Kompjuterski trojanac odgovoran za avio-katastrofu u Madridu?

Aircraft: McDonnell Douglas MD-82 (DC-9-82) Ai...
Image via Wikipedia

Za kompjuterske viruse, trojance i sličnu gamad se uglavnom smatra kako predstavlja neugodnost koja pogađa pojedince prije nego što pogađa institucije ili društvo u cjelini. Malo tko zamišlja da je sasvim moguće da zločesti hakeri svojim aktivnostima mogu nekome ne samo otežati, nego i oduzeti život. A nekada i na izuzetno okrutan način, na primjer, učinivši da netko živ izgori zajedno sa svojom obitelji.

A nešto upravo tako se, ako je vjerovati najnovijim rezultatima službene istrage, zbilo prije više od dvije godine na madridskom aerodromu Barajas, kada se Spanairov putnički avion sa 172 putnika i članova posade srušio neposredno nakon uzlijetanja, a pri čemu je bilo samo 18 preživjelih. Španjolski istražitelji su nesreću pripisali tehničkom kvaru koji se mogao izbjeći, odnosno koga su piloti i mehaničari mogli otkriti da se koristio centralni kompjuterski sistem madridskog aerodroma. Međutim, sistem je bio u kvaru zbog infekcije trojancem i taj dan su avioni letjeli bez uobičajenih sigurnosnih kontrola.

Accidents Will Happen

Jedan od najzanimljivijih paradoksa današnjeg doba jest da je napredak tehnologije život u mnogo čemu učinio lakšim, ali da je istovremeno ljude koji u njemu žive učinio frustriranijim, nesretnijim i ustrašenijim. Kao primjer za potonje mogu poslužiti avio-nesreće. Avioni po svim statistikama predstavljaju najsigurniji način prometa; istovremeno se ljudi užasno plaše sjedati u avione iako su njihove šanse da izgube život daleko veće ako sjednu u automobil ili šetaju po ulici.

Razlog za to je, naravno, u tome što mediji u potrazi za senzacijama stalno stvaraju pogrešnu percepciju u javnosti, odnosno zato što će vijest o rušenju jednog aviona izazvati daleko više klikova na neki sajt nego vijest da je milijun aviona sigurno i sretno sletjelo na svoje odredište. Potreba medija da stvaraju krizu od prozaičnih stvari se može vidjeti i u najnovijoj priči o Air Franceu, odnosno četiri otkazana leta na relaciji Pariz – Rio de Janeiro. U pitanju je, naravno, koincidencija prozaičnih događaja – kvarova na električnim instalacijama, kvarova avionskog zahoda i lažne dojave o bombi – ali će mediji od toga, naravno, stvoriti nekakvu priču koja bi dala smisao, odnosno pokušala dati odgovor na pitanje o razlozima prošlogodišnjeg rušenja Air Franceovog aviona na istoj relaciji.