Linčovanje zbog optužbi za ubojstva i slične zločine jest žalosna stvarnost u mnogim dijelovima današnjeg svijeta, odnosno rizik koji je utoliko veći ako su žrtve zločina pripadnici lokalne zajednice, a linčovani stranac. Međutim, za ono što se dogodilo Mohammedu Muslemu, 38-godišnjem egipatskom mesaru u libanonskom naselju Ketermaya, potrebno je imati zbilja lošu sreću.
A možda je i zaslužiti, barem ako je suditi prema Muslemovom priznanju da je iz koristoljublja ubio dvoje ostarjelih žitelja Ketermaye, kao i dvoje njihovih unuka u dobi od 7 i 9 godina. Muslem je zločin priznao policiji, a ona ga je poslije dovela u Ketermayu da im detaljno rekonstruira kako je napravio to što je napravio. Za tu rekonstrukciju se ispostavilo da predstavlja kobnu grešku, s obzirom da se oko nesretnog kriminalca i njegove policijske pratnje okupila masa gnjevnih seljaka i počela ga mlatiti šakama i štapovima.
Policija je, prema onome što javlja BBC, ispočetka uspjela izvršiti svoju dužnost, odnosno izbaviti Muslema iz ruku mase. Međutim, nije mogla spriječiti masu da prodre u odjel za intenzivnu njegu i odatle ponovno izvuče Muslema koga su počeli vući autom po ulici. Pola sata kasnije je došla vojska i rastjerala masu, ali je Muslema, odnosno njegovo beživotno tijelo mogla samo skinuti sa stupa u središtu sela.
Ibrahim Ajjar, libanonski ministar unutarnjih poslova, cijeli je slučaj nazvao “barbarskim” i obećao istragu protiv 10 kolovođa linča.
Naravno, komentar koji će većina ljudi u Hrvatskoj imati na ovcu vijest će biti odmahivanje rukom uz frazu “Treći svijet” i uvjerenje kako se slične stvari ne mogu dogoditi u civiliziranoj europskoj zemlji. Iskustva s Makarskog primorja od prije nekoliko godina, međutim, sugeriraju da se i u Hrvatskoj može dogoditi linč. A mogućnosti za njega će postati utoliko veće ako ekonomska kriza potraje a država i pravosuđe u svrhu uštede proračunskih kuna još intenzivnije nastave prakticirati školu kaznenog prava Majke Tereze.
