Linčovan prilikom policijske rekonstrukcije

Linčovanje zbog optužbi za ubojstva i slične zločine jest žalosna stvarnost u mnogim dijelovima današnjeg svijeta, odnosno rizik koji je utoliko veći ako su žrtve zločina pripadnici lokalne zajednice, a linčovani stranac. Međutim, za ono što se dogodilo Mohammedu Muslemu, 38-godišnjem egipatskom mesaru u libanonskom naselju Ketermaya, potrebno je imati zbilja lošu sreću.

A možda je i zaslužiti, barem ako je suditi prema Muslemovom priznanju da je iz koristoljublja ubio dvoje ostarjelih žitelja Ketermaye, kao i dvoje njihovih unuka u dobi od 7 i 9 godina. Muslem je zločin priznao policiji, a ona ga je poslije dovela u Ketermayu da im detaljno rekonstruira kako je napravio to što je napravio. Za tu rekonstrukciju se ispostavilo da predstavlja kobnu grešku, s obzirom da se oko nesretnog kriminalca i njegove policijske pratnje okupila masa gnjevnih seljaka i počela ga mlatiti šakama i štapovima.

Policija je, prema onome što javlja BBC, ispočetka uspjela izvršiti svoju dužnost, odnosno izbaviti Muslema iz ruku mase. Međutim, nije mogla spriječiti masu da prodre u odjel za intenzivnu njegu i odatle ponovno izvuče Muslema koga su počeli vući autom po ulici. Pola sata kasnije je došla vojska i rastjerala masu, ali je Muslema, odnosno njegovo beživotno tijelo mogla samo skinuti sa stupa u središtu sela.

Ibrahim Ajjar, libanonski ministar unutarnjih poslova, cijeli je slučaj nazvao “barbarskim” i obećao istragu protiv 10 kolovođa linča.

Naravno, komentar koji će većina ljudi u Hrvatskoj imati na ovcu vijest će biti odmahivanje rukom uz frazu “Treći svijet” i uvjerenje kako se slične stvari ne mogu dogoditi u civiliziranoj europskoj zemlji. Iskustva s Makarskog primorja od prije nekoliko godina, međutim, sugeriraju da se i u Hrvatskoj može dogoditi linč. A mogućnosti za njega će postati utoliko veće ako ekonomska kriza potraje a država i pravosuđe u svrhu uštede proračunskih kuna još intenzivnije nastave prakticirati školu kaznenog prava Majke Tereze.

Oglasi

Prozapadni blok pobijedio na izborima u Libanonu

Američki mediji su uglavnom ignorirali izbore za Evropski parlament, ali su zato poklonili veliku pažnju izborima za libanonski parlament. Prije samih izbora su komentatori plašili američku javnost mogućnošću da pobjednici izbora postanu “zločesti dečki” iz šijitske organizacije Hezbolah, odnosno koalicija iza koje stoje “problematična” Sirija i Iran. Večeras su, pak, pristaše prozapadne vladajuće koalicije na čelu s premijerom Fouadom Siniorom proglasile pobjedu, a to je priznao i dio Hezbolahovih kršćanskih saveznika. Prozapadni blok ima 68 od 128 mjesta u libanonskom parlamentu.

Huffington Post, jedan od vodećih američkih ljevičarskih blogova, je to požurio pripisati nedavnoj posjeti Baracka Obame Bliskom Istoku, kao i govoru kojim se zalagao za mir između SAD i islamskih zemalja. Međutim, svi koji  “Obama efekt” nastoje protumačiti kao prvu potvrdu mesijanskih sposobnosti novog američkog predsjednika bi trebali uzeti u obzir da rezultati izbora nisu bitno drukčiji od rezultata koje je prozapadni blok ostvario na izborima prije četiri godine, kada je u Bijeloj kući sjedio George W. Bush.

Tajkun osuđen na smrt zbog ubojstva

Egipatskog tajkuna Hishaama Taalata Moustafu je sud u Kairu danas osudio na smrt zbog ubojstva. Moustafa je osuđen zajedno s Mohsenom al-Shoukaryjem, 39-godišnjim policajcem kojem je tajkun bio platio 2 milijuna dolara da likvidira Suzanne Tammim, libanonsku pop-pjevačicu s kojom je bio u dugogodišnjoj vezi.

Shoukary (ili Muhsin Sukkary, kako ga navodi BBC) je prošle godine Tammim zaklao u njenom luskuznom stanu u Dubaiju. Motiv je bila njena želja da prekine ljubavnu vezu s tajkunom koji je, između ostalog, bio član Vijeća Shure, odnosnog gornjeg doma egipatskog parlamenta.  Hishaam se s time nije htio pomiriti, pa je unajmio plaćenog ubojicu.

Suđenje u Kairu je, s obzirom na svoje sastojke – glamur, seks, nasilje, preljub – izazvao senzaciju te se komotno moglo nazvati “procesom stoljeća”. U samom Egiptu je, pak, javnost uglavnom bila uskraćena za informacije zbog žestoke medijske cenzure čim se otkrilo da je jedan od optuženika pripadnik utjecajne obitelji Taalat.

Usprkos tome, sud je Taalata ne samo proglasio krivim, nego mu udijelio smrtnu kaznu. Nju, prema egipatskim zakonima, trebaju potvrditi vjerske vlasti.

Iako je riječ o kruškama i jabukama, te iako naslov nema pretjerano veze s ovim prostorima, nemoguće je ne pomisliti kako bi cijela priča završila da se kojim slučajem zbila u Hrvatskoj, odnosno da su o sudbini Taalata kojim slučajem odlučivali suci zaslužni za to što rječnici odsada sadrže fraze kao “ličko rukovanje” i “društveno prihvatljive obitelji”.