Dragutin Lesar možda ipak nije pokazao lošu prosudbu kada je svoju novu stranku nazvao laburistima. Njena najpoznatija stranka-imenjak bi mogla prirediti veliko iznenađenje, odnosno napisati gotovo holivudsku priču o čupanju pobjede iz ralja poraza. Britanski laburisti, koji su prije nekoliko mjeseci u anketama tonuli na treće mjesto a premijer Gordon Brown bio otpisan, posljednjih nekoliko mjeseci su se toliko približili vodećim konzervativcima da četvrti mandat više ne sliči kao znanstvena fantastika.
S druge strane, čak ni po laburiste najopstimističnije predizborne projekcije ne govore kako će Brownova stranka održati trenutnu većinu u Donjem domu. Trenutno najvjerojatniji scenarij jest da će laburisti osvojiti drugo mjesto, ali da će prvoplasirani konzervativci ostati bez većine.
Što znači da će objema strankama trebati koalicijski partner, a on se nalazi u obliku centrističke stranke Liberalnih demokrata koja je na svim izborima od svog osnivanja početkom 1980-ih osvajala 20-ak posto glasova, ali zbog većinskog izbornog sistema hvatala tek mrvice u Parlamentu. Rezultati ovih izbora bi Liberalnim demokratima omogućili da – postavivši ultimatum stranci kojoj će omogućiti većinu – Britancima konačno donesu “blagodati” proporcionalnog izbornog sistema.
Britanski mediji sada dosta špekuliraju kojem će se carstvu Nick Clegg i njegovi Liberalni demokrati prikloniti. Na temelju Cleggovih izjava u kojima hvali Margaret Thatcher se zaključilo kako kako razloga za optimizma ima njen nasljednik David Cameron, vođa konzervativaca. Clegg i njegova stranka, pak, odbijaju “bilo kakve špekulacije” i tvrde kako će sastavljanje koalicije biti aktualno tek nakon izbora.
Brownova inicijativa o promjeni izbornog sistema – odnosno uvođenju tzv. alternativnog prijenosnog glasa – koji je daleko od ideala koji propovijedaju Liberalni demokrati, ali koji bi u praksi znatno povećao broj mandata trećoj britanskoj stranci, su pak doveli do špekulacija o tome kako je trenutni premijer uvjeren da na vlasti može ostati uz “Lib Lab” koaliciju, odnosno da će – čak i ako bude na drugom mjestu – sastaviti vladu. U svakom slučaju, takav scenarij nije isključen s obzirom da britanskim medijskim i intelektualnim establishmentom dominira ljevica, kojoj je povratak konzervativaca na vlast sudbina gora od smrti.
Situacija u Britaniji, zapravo, ima dosta sličnosti sa predizbornom situacijom u Hrvatskoj 2007. godini. David Cameron, mladi, poletni i “hip” vođa glavne opozicijske stranke bi mogao dosta toga naučiti od onoga što se dogodilo Zoranu Milanoviću. Nick Clegg bi, pak, mogao napraviti isti onaj manevar kakav je bio napravio Josip Friščić.
