RETRO-RECENZIJA: Zajedno (Tilsammans, 2000)

uloge: Lisa Lindgren, Mikael Nyqvist, Emma Sammuelson, Sam
 Kessel, Gustav Hammarsten, Anja Lundkvist
 glazba: Ulf Brantas
 scenarij: Lukas Moodysson
 režija: Lukas Moodysson
 proizvodnja: SVT/Memfis/Zentropa/TV1000/Keyfilms Roma,
Švedska/Danska/Italija, 2000.
 distribucija: Discovery
 trajanje: 105 '

Krajem 1975. godine članovi stockholmske ljevičarske komune “Tillsammans” (“Zajedno”) slave smrt Francisca Franca – španjolskog diktatora koji je predstavljao antitezu njihovih naprednih ideala. Te će ideale u pitanje dovesti Elisabeth (Lisa Lindgren), sestra Gorana (Hammarsten), neslužbenog vođe komune. Nakon što joj je dojadilo živjeti s vječno pijanim i nasilnim suprugom Rolfom (Nyqvist), napustila je stan zajedno s kćeri Evom (Sammuelson) i sinom Stefanom (Kessel). Goran joj pruža utočište i Elisabeth ima priliku upoznati cijeli niz zanimljivih likova i još zanimljivijih načina kako se razne ljevičarske ideologije primjenjuju u praksi – bivša supruga jednog od članova je odlučila postati lezbijkom iz političkih razloga, jedno od djece je dobilo ime po Tet-ofenzivi, Goranova djevojka propovijeda “otvorenu vezu” kako bi mogla zadovoljavati svoj nezajažljivi seksualni apetit, jedan od mladića čitanje marksisticke literature pretpostavlja seksu, a dvoje roditelja djeci zabranjuju čitanje Pipi Duga Čarapa zbog “buržoaske ideologije”. Život svih tih ljudi će se polako početi mijenjati kada se pokaže kako plemeniti ideali nisu dovoljni da savladaju ljudske nedostatke, ali će ljubav i zdrav razum uspjeti nadvladati sve krize.

Za razliku od svog prethodnog filma Fucking Amal/Show Me Love, švedski reziser Lukas Moodysson nije baš napunio naslovnice filmskih časopisa s filmom Zajedno. To možda i ne treba čuditi, s obzirom da kod kritičarskog establishmenta salonsko ljevičarenje i art-snobovština idu ruku pod ruku. Iako je Moodysson u svom filmu prilično odmjeren u kritici raznih ljevičarskih ideologija (problematičnoj ultra-liberalnoj komuni suprotstavlja jednako problematičnu konzervativnu obitelj iz susjedstva) te iako tvrdi da film ima dosta autobiografskih elemenata, elita evropskih kulturnih snobova je dotičnog Šveđanina očigledno smatrala svojevrsnim izdajnikom. Od ideološke “nekorektnosti” filmu bi se daleko veće zamjerke mogle naći u nedostatku čvrstog zapleta, kao i pomalo isforsiranim hepi endom. Ono što u ovom filmu treba pohvaliti jest izvrsna režija, kao i još bolji rad s glumcima, koji gledateljima omogući da se vrlo brzo upozna s nekih osamnaestak likova i da svaki od njih bude upečatljiv. No, najviše od svega u ovom filmu treba pohvaliti Moodyssonov humanizam – on se možda čini kritičnim prema idealističkom ljevičarenju, ali njegov blagi humoristični pristup ima itekako razumijevanja za mlade ljude čiji su ideali bili iznad njihovih mogućnosti. Gotovo svatko u filmu je prikazan kao dostojan poštovanja, bez obzira na spol, godište, seksualnu ili političku orijentaciju. Svijet bi uistinu bio bolji da se više ljudi ugledalo na likove filma Zajedno.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 14. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s