uloge: Jim Carrey, Laurie Holden, Martin Landau, David Ogden Stiers, Jeffrey De Munn, Bob Balaban, Hal Halbrook, James Whitmore, Daniel von Bargen, Amanda Detmer, Ron Rifkin glazba: Mark Isham scenarij: Michael Sloane režija: Frank Darabont proizvodnja: Warner Bros/Castle Rock, SAD, 2001. distribucija: Intercom Issa trajanje: 156'
Godine 1951. u Hollywoodu se Peteu Appleton (Carey), mladom i ambicioznom scenaristu B-filmova, smiješi svijetla budućnost – hoda s lijepom starletom, njegov uradak “Pješćani pirati Sahare” je doživio uspjeh, pa ga studio misli promaknuti u pisca A-filmova. Jednog dana se Appletonov život odjednom pretvori u noćnu moru kada ga kongresni Odbor za antiameričke aktivnosti proglasi komunistom i uruči mu poziv za svjedočenje. Appletona odjednom napuštaju djevojka i prijatelji, a studio ga stavlja na crnu listu. Pronašavši utjehu u alkoholu, Pete sjeda za volan automobila, počinje besciljno voziti i negdje na sjeveru Kalifornije doživi nesreću zbog koje će izgubiti pamćenje. Pronalaze ga mještani malog grada Lawsona, koji u liku tajanstvenog neznanca pronalaze nevjerojatnu sličnost s Lukeom Trimbleom, lokalnim junakom koji je nestao za vrijeme Drugog svjetskog rata. Za Lukeovog oca Harrya (Landau) dileme nema – njegov voljeni sin se vratio kući te će starac učiniti sve da mu povrati pamćenje. Grad koji je u ratu izgubio gomilu svojih sinova odjednom oživljava, a Harry ponovno otvara lokalno kino. Čak i Lukeova djevojka Adele Stanton (Holden) u neznancu prepoznaje ljubav svog života. Peteu/Lukeu je život idiličan, ali će se ubrzo morati suočiti sa stvarnoscu.
Majestic je predstavljao jedno od najvećih holivudskih razočaranja 2001. godine. Ovaj ambiciozni projekt Franka Darabonta, režisera poznatog po kultnom Iskupljenju u Shawshanku (i nešto manje uspjeloj Zelenoj milji) se na prvi pogled smatrao ozbiljnim pretendentom na “Oscare”. Tema filma je bila “uzvišena”, a scenarij je grcao u patriotizmu te sentimentalnom podsjećanju na slavnu prošlost SAD i izvorne vrijednosti najbolje uobličene u malim gradovima i malim “običnim” Amerikancima. Na Darabontovu žalost, kritike su bile mlake, a publika je pobjegla iz kina. Dosta kritičara su optuživali Darabonta za pretjerivanje u patetici, uključujući krajnje neuvjerljivu i teatralnu završnicu prema kojoj završetak Mirisa žene izgleda kao vrhunac suptilnosti.
Svi ti prigovori stoje, ali glavni razlog zbog kojeg je Majestic torpediran leži u tome što opisuje razdoblje kojeg se Hollywood nimalo ne voli sjećati – epohu u kojoj je holivudski establishment odbacio sve uzvišene principe te pristao sudjelovati u silovanju američke demokracije. Iako se Darabont trudio makartizam pokazati tek kao jedno od nesretnih “skretanja” sa svijetle staze američkog načina života, ipak se njegovo veličanje “male” Amerike, patriotizma, spremnosti na žrtve i sličnih ideala čini u dubokom raskoraku sa stvarnošću u kojoj se našao njegov siroti junak. Darabontov dodatni problem (koji je mucio i Zelenu milju) jest i prespori ritam radnje, koji sve scenarističke nedostatke čini primjetljivijim.
Nedostaci scenarija su, s druge strane, kompenzirani izvrsnom rekonstrukcijom 50-tih, koja odaje ruku čovjeka koji očito voli kako svoju zemlju, tako i filmske klasike, pogotovo djela Franka Capre koja su poslužila kao očiti uzor Majesticu. Također je i izbor glumaca bio više nego dobar. Jim Carrey još jednom iskazuje svoj veliki glumački talent, odnosno sposobnost da se nosi i s ulogama dramskog tipa. No, najprijatnije iznenađenje filma jest Laurie Holden (gledateljima HRT-a poznata kao Marita iz Dosjea X i Mary iz Sedam veličanstvenih) koja upravo izgleda onako kako su izgledale filmske božice ranih 50-tih, a čiji se lik jedini uspijeva izdići iznad stereotipova koji bi inače zagusili Majestic. Zbog izvrsne glume, ali i zbog toga što je napravljen od strane čovjeka koji očito vjeruje u ono što radi, Majestic je film koji se može preporučiti svima onima koji bi na ekranu, barem za trenutak, voljeli vidjeti jedan ljepši i humaniji svijet od onog u kojemu živimo.
OCJENA: 5/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 12. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
