RETRO-RECENZIJA: Glitter (2001)

uloge: Mariah Carey, Max Beesley, Da Brat, Tia Texada, Valerie
 Pattiford, Ann Magnusson, Terrence Dashon Howard, Dorian
 Harewood, Grant Nickalis, Eric Benet, Padma Lakshmi
 glazba: Terence Blanchard
 scenarij: Kate Lanier (sinopsis: Cheryl L. West)
 režija: Vondie Curtis-Hall
 proizvodnja: Columbia/20th Century Fox, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 105'

Slično kao što je “Oscar” odavno prestao biti mjerilom kvaliteta holivudskih filmova, tako je i njegov antipod “Zlatna malina” odavno prestao biti sinonimom za najgori holivudski gnoj. Lijep primjer za to je slučaj filma Glitter, poluautobiografske drame koja je trebala označiti trijumfalni glumački debi pop-zvijezde Mariah Carey. Umjesto toga je Careyeva, jedna od najomraženijih zvijezda američkog show-businessa (poznata pod nadimkom “Pariah”), dobila “Zlatnu malinu” za najgoru glumicu godine, a samu premijeru filma, sasječenog od strane publike, dočekala oporavljajući se od živcanog sloma. No, kao što je to obično slučaj, Glitter i ne mora biti onako loš kao što se o njemu govori, a u to se odnedavno imaju prilike uvjeriti i posjetitelji hrvatskih videoteka.

Radnja filma, djelomično inspiriranog detaljima iz Careyeine biografije, a dijelom legendarnim filmom Zvijezda je rođena, prati životni put mlade Billie Frank (Carey), mlade i nadarene pjevačice koja je talent naslijedila od majke, crne jazz pjevačice kojoj je karijera 70-tih godina prošlog stoljeća propala zbog sklonosti alkoholu i drogi. Ostavljena u sirotištu, Billie će se deset godina kasnije zajedno sa svojim najboljim prijateljicama – Louise (Da Brat) i Roxanne (Texada) – nastojati probiti kao plesačica na njujorškoj klupskoj sceni. No, put do slave je težak i najveći korak u karijeri se zbiva kada Billie služi kao prateći vokal netalentiranoj djevojci lokalnog glazbenog drmatora Timothya Walkera (Howard). No, njene pjevačke mogućnosti neće izmaći slavnom DJ-u Julianu Diceu (Beesley), koji će Bilie nastojati učiniti zvijezdom, a s vremenom će njihov odnos postati i vise od profesionalnog. Billie nakon dosta problema uspijeva postati zvijezdom, ali Dice s vremenom sve teže podnosi to što je u njenoj sjeni, pa cć neumitni konflikt na kraju dovesti do tragičnih nesporazuma.

Glitter je film koji ima dosta problema, ali Mariah Carey nije jedan od njih. Ma koliko se nazovikritičari trudili njenu glumu pokazati kao drvenu i bezveznu, ona je sasvim adekvatna za lik koji se previše ne razlikuje od onoga kojega tumači u stvarnom zivotu. I njen partner Beesley (također nezasluženo nominiran za “Zlatnu malinu”) je dobro uradio posao, s obzirom da je u stvarnom životu glazbeni producent. Glavni problem je u traljavom scenariju Kate Lanier, koja je svojevremeno pokupila dosta pohvala za slični projekt Što ljubav ima s tim. Radnja se svodi na uobičajenu hrpu klišeja, nelogičnosti i neuvjerljivosti, koji, naravno, kulminiraju u ultrasentimentalnoj, ali više nego predvidljivoj završnici. Količina “ljige” u ovom filmu je takva da se na par trenutaka cini kako je riječ o nenamjernoj parodiji filmova kao što su Ruža i Zvijezda je rođena. Potencijal za nešto takvo je sigurno postojao, ali nije iskorišten, dijelom zbog neadekvatnog izbora režisera. Vondie Curtis-Hall, crni glumac nama poznat po TV-seriji Chicago Hope i autor hvaljenog filma Bez izlaza, pokazao se previše neiskusnim za projekt u kojem je glavna zvijezda bio netko čije su glumacke sposobnosti ispod prosjeka njegovih kolega. Ne pačajući se u scenarij, Curtis-Hall je ipak relativno dobro obavio rekonstrukciju New Yorka u 80-tim godinama, koristeći kostime, scenografiju i rekvizite iz tog razdoblja, odnosno angažirajući egzotičnu Padmu Lakshmi kao svojevrsnu novu verziju Princeovih štićenica Vanity i Apollonije (i tako Glitter učinio jednim od prvih filmova koji nastoje eksploatirati nostalgiju prema tom desetljeću, isto kao što su se 80-tih eksploatirale 60- te, a 90-tih 70-te). Naravno, tu je i vrlo dobra glazba, kao i niz vrlo dobro režiranih glazbenih brojeva. Zbog svega toga Glitter zaslužuje prolaznu ocjenu, ali ne i mnogo vise od toga, pa se ne može preporučiti nikome osim najzagriženijih fanova Mariah Carey, odnosno onih koji osjećaju nostalgiju prema 80-tim.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 27. srpnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s