uloge: Alan Alda, Morris Chestnut, Rose McGowan, Lindsay Owen Pierre, Dean Patrick Flemyng, Tyron Benskin, Christopher Heyerdahl, Tony Nardi glazba: Patrice Rushen scenarij: Benita Garvin rezija: Euzhan Palcy proizvodnja: Paramount/Showtime, SAD, 2001. distribucija: VTI trajanje: 110'
Za današnje generacije Attica ne znači ništa drugo nego repliku iz Lumetovog Pasjeg popodneva, ali prije trideset godina to se ime po svojem zlu glasu moglo mjeriti s Watergateom i Vijetnamom. Godine 1971. u Attici, kaznionici u saveznoj državi New York, pretežno crni zatvorenici su digli ustanak protiv brutalne uprave i uzeli nekoliko desetaka bijelih čuvara kao taoce. Nakon četiri dana bezuspješnih pregovora guverner Nelson Rockfeller je na njih poslao Nacionalnu gardu što je rezultiralo masakrom. Tri godine nakon tih događaja (koje je John Frankenheimer prije par godina prikazao u Pobuni u zatvoru Attica), oni su dobili svoj sudski epilog koji je predmet kablovskog TV-filma Dvorište smrti. Ugledni odvjetnik Ernie Goodman (Alda) nevoljko pristaje preuzeti obranu Shanga (Chestnut), crnog zatvorenika koji je bio jedan od kolovođa pobune i kojemu vlasti po svaku cijenu žele “prišiti” optužbe za brutalna umorstva. Goodman se prilikom procesa mora suočiti ne samo s prljavom taktikom svojih sudskih protivnika i vlastitim sve ozbiljnijim zdravstvenim problemima, nego i nepovjerenjem svog klijenta kojeg je život bio naučio da od bijelaca i njihove pravne države očekuje sve najgore. Dvorište smrti je tipični rutinerski TV-proizvod nastao na osnovu istinitih događaja, kojeg krasi vrlo dobra gluma (pogotovo u slučaju Alana Alde) ali i prilična predvidljivost te slijepo držanje klišeja američke sudske drame. Dvorištu smrti je dodatni problem i to što u nastojanju da sve svede na sudsku dramu nije dovoljno pažnje obratio socio-političkom kontekstu Amerike ranih 70-tih. Zbog toga Dvorište smrti ne zaslužuje išta više od prolazne ocjene, te se može preporučiti samo onima koji ne znaju kako bi drukčije proveli dva sata.
OCJENA: 3/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 18. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
