RECENZIJA: Crna jedra (Black Sails, sezona 2, 2015)

Ostale sezone: 1, 3, 4

“Tako blizu, a tako daleko” su riječi kojima bi se najbolje mogao opisati početak druge sezone TV-serije Crna jedra. Barem iz perspektive jednog od njenih protagonista, piratskog kapetana Flinta (Toby Stephens) koji na obali promatra nasukanu olupinu španjolskog galijuna “Urca de Lima”, a njen teret – basnoslovne količine zlata i drugih dragocjenosti – iskrcan na plažu. Njegov san o tome da se dočepa tog plijena i tako namiri za ostatak života, međutim, ostaje san zbog nekih praktičnih detalja, prije svega vezanih uz vlastiti brod teško oštećen u okršaju sa Španjolcima, ali i na posadu čiji su ga preživjeli ostaci svrgnuli s mjesta kapetana te su, umjesto nove borbe, skloniji da ga dokrajče po kratkom postupku. Srećom po njega, među preživjelima je i slatkorječivi kuhar John Silver (Luke Arnold) koji u Flintovom očajničkom planu vidi vlastitu kartu za povratak u civilizaciju. U međuvremenu je Nassau, grad na bahamskom otoku New Providence i Flintova matična baza, došao pod nadzor piratskog kapetana Charlesa Vanea (Zach McGowan) a što prilično komplicira odnos s njegovom bivšom ljubavi Eleanor Guthrie (Hannah New), trgovkinjom koja zahvaljujući preprodaji opljačkane borbe i vezama s civiliziranim svijetom funkcionirala kao neslužbena gradonačelnica. Vaneov bivši član posade John Rackham (Toby Schmitz) je zbog i za pirate nezgodnih postupaka bojkotiran od kolega te prisiljen zarađivati kao vlasnik lokalnog bordela, gdje Max (Jessica Parker Kennedy), tamošnja madam, počinje privlačiti neobičnu pažnju njegove djevojke Anne Bonny (Clara Paget). Istovremeno svi u Nassauu počinju obraćati pažnju na namjere britanskih vlasti da se piratski otok vrati pod legitimnu vlast, ali i novopridošli piratski brod čiji bi vrijedni teret, ovisno o njegovoj sudbini, do toga mogao dovesti i mirnim i izuzetno krvavim putem.

Tvorci Crnih jedara u drugoj sezoni nisu nastojali otkrivati toplu vodu, te su publici pružili uglavnom isti sadržaj kakav je na jelovniku bio godinu dana ranije – smjesu pustolovine, melodrame, političkih i poslovnih intriga, ali sve začinjeno eksplicitnim nasiljem i seksom. Osnovni koncept serije – da ona, zapravo, predstavlja prednastavak klasičnog pustolovnog romana Otok s blagom – i dalje onim malo upućenijim gledateljima jasno sugerira kakva će biti krajnja sudbina nekih likova, kao i onih koje su njeni tvorci Jonanthan E. Steinberg i Robert Levine posudili iz povijesnih knjiga. Iako su sebi dozvolili da nova sezona bude dvije epizode duža od prethodne, iako u njoj nema nekih novih likova – barem onih toliko važnih da prežive duže od par epizoda – i iako se i dalje sve svodi na spletkarenje, prijevare, tučnjave, izdaje i “šokatna” otkrića o nečijim seksualnim orijentacijama, Crna jedra i u drugoj sezoni izgledaju svježe.

Najinteligentnijom se, pak, učinila odluka da se dramatični obrati rezerviraju ne za sadašnjost, nego za prošlost, pa su najintrigantnije scene u flashbacku koje prikazuju Flintovu prošlost kao perspektivnog časnika Kraljevske mornarice, koju je ulogu u propasti te karijere i odlasku na put piratstva u tome igrala fatalna gospođa Barlow (koju tumači Louise Barnes) i kako su se romantični idealizam i plemenite namjere sudarile sa stvarnošću na najgori mogući način. Scenaristima je, pak, na raspolaganju stajala i zanimljiva prilika da se mikrozmos Nassaua i piratski svijet početka 18. stoljeća prikažu iz perspektive vanjskog promatrača, ali ona, osim malih naznaka u jednoj epizodi, nije iskorištena. Razočaranje u manjoj mjeri predstavlja i finale sezone koje svojom mješavinom spektakularne akcije i melodrame malo previše podsjeća na slične, ne baš previše uvjerljive, situacije na kraju sezona Spartacusa. S druge strane, to je isto finale mnogo uvjerljivije skinulo s dnevnog reda jedan od važnih detalja u povijesti jednog likova, ali i na način koji odaje da autore nije izdao smisao za crni humor. Cliffhanger kojim završava druga sezona je manje ili isto onoliko iritantan kao i onaj kojim završava prva, a to je za serije poput Crnih jedara više nego dovoljno za veliki palac gore.

OCJENA: 7/10

Oglasi

3 thoughts on “RECENZIJA: Crna jedra (Black Sails, sezona 2, 2015)

  1. Pingback: RECENZIJA: Crna jedra (Black Sails, sezona 1, 2014) | Draxblog VI

  2. Pingback: RECENZIJA: Crna jedra (Black Sails, sezona 3, 2016) | Draxblog VI

  3. Pingback: RECENZIJA: Crna jedra (Black Sails, sezona 4, 2017) | Draxblog VI

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s