RETRO-RECENZIJA: Kralj majmuna (The Monkey King, 2001)

 

uloge: Thomas Gibson, Bai Ling, Russell Wong, Ric Young, Kabir Bedi,
 Eddie Marsan, Randall Duk Kim, Henry O, Burt Kwouk
 scenografija: Martin Hitchcock
 kostimografija: Barbara Lane
 fotografija: David Connell
 montaža: Colin Green
 glazba: John Altman
 scenarij: David Henry Hwang
 režija: Peter MacDonald
 proizvodnja: Hallmark/RTL, SAD/Njemačka, 2001.
 distribucija: Niko
 trajanje: cca. 130'

Nick Orton (Gibson) je Amerikanac koji je gotovo cijeli život proveo proučavajuci kinesku povijest i kulturu, pogotovo čuveni roman “Putovanje na Zapad” napisan prije gotovo 500 godina. Ali njegova strast ga je skupo koštala u privatnom životu i nakon propale veze je spreman svoje stručno znanje koristiti samo za novac. No, naizgled rutinski susret sa službenicom kineskog ministarstva kulture će se pretvoriti u veliku pustolovinu kada se ispostavi da je dotična ni manje ni vise nego božica Kwan Ying (Ling) koja Ortona odvede u drugu dimenziju gdje su drevna kineska božanstva i mitski junaci stvarnost a ne fikcija. Orton mora izbaviti Kralja Majmuna (Wong), glavnog junaka “Putovanja na Zapad” i zajedno s njim spriječiti opakog demona Shua (Duk Kim) da uništi knjigu, a s njome i našu civilizaciju. I dok na nebesima traje bespoštedna borba sa Shuovim demonima, kojima pomaže podli Konfucije (Young), Kwan Ying shvaća da se zaljubila u mladog Amerikanca te da zbog toga gubi svoju božansku moć.

Mini-serija Kralj majmuna (koja na naše tržište dolazi u skraćenom izdanju) vjerojatno je predstavljala plemeniti pokušaj da se zapadnoj publici približi klasik kineske književnosti. No, u nastojanju da se taj drevni roman učini što komercijalnijim malo se pretjeralo te će čak i oni koji nisu bas previše upućeni u kinesku kulturu primijetiti da nešto nije u redu. Tako ovdje junaci romana, koji je u svojoj srži budistički, rade neke sasvim neprosvijećene stvari, a i ideja o božicama koje izgledaju kao pin-up modeli i kojima klecaju koljena pri pogled na zgodne zapadnjake se čini previše očiglednom scenaristickom inovacijom. Neugodnom dojmu filma pridonosi i drvena gluma Thomasa Gibsona (junaka humorističke serije Dharma i Greg), ali zato Russell Wong spašava dojam, slično kao i pomalo zaboravljeni Kabir Bedi (Sandokan) u ulozi budističkog redovnika. Specijalni efekti su relativno dobri, iako ima malo previše eksplozija koje s vremenom postaju zamorne. Kralj majmuna je, kada se sve zbroji i oduzme, ipak uglavnom gubljenje vremena, ali ako se među gledateljima nađe ijedan kojeg bi se počeo zanimati za “Putovanje na Zapad”, ostvario je svrhu postojanja.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 9. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s