Draxblog VI

Početna » Kultura » Film » RECENZIJA: Diktator (2012)

RECENZIJA: Diktator (2012)

Follow Draxblog VI on WordPress.com
Oscar 2012 - Sacha Baron Cohen - The Dictator ...

(izvor: k-ideas)

DIKTATOR
(THE DICTATOR)
uloge: Sacha Baron Coen, Anna Faris, Ben Kingsley
scenarij: Sacha Baron Coen, Alec Berg, David Mandel & Jeff Schaffer
režija: Larry Charles
proizvodnja: Paramount/Four By Two Films, SAD, 2012.
trajanje: 83  '

Karijera Sache Barona Coena sažima dostignuća, ali i ograničenja suvremenog Hollywooda. S jedne strane njegov opus ukazuje na spremnost na rizike i neortodoksan pristup, poput metafilmske kombinacije igrane komedije i zabavnog realityja koji se najbolje vidio u Boratu. S druge strane, taj isti pristup se vrlo brzo može potrošiti, što je za samo tri godine postalo jasno u Brunu. I Coenu i njegovom režiseru Larryju Charlesu je postalo jasno da za sljedeći projekt mora ponuditi nešto novo, a ta se spoznaja mogla vidjeti i u Diktatoru.

Na prvi pogled se čini da je ponovno korišten osnovni koncept prethodna dva filma – živopisni stranac koji stjecajem okolnosti donosi na Zapad i/li Ameriku, i čije moralne vrijednosti i stavovi izazivaju kulturni sraz epskih razmjera. I ovaj put je prije samog filma Coen svoj lik publici predstavio kroz niz živopisnih performansa na konferencijama za tisak, festivalima i svečanim dodjelama  nagrada. Radnja počinje u fiktivnoj sjevernoafričkoj državi Wadiya na čijem čelu se desetljećima nalazi admiral general Aladeen (Coen), bahati i brutalni samodržac koji sebi može priuštiti najbizarniji hir, obično na račun vlastitog ugnjetavanog naroda. Kada njegova najnovija igračka – nuklearni projektil – izazove međunarodnu krizu i prijetnju vojnom intervencijom, Aladeen odlazi u New York na zasjedanje UN. Tamo ga njegov vlastohlepni stric Tamir (Kingsley) otme u hotelu i zamijeni s dvojnikom čiji je zadatak javno obznaniti uvođenje demokracije u Wadiyu (a s njom i masne provizije za otvaranje naftnih nalazišta stranim kompanijama). Aladeen bježi iz zatočeništva, ali njegove tvrdnje da je predsjednik nitko ne shvaća ozbiljno. Aladeen se stoga radi povratka na vlast i spriječavanja uspostave demokracije mora koristiti pomoć feminističke veganske aktivistice Zoey (Faris), koja za njega misli da je wadiyski izbjeglica.

Diktator se prilično razlikuje od prethodna dva Coenova filma. Tako se koristi daleko konvencionalniji stil, odnosno čvrst narativni okvir u obliku priče s jasno definiranim početkom, sredinom i krajem. Još više u oči upada i to da Coenov lik i ne izgleda previše originalno, barem kada se usporedi s nekim ličnostima koje su bile čest gost na ekranima CNN-a, prije svega prošle godine upokojenim libijskim vođom Gadafijem. Zbog toga što je stvarni život bio ili jest zanimljiviji, njegov humoristički odraz u Coenovoj viziji se često doima potrošenim, a lik Aladeena previše izgleda kao karikatura iz najsirovije “neoconske” propagande. Stvari postaju bolje tek kada Aladeen dođe u New York i suoči se sa svijetom i likovima koji predstavljaju njegovu antitezu, a što proizvodi nekoliko zbilja efektnih scena, iako i tada “politički nekorektni” Coenov humor pleše na rubu dobrog ukusa. Dojam kvari Coenovo podlijeganje hollywoodskim sentimentalnim klišejima – poput Aladeenove transformacije kroz ljubav prema Zoey (čiji lik predstavlja jednu od najnezahvalnijih uloga u karijeri inače darovite Anne Faris), ali ga, s druge strane, popravlja završnica u kojoj se na zabavn način sugerira heretička teza da današnje diktature i zapadna demokracija zapravo i nisu toliko različite kao što se misli.

Iako će Diktator publici uglavnom pružiti zabavu (dijelom i zbog mudre odluke o neuobičajeno kratkom trajanju), nekim gledateljima će nju pokvariti neumitne usporedbe s klasičnom Chaplinovom komedijom Veliki diktator. Dva filma se po mnogo čemu razlikuju, ali ne toliko po globalnim ekonomsko-političkom okolnostima u kojima su nastali; ono što je Chaplinu kod Hitlera ispočetka izgledalo smiješno s vremenom se pretvorilo u kataklizmičku tragediju. Ostaje nada da će Coen (a s njime i svi mi) po tom pitanju imati više sreće.

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 22. svibnja 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

Arhive

Postovi na Twitteru

Kalendar

Studeni 2012
P U S Č P S N
« lis.   sij. »
 1234
567891011
12131415161718
19202122232425
2627282930  
%d bloggers like this: