Niska cijena ConDem koalicije

Konzervativno-liberalna koalicija koja od prije par dana vlada Velikom Britanijom je tu zemlju uvela u “neoznačene teritorije”, barem kada je u pitanju uobičajeni modus operandi izvršne vlasti. Većina komentatora se doima iznenađena brzinom i lakoćom s kojom je David Cameron sklopio sporazum s Nickom Cleggom; taj je šok samo nešto veći od šoka koji su izazvali rezultati samih izbora gdje je Cleggova stranka usprkos “sjajnog dojma na debatama” i “cleggmanije” završila gore nego na izborima 2005. godine.

S druge strane, teško da bi itko trebao biti previše iznenađen zbog svega. Mjesecima se najavljivalo kako će britanski izbori biti najneizvjesniji u povijesti, a i ankete su tome govorile u prilog. David Cameron je, kao odgovorni političar, morao uzeti u obzir opciju da njegova stranka neće moći samostalno sastaviti vladu te razmatrati alternativne metode dolaska na vlast. Opcija koalicije s liberalnim demokratima je pri tome imala najviše smisla, a i s obzirom na postojeći odnos snaga u Parlamentu se čini najstabilnijom i najsuvislijom.

Izgleda da je toga svjesna i britanska javnost, barem ako je suditi po rezultatima najnovije ankete u kojoj uvjerljiva većina konzervativnih, ali i liberalno-demokratskih glasača, podržava sporazum. Špekulacije o građanskom ratu među obje stranke – bilo zbog radikalnih ljevičara među liberalnim demokratima koji ne mogu organski smisliti koaliciju, bilo zbog euroskeptične desnice među konzervativcima koji organski ne mogu smisliti eurofanatika Clegga – se zasad nisu odrazile na stvarnost. Jedino se u anketama bilježi pad liberalnih demokrata u odnosu na izbore; dio njihovih glasova je otišao laburistima, ali je – što je zanimljivo – i Cameron povećao broj svojih glasača.

Stječe se dojam da je smjena vlasti u Velikoj Britaniji, kao i mnoge druge priče u današnjem svijetu, bila još jedan primjer kako suvremeni mediji mogu stvoriti dramu od nečega što u stvari predstavlja banalnu političku rutinu.