Nakon višemjesečnog iščekivanja, današnjom objavom je britanski premijer Gordon Brown započeo kampanju za izbore u uvjetno rečeno najstarijoj modernoj demokraciji. Otpočinje izborna borba koju mnogi opisuju kao najuzbudljiviju u suvremenoj povijesti ne samo kada je u pitanju Velika Britanija, nego i većina modernih zapadnih država.
Razlog je za to u specifičnostima britanskog ustavnog i izbornog sistema. Sva vlast proizlazi iz Parlamenta, koji se bira svakih pet godina – što znači da ima godinu dana duži mandat od većine suvremenih parlamenata (uključujući hrvatski). Nadalje, 650 zastupnika će se birati po večinskom sistemu koji se ne koristi gotovo nigdje na kontinentu.
Većinski sistem u pravilu dovodi do dvostranačkog sistema, odnosno do toga da su ishodi izbora prilično jasni, s obzirom da biračko tijelo ima mnogo jednostavniji izbor između stranke koja je na vlasti i stranke koja u opoziciji. U Britaniji to znači da se, s obzirom na ankete, ishod izbora može relativno lako pretpostaviti, a što je bio slučaj s prethodna tri izbora. Godine 1997. se znalo da će omraženi konzervativci biti smlavljeni, isto kao što se 2001. i 2005. godine znalo da su Britanci previše zadovoljni s Blairovim laburistima, i još uvijek uplašeni od konzervativaca da bi eksperimentirali s promjenom vlasti. Jedini neizvjesni izbori su bili 1992. godine kada su Majorovi konzervativci u posljednji trenutak, usprkos anketama, sebi uspjeli iščupati pobjedu iz ralja poraza.
Mnogi drže da će i ovi izbori biti neizvjesni, i to zato što konzervativci vode u anketama, ali ne dovoljno da bi osvojili mjesta za solidnu većinu. Zbog toga se dosta govori o tzv. “neodlučnom parlamentu” zbog koga će se morati ili sklapati koalicije s trećeplasiranom strankom Liberalnih demokrata ili gurati manjinska vlada. Nešto slično se posljednji put dogodilo 1974. godine, a sudeći po entuzijazmu s kojim BBC podsjeća gledatelje na te događaje čini se da se upravo takav rezultat priželjkuje od velikog dijela medijskog establishmenta.
Najidealnija opcija za britansku ljevicu bi bila “Lib Lab” koalicija koja bi dovela do uvođenja proporcionalnog sistema, koji bi tu istu koaliciju cementirao, s obzirom da je teško pretpostaviti da će konzervativci ikada uspjeti dohvatiti 50 % glasova nužnih za njeno ukidanje. Međutim, čini se da će najveći broj mjesta u Parlamentu ipak imati konzervativci, a i većina birača Liberalnih demokrata ne voli laburiste. U svakom slučaju, sljedećih mjesec dana će biti prilično zanimljivi.
