uloge: Goran Višnjić, Alison Heruth-Waterbury, Stefan Lysenko, Angelica Bridges, Predrag "Pedjo" Vušović, Boris Dvornik, Ivo Gregurević, Filip Šovagović, Ljubomir Kerekeš, Jasna Palić glazba: Dragan Lukić & Zlatan-Stipišić "Gibonni" scenarij: Vicenco Blagaić, Ivica Ivanisevic & Ante Tomić rezija: Zoran Sudar proizvodnja: Global Film/Jadran Film/HRT/JLP, Hrvatska/SAD, 1999. distribucija: Metro Film/UCD trajanje: cca. 100'
Za Posljednju volju se odmah može reći da je jedan od najboljih hrvatskih filmova napravljenih u posljednjih desetak godina, ali svatko tko je imao nesreću gledati hrvatske filmove u tom razdoblju zna da to i nije baš nešto s čime bi se netko trebao posebno hvaliti. Slična je stvar i s ovom šašavom krimi-komedijom koja je razbila neke od rekorda hrvatskog filma u proteklom razdoblju, i to najviše zahvaljujući budžetu (koji je navodno veći čak i od Četveroreda) i poslovnim nesuglasicama njegovih tvoraca koji su premijeru odgodili za dvije godine. Zaplet o bračkom turističkom vodiču i “galebu” Bepu Štambuku (za one rođene iza 1980. godine, “galeb” je lokalni zavodnik, specijaliziran za strane turistkinje) koji je stjecajem okolnosti postao nasljednikom megamilijunskog bogatstva i tako sebi na vrat navukao plaćene ubojice iz Amerike je ništa drugo nego izgovor da se karizma Gorana Višnjića iskoristi u svrhu propagande hrvatskog turizma. Zbog toga je Posljednja volja jedan od najljepših hrvatskih filmova – kamera uredno bilježi sve prirodne ljepote Jadrana, a scenarij trojca Blagaić-Ivanišević-Tomić uredno pokušava reciklirati živopisni mediteranski ugođaj Malog mista. Na žalost, neugledna Alison Heruth-Waterbury u glavnoj ulozi (i njen nedostatak interakcije u ljubavnim scenama s Višnjićem) te par traljavo snimljenih akcijskih scena ipak odaju dojam da je riječ o filmu daleko jeftinijem nego što bi nas u to htjeli uvjeriti njegovi autori. No, Posljednja volja je za hrvatske prilike ipak prilično veliko postignuće, pa stoga ipak zaslužuje nešto vise od prolazne ocjene.
OCJENA: 5/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 16. ožujka 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.