Oznaka: Tom Berenger

RETRO-RECENZIJA: Neobičan i okrutan (Cruel and Unusual/Watchtower, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Tom Berenger, Rachel Hayward, Tugh Runyan, Mitchell
 Kosterman
 glazba: Michael Cusson
 scenarij: Rod Browning, Robert Geoffrion & Dan Witt
 režija: George Mihalka
 proizvodnja: Alliance/Le Monde, Kanada, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 100'

Art (Berenger) je serijski ubojica čija specijalnost se sastoji u tome da svoje buduće žrtve zavodi prije nego sto će ih likvidirati. Nakon što je preuzeo identitet svoje posljednje žrtve – profesora književnosti – dolazi u mali primorski grad države Oregon gdje će se zaposliti kao čuvar svjetionika. Tamo mu za oko zapadne Kate O’Conner (Hayward), mlada žena koja je nakon očeve smrti prisiljena nastaviti obiteljski posao i baviti se ribarenjem. Njen mlađi brat Mike (Runyan) se upravo vratio iz Chicaga gdje je umjesto novca stekao dugove, uvjetnu zatvorsku kaznu i probleme s alkoholom. U nastojanju da ga izvuče iz nevolja, Kate mu namjesti posao čuvara svjetionika gdje bi Artu trebao praviti drustvo. Kate ubrzo započinje ljubavnu vezu s Artom, za kojeg je uvjerena kako predstavlja očinsku figuru koja bi Mikea trebala izvesti na pravi put. No, Mike, koji s Artom provodi daleko više vremena od ljubavlju opčinjene sestre, ubrzo dolazi do spoznaje kako njegov kolega i nije tako dobar momak kakvim se predstavlja.

Prekrasni pejzazi Britanske Kolumbije i dobra karakterizacija – to su jedini aduti Neobičnog i okrutnog, relativno opskurnog kanadskog “straight-to-video” trilera iza kojeg stoji George Mihalka, filmaš s “art” reputacijom. Tom Berenger je uobičajeno pouzdan u svojoj ulozi, ali ni on ni ostatak glumačke ekipe ne moze sakriti činjenicu da ovaj film koristi reciklirani zaplet, a i “iznenađjujući” rasplet će teško ikoga iznenaditi. Kada film završi nakon nešto vise od sat i pol vremena, bit će dosta gledatelja koji će se osjećati razočaranima.

OCJENA: 3/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 14. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Murjak do kraja (True Blue, 2001)

~ Dragan Antulov ~ Leave a comment 
uloge: Tom Berenger, Lori Heuring, Pamela Gidley, Barry Newman,
 Soon-Tek Oh, Leo Lee, Richard Chevolleau, Allec McClure, Yanna
 McIntosh
 glazba: Tim Jones
 scenarij: J.S. Cardone
 režija: J. S. Cardone
 proizvodnja: Sandstorm/Columbia, SAD, 2001.
 distribucija: Continental
 trajanje: 101'

Rembrandt “Rem” Macy (Berenger) je ofucani policijski detektiv čija je sklonost nepoštovanju pravila službe proporcionalna njegovoj sklonosti piću, duhanu i tabletama. Nakon što je prepad na narko-punkt završio pucnjavom šefovi ga po kazni šalju u odjel za umorstva i njegov prvi zadatak je pronaći identitet žene čija je odrezana ruka pronađena u parku. “Rem” brzo otkriva kako je dotična ruka pripadala službenici gradske uprave, čija privlačna cimerica Nikki (Heuring) o svemu zna više nego što je odmah spremna priznati. “Rem” se, istražujući slučaj, upleće u vrzino kolo korupcije, kineske mafije, prostitucije, sado- mazohističkog seksa, ali i duhova vlastite prošlosti koji će ga dovesti pred velika iskušenja. Ipak, najveće od svih je Nikki, koja je “Remu”, usprkos svem njegovom iskustvu i profesionalnoj etici, neodoljiva.

Vjerojatno inspiriran nekim u Washingtonu prilično aktualnim aferama, Murjak do kraja predstavlja ne baš previše ambiciozni, ali zanatski odrađeni neo-noir. Scenarist, producent i režiser J.S. Cardone, koji u Americi uživa reputaciju kao prilično produktivni autor B i “trash” filmova (našoj publici poznat po DVD-izdanju svog filma Pustinjski vampiri) ovdje je napravio prilično solidan posao. Iako je radnja predvidljiva, a budžet nizak, izvrsno je dočarana mračna i depresivna atmosfera, a i prilično eksplicitne (i onima koji nisu ljubitelji takvih užitaka možebitno neugodne) scene sadomazohističkog seksa su van uobičajenih holivudskih standarda. Ipak, najveća vrijednost filma je Tom Berenger, koji vrhunskom izvedbom nosi cijeli film, a njegov ofucani fizički izgled savršeno odgovara liku kojeg tumači. Na žalost, uobičajeno krvava završnica s predvidljivim obratima je pomalo razočaravajuća, ali izvrsna gluma, dobra atmosfera i realistički ugođaj su razlogom zašto Murjaka do kraja valja preporučiti svim ljubiteljima film noira.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 22. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.