Psići u rijeci, curice ucijenjene glave i Discovery Channel pod opsadom

Među milijunima internetskih komentara na stravični čin najgnjusnijeg zločinca kojeg je iznjedrila vrsta homo sapiens neće  biti teško pronaći one u kojima se traži ne samo njegova likvidacija, nego i zatiranje njene obitelji, kako bi se spriječilo da zlosretna kombinacija gena dovodi do sličnih zlodjela u budućnosti.

Naravno, nije teško pretpostaviti da će neki u tome ići dalje, uključujući i 43-godišnjeg Jamesa Jaya Leeja, “strastvenog” ekologa koji je zatočio 12 ljudi u sjedištu Discovery Channela nastojeći natjerati tu tvrtku da objavljuje emisije s krajnjim ciljem da se popularizira sterilizacija ljudskih bića. Leeju se mnogo toga može prigovoriti, ali nikako nedosljednost; na svom profilu je rekao da “ne želi djecu”, a što je, s obzirom što je onim dražesnim psićima priredilo jedno dijete, sasvim razumljivo. Lee je također poznat kao veliki prijatelj životinja, ali za razliku od Prijatelja životinja i PETA-e on je spreman za akcije malo konkretnije i riskantnije od onih koje promoviraju salonski radikali ili promoviraju ocvali rokeri.

Naravno, kada ova žalosna priča dobije rasplet, svi će govoriti da je riječ o poremećenom pojedincu, i da njegove bolesne akcije nisu imale nikakve veze s hipotezom o majci Gaji, globalnom zatopljenju, dubokoj ekologiji, filmografiji Ala Gorea i svime onime čime se svijet posljednjih par desetljeća bombardira od “angažiranih” medija.

Vjerski rat u Ukrajini

Ono što predstavlja žalosnu rutinu u zemljama kao što je Pakistan – masovni pokolji vjernika uslijed sitnih religijskih razlika iza kojih stoje krupni politički interesi – moglo bi postati uobičajena praksa u Evorpi. To možda i nije iznenađenje, ali vijesti iz Ukrajine pokazuju da se taj fenomen neće pojaviti, kao što su to mnogi paničari najavljivali, uslijed sukoba kršćanstva s islamom. Naprotiv, sukobi bi mogli nastati između samih kršćana, a u slučaju Ukrajine između pravoslavaca.

BBC tako javlja da je danas 80-godišnja monahinja Ukrajinske pravoslavne crkve poginula uslijed eksplozije improvizirane bombe u crkvi u gradu Zaporožje. Crkva kojoj pripada monahinja istovremeno kao svog poglavara priznaje Kirila, poglavara Ruske pravoslavne crkve. Posjet Kirila Ukrajini je, pak, nedavno izazvao žestoke demonstracije ukrajinskih nacionalista koji u Kirilovoj crkvi vide nastojanje Moskve da Ukrajinu, koja se nedavno vratila u njenu političku sferu, dodatno pokori i u vjerskom smislu.

Ukrajina je 1990-ih svoje nastojanje da se oslobodi Moskve nastojala, slično kao i Crna Gora danas, potvrditi i stvaranjem vlastite pravoslavne crkve bez ikakvog ruskog utjecaja. Međutim, među nacionalno osviještenim ukrajinskim pravoslavcima se stvorio raskol između Ukrajinske pravoslavne crkve Kijevskog patrijarhata i Ukrajinske autokefalne pravoslavne crkve (kojom dominira ukrajinska dijaspora). Vjersku sliku u Ukrajini dodatno komplicira i postojanje snažne grko-katoličke zajednice, odnosno vjernika koji koriste pravoslavni obred, ali za svog poglavara priznaju Papu. Podjele među ukrajinskim vjernicima prate povijesne i političke podjele na zapadnu i istočnu Ukrajinu, odnosno na “narančaste” i “plave” stranke koje je svijet upoznao za vrijeme Narančaste revolucije.

Bit će prilično zanimljivo vidjeti kako će ovaj vjersko-nacionalnim zanosom izazvan zločin izazvati ili potaći slične događaje u drugim eks-komunističkim pravoslavnim zemljama.

Obamina administracija se nije protivila puštanju Megrahija

BP, koji danas vjerojatno uživa reputacije najomraženije korporacije na svijetu, u posljednje vrijeme nije predmetom kritika samo zbog naftne mrlje u Meksičkom zaljevu. Naftnu korporaciju su u američkim medijima razapinjali i zbog nečasne uloge u puštanju Abdelbaseta Ali Mohmet al-Megrahija, jednog od dvojice libijskih obavještajaca osuđenih za podmetanje eksploziva kojim je 1988, raznesen putnički avion Pan Ama iznad Lockerbieja u Škotskoj te ubijeno 720 ljudi. Megrahi je nakon dugotrajnog natezanja i diplomatskog pritiska osuđen na zatvorsku kaznu u Škotskoj, ali je prošle godine, na zgražanje velikog dijela američke javnosti, pušten kući u Libiju zahvaljujući odluci škotske vlade.

Kenny McAskill, škotski ministar pravde, odluku je obrazložio “humanitarnim obzirima”, odnosno činjenicom da je Megrahi bolovao od raka u terminalnoj fazi, odnosno da mu je predviđeno samo tri mjeseca života. Megrahi je pušten, ali je u Libiji primio kraljevski doček i godinu dana nakon puštanja je još uvijek živ. Rodbini žrtava Lockerbieja je cijela priča smrdila, i sada se otkrilo kako iza svega stoji poseban sporazum između Britanije i Libije iz 2007. godine koji je stvorio pravnu osnovu za Megrahijevo puštanje. A iza sporazuma, navodno, leži BP koji je za sporazum lobirao kod britanske vlade nastojeći na taj način dobiti političke bodove kod Gadafija i od njegovog režima dobiti prava na eksploataciju libijske nafte.

S obzirom da su veliki broj žrtava bili Amerikanci, cijela je rabota izazvala veliko zgražanje u američkoj javnosti. To, dakako, nije promaklo ni Obami koji je i sam iskoristio priliku da kritizira BP. Međutim, dokumenti koji su danas procurili u Sunday Timesu pokazuju da je Obamina administracija ne samo znala za Megrahijevo puštanje, nego se i formalno složila s time da Megrahija puste na slobodu iz “humanitarnih obzira”. Ovo je, dakako, samo jedan od primjera kako Obama ne bi došao tamo gdje je došao da nije političar, odnosno da jedno govori, drugo radi, a treće misli. Afera Megrahi-Lockerbie, s druge strane, će biti samo kap u moru drugih skandala i ekonomskih problema koji će, čini se, Obamu koštati stranačke podrške u Kongresu na izborima u jesen. Američki mediji, koji su je razvikali kako bi razapinjali BP, na nove detalje najvjerojatnije neće obratiti veliku pažnju.

Njujorška auto-bomba bila namijenjena tvorcima South Parka?

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=new+york+car+bomb&iid=8679214″ src=”9/e/f/4/Car_Bomb_Found_88e0.jpg?adImageId=12721800&imageId=8679214″ width=”234″ height=”167″ /]

Svjetski mediji javljaju kako njujorška policija istražuje mogućnost kako je sinoć zamijećena i deaktivirana auto-bomba na njujorškim ulicama imala cilj malo specifičniji od “običnog” izazivanja masovnog krvoprolića na američkim ulicama. Naime, automobil napunjen improviziranim eksplozivom je bio parkiran u blizini sjedišta Viacoma, medijske kuće koja je, između ostalog, vlasnik TV-kanala Comedy Central na kome se emitira popularna satirička serija South Park.

Matt Stone i Trey Parker su nedavno postali predmetom prijetnji njujorške islamističke organizacije Revolution Muslim, u čijem priopćenju im je rečeno da će završiti kao Theo van Gogh, nizozemski režiser koji je zbog “vrijeđanja islama” ubijen na ulicama Amsterdama u studenom 2004. godine.

Također se ispituje sličnost auto-bombe sa sličnim bombama koje su islamski ekstremisti postavili na ulicama Londona u ljeto 2007. godine, a koje, slično kao i ova, nisu eksplodirale.

Ukoliko se povijest i ovaj put ponovi, moguće je da će počinitelji neuspjelog napada u očaju pokušati improvizirati još jedno masovno krvoproliće, a što je u britanskom slučaju dovelo do spektakularnog, ali neuspjelog napada auto-bombom na aerodrom u Glasgowu.

Viacom je, inače, iz sporne epizode South Parka izbacio “sporne” detalje u kojima se pojavljuje , ali veseljaci koji postavljaju bombe po New Yorku na taj detalj očito nisu obratili pažnju. Kada bi se iz ovoga trebala izvući pouka, ona bi trebala biti u tome da se cenzura u suštini ne isplati. Ali, Viacom će najvjerojatnije i nakon ovoga ići “linijom manjeg otpora”.

Chavez optužen za šurovanje s ETA-om i planiranje atentata

Od sve “nestašne djece” među svjetskim čelnicima vjerojatno se nitko ne može mjeriti s popularnošću Huga Chaveza. Njegove bombastične izjave, žvakanje koke, besramni populizam i uporno prkošenje svjetskom poretku i “međunarodnoj zajednici” su glazba za salonskih ljevičara i radikala na svim meridijanima i paralelama. A upravo to da je Chavez svoje ispade ograničio na verbalnu sferu ga je učinilo manje opasnim od nekih tiših, ali nuklearnim ambicijama opsjednutih “nestašnih dječaka”.

To bi se, međutim, moglo promijeniti nakon što je španjolski sudac Eloy Velasco optužio Chavezovu vladu kako namjerava likvidirati kolumbijskog desničarskog predsjednika Alvarea Uribea, koristeći se atentatorskim uslugama baskijske terorističke organizacije ETA. Velasco je također optužio venezuelansku vladu da je u kontaktu s FARC-om, kolumbijskom gerilskom organizacijom koja namjerava svrgnuti Uribeov režim. Venezuelanske vlasti su preko kongresnika Haydena Pirele odbile te optužbe.

Optužbe se ne čine toliko neuvjerljivima, barem kada su u pitanju motivi. Odnosi između Chaveza i Uribea – koji je uživao titulu jednog od rijetkih Bushovih saveznika na primjetno anti-američki raspoloženom i ulijevo okrenutom južnoameričkom kontinentu – nikada nisu bili sjajni. Chavez je optuživao Uribea da podržava zavjere i državne udare protiv njega (poput propalog puča 2002. godine) te pokušaje otcjepljenja naftom bogate i antichavezovski raspoložene pokrajine Zulia na kolumbijskoj granici. Uribe, pak, Chavezu nije ostajao dužan te ga je optuživao za šurovanje s FARC-om.

Chavez se, pak, zbog izbijanja ove afere našao u ozbiljnim problemima što se tiče odnosa sa Španjolskom. Bivša matica je dugo vremena – najviše zbog nafte – imala dobre odnose s bivšom kolonijom i njenim bolivarskim režimom, a što se, između ostalog, odrazilo i na prodaju najsuvremenijeg oružja. Između Španjolske i Venezuele su se čak mogle pronaći i neke ideološke paralele, s obzirom da je Španjolska nakon dolaska Zapaterovih socijalista na vlast najlijevija od svih država Evrope isto onako kako je Venezuela (uz izuzetak Kube) najlijevija država Latinske Amerike.

Međutim, Chavez je mnoge svoje kredite kod Španjolaca potrošio izazvaši diplomatski incident s kraljem Juanom Carlosom (gdje je čak i republikanski orijentirana javnost Španjolske stala na stranu monarha). Šurovanje s ETA-om, koja se smatra bandom krvoločnih ubojica bez obzira na ideološke orijentacije svake španjolske vlasti, bi predstavljao daleko veći problem za odnose Caracasa i Madrida.

Al Qaeda prijeti – silikonskim grudima

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=breast+implant&iid=762350″ src=”8/e/4/b/FDA_Lifts_Ban_accd.jpg?adImageId=9819363&imageId=762350″ width=”234″ height=”156″ /]

Jedan od glavnih razloga zašto ljudi ne vole terorizam jest taj da je bolesna mašta terorista, kada se urodi s domišjatošću i suvremenom tehnologijom, u stanju i od naizgled bezazlenih, pa i popularnih predmeta, učiniti smrtonosno oružje. Među njih bi se odnedavno trebale ubrojiti i silikonske grudi, barem ako je suditi prema upozorenju  britanske tajne službe MI5 koju prenosi Daily Mail. Nastojeći nekako zaobići sve oštrije mjere sigurnosti na aerodromima, al Qaeda i njima srodne organizacije planiraju koristiti bombaše-samoubojice koji eksploziv umjesto na sebi nose doslovno u sebi. Tzv. binarni eksploziv bi se nalazio u vrećicama kirurški ubačene ispod kože, a koje bi aktivirala injekcija kemijskog detonatora.

Upozorenje MI5 navodi da al Qaeda planira koristiti i muške i ženske bombaše-samoubojice. Potonjima bi u njihovom opakom naumu trebala pomoći sve popularnija praksa korištenja silikonskih umetaka za grudi.

Iza napada na danskog karikaturista stoji al-Qaida?

Američki časopis Newsweek je među svojim predviđanjima najizglednijih vanjskopolitičkih događaja i trendova za 2010. godinu naveo i “ reakciju na evropski rasizam“, odnosno pobunu muslimanskih imigranata protiv rastuće ksenofobije, koju simboliziraju ličnosti kao Sarkozy ili Švicarci koji su zabranili minarete. Jedan mladi Somalac je, po svemu sudeći, odlučio odmah ostvariti proročanstvo i to tako što je sjekirom pokušao zatući Kurta Westergaarda, 75-godišnjeg danskog crtača karikatura čiji su radovi na temu Muhameda izazvali demonstracije i bojkote širom islamskog svijeta.

Pitanje je, međutim, koliko će se ovakva “propaganda djelom” shvatiti kao razumljivi (a u nekim slučajevima i opravdani) izraz revolta potlačene manjine – na čemu će inzistirati “politički korektna” ljevica kojoj, po svemu sudeći, pripada autor Newsweekovog članka – a koliko kao potvrda svih negativnih stereotipa koji su omogućili rast ksenofobne desnice u Evropi.

Ovom potonjem bi mogla pripomoći vijest koja je “procurila” od pripadnika danske obavještajne službe PET čiji su članovi istraživali napadača. Oni tvrde kako je 23-godišnji mladić bio azilant, ali i “povezan s al-Qaidom“, odnosno s al-Shahabom, njenim ogrankom koji djeluje u Somaliji i drugim zemljama Istočne Afrike.

S druge strane, sami detalji napada, kao i to da je, po Westergaardovim riječima, napadač govorio “lošim danskim”, bi mogli ukazati na scenarij o “usamljenom luđaku”, odnosno da je teško pretpostaviti da bi al-Qaida atentat poduzela na tako jednostavan i naoko amaterski način. Iskustva iz Nizozemske, gdje je kontroverzni filmaš Theo van Gogh ustrijeljen i izboden nožem na ulici od strane pripadnika radikalne islamističke ćelije, pak, sugeriraju da “jednostavnost” metoda ne bi trebala ništa govoriti o “organiziranosti” i “podmazanosti” počinitelja.

FBI prilikom racije ubio imama detroitske džamije

Luqman Ameen Abullah, imam detroitske džamije, ubijen je prilikom antiteroističke racije koju su FBI i lokalna policija danas proveli u Michiganu. Prilikom racije je, kako javljaju detroitski mediji, stradao FBI-jev pas. Uhapšeno je šest osoba, a protiv jedanaest su podignute kaznenen prijave, koje se odnose na zavjeru za počinjenje kaznenih djela, primanje ukradene robe, prodaju vatrenog oružja kriminalcima te krivotvorenje registarskih tablica na vozilima.

Detroitski mediji ubijenog Abdullaha opisuju kao 53-godišnjeg lokalnog vođu “Ummaha”, radikalne crnačke sunitske grupe, a čije je ime po rođenju bilo Christopher Thomas. Vođa grupe  “Ummah” je Jamil Abdullah al-Amin, koji je rođen kao H. Rap Brown, a koji trenutno u državnom zatvoru izdržava kaznu za ubojstvo dva policajca.

Iako su u SAD u posljednjih osam godina pokrenute brojne antiterorističke ovakvog tipa, ovo predstavlja prvi slučaj koji je prouzročio ljudske žrtve.

Teroristički napad na američke vojnike u Arkansasu

Baš na dan kada je objavljeno kako je u svibnju zabilježen porast broja poginulih američkih vojnika u Iraku se zbio događaj koji pokazuje da pripadnici američkih oružanih snaga više nisu potpuno sigurni od napadača čak ni teritoriju svoje domovine. 24-godišnji William Long je poginuo, a 18-godišnji Quinton Ezeagwula je ranjen nakon što je kraj regrutnog centra u Little Rocku na njih otvorena vatra. Vojnici su nedavno završili obuku te su poslani u svoja stara susjedstva kako bi pomogli pri regrutiranju svojih prijatelja i poznanika.

Policija je nedugo nakon napada uhapsila 23-godišnjeg Abdula Mujahida Muhammada te u njegovom vozilu pronašla poluautomatsku pušku SKS  za koju se vjeruje da je njom počinjen zločin. Muhammad je, prema policijskim navodima, prilikom ispitivanja priznao zločin, a koji je navodno motiviran političkim razlozima odnosno “protivljenju američkoj vojsci”. Muhammad se rodio kao Carlos Bledsoe, a prije zločina se bio preobratio na islam i preuzeo novo ime.

Muhammad će biti optužen za ubojstvo i terorizam. Napad na vojnike, pak, dolazi nedugo nakon što je još jedan politički motivirani zločin šokirao američku javnost – ubojstvo dr. Georgea Tillera, liječnika iz Kansasa koji je izazivao bijes “pro-life” pokreta time što je obavljao kontroverzne pobačaje u posljednjem tromjesečju trudnoće. I navodni počinitelj tog ubojstva, 49-godišnji simpatizer milicijskog pokreta Scott Raeder, je uhapšen.

UPDATE: ABC javlja kako je Muhammad prije napada bio praćen od strane FBI, odnosno da je, kao nedavni preobraćenik na islam, putovao u Jemen. Federalni dužnosnici “ne isključuju” mogućnost da Bledsoe/Muhammad nije djelovao sam, odnosno da je bio dio šire terorističke ćelije.

Napad na vojnike u Fort Dixu je, inače, bio plan terorističke ćelije u New Jerseyu, a koji je spriječen kada je vlasnik videoteke slučajno vidio snimke na kojoj mladi islamski ekstremisti vježbaju gađanje te o tome izvijestio vlasti.