Tajvanski NMA News kao budućnost medija

Predviđanje budućnosti je uvijek nezahvalan posao, a pogotovo kada su u pitanju mediji, odnosno način na koji oni trebaju odgovoriti na izazov novih tehnologija. Ono što, pak, postaje sve jasnije jest da riječ u pravilu gubi bitku sa slikom, odnosno da se od konzumenata vijesti više ne očekuje da išta prepuštaju mašti. Najviše zahvaljujući razvoju kompjuterske grafike, bilo da je u pitanju Photoshop ili programi s kojima je Cameron radio Avatar, suvremene vijesti je nemoguće zamisliti bez kakve-takve “masne” ilustracije, bilo da je riječ o običnoj slici, glumljenoj rekonstrukciji (što je na hrvatsku televizijsku scenu uvela RTL Televizija) ili animirani film.

Potonje, pak, savršeno odgovara publici koju su Paris Hilton i Severina Vučković navikli da jednostavno nema sadržaja tako intimnog da nekako ne “procuri” u javnost i da materijal za licemjerno zgražanje uz beskrupuloznu eksploataciju niskih strasti konzumenata  suvremenih medija. U tome je možda najviše otišla tajvanska TV-stanica NMA News, koja je odlučila da joj afera vezana uz Al Gorea bude ono što je za CNN bio zaljevski rat – izvrsna prilika za demonstriranje nove medijske paradigme. Afera je vrijednim tajvanskim talentima – koji su zanat bili ispekli na skandalu vezanom uz nasilničko ponašanje bivšeg britanskog premijera Gordona Browna – dala inspiraciju za čak dva animirana filma koji prilično eksplicitno prikazuju događaje iza zatvorenih vrata koji su se dosad mogli samo zamišljati.

Naravno da će se svi zbog ovoga – a pogotovo zato što je žrtva takvog tretmana sv. Albert Spasitelj Klime – zgražati i tražiti povratak standardima “ozbiljnog” novinarstva, ali je isto tako vrlo sigurno da će jedina stvar koja spriječava “ozbiljne” medije da i oni krenu sa sličnim “crtićima” nedostatak kreativnih talenta i resursa.

Oglasi

Bivšem tajvanskom predsjedniku doživotni zatvor zbog korupcije

ChenShuiBian_WP_01Sud u Taipeiju je Chen Shui-biana, bivšeg predsjednika Tajvana, osudio na doživotni zatvor zbog pronevjere, uzimanja mita i pranja novca – u ukupnoj vrijednosti od 15 milijuna dolara – koje se zbilo između 2000. i 2008. godine kada je bio tajvanski predsjednik.

Uz Chena je na doživotni zatvor osuđena i njegova supruga Wu Shu-chen, koja je u ranijem procesu bila osuđena na godinu dana zatvora zbog krivokletstva. U istom postupku je na manje zatvorske kazne osuđeno još devet osoba, uključujući Chenovog sina i snahu koji su priznali krivicu.

To sve predstavlja rezultat istrage koja je razotkrila najveći korupcijski skandal u tajvanskoj povijesti, te dovela do rušenja Chenove Demokratske napredne stranke (DPP) koja se, inače, zalaže za nezavisnost Tajvana, odnosno kidanje svih državnopravnih veza i pretenzija na kopnenu Kinu odakle je pred Maovim komunistima 1949. godine pobjegao prvi predsjednik Chang Kai Shek.

Chen Shui-bian je, naravno, tvrdio da je nedužan odnosno da mu je to sve smjestila Kuomintang, nekadašnja Changova stranka koja inzistira na budućem ujedinjenju s komunističkom maticom i tome da se Tajvan zove “Republika Kina”, odnosno Peking koji je posljednjih godina izgradio mrežu poslovnih jataka na otoku i stvorio ne baš mali utjecaj na otok koji službeno smatra “odmetnutom kineskom provincijom”.

Nema sumnje da će tako drakonska kazna izazvati zgražanje u Hrvatskoj, gdje je teško zamisliti da jedan bezazleni starac može biti bačen u tamnicu do kraja života zbog tričavih 15 milijuna dolara. A lako je zamisliti kako Karamarko, Bajić i Šimonović s prezirnim osmjehom reagiraju na vijesti kako njihovi tajvanski kolege na takve besmislice troše novac poreznih obveznika.