Još jedan demokratski senator digao ruke

Američki predsjednik Barack Obama je nedavno u jednom TV-intervjuu rekao kako mu je “važnije napraviti što treba i biti predsjednik jedan mandat nego ne uraditi ono što treba i ostati u Bijeloj kući drugi mandat”. To su neki od američkih komentatora shvatili kao znak da je trenutni stanar Bijele kuće i “vođa slobodnog svijeta” ipak svjestan da danas njegove “akcije” na političkoj burzi imaju brojke više nalik na one Jimmy Cartera krajem 1970-ih nego one koje su uživali Reagan 1980-ih i Clinton 1990-ih.

Ono što, čini se, brine njegove stranačke drugove jest to da Obamu sve to – pa i donedavno nezamislivi izlazak iz Bijele kuće početkom 2013. godine – uopće nije važan, odnosno da Obama nastoji uporno gurati svoju politiku bez obzira na to što se protiv njega okrenuo narod. Obamu, čini se, još manje boli briga što će račun za nezadovoljstvo njegovom politikom biti ispostavljen demokratskim kongresnicima i senatorima, odnono da je Obama danas za njih isto ono što je Bush bio republikance 2006. i 2008. godine – politički otrov.

Jedan od demokrata koji je svjestan toga je i Evan Bayh, popularni senator iz Indiane koji je posljednjih nekoliko mjeseci kao predstavnik umjerene frakcije pokušavao progurati neke od Obaminih reformi, ali u tome nije imao uspjeha zbog dominacije Obaminih ljevičara u stranci. Bayh, koji uživa popularnost, izjavio je da će se povući iz Senata, odnosno neće natjecati na izborima 2010. godine, a kao glavni razlog je naveo “nedostatak dvostranačja”, odnosno nespremnost obje stranke na kompromis.

Iako se Indiana smatra “crvenom”, tj. republikancima sklonoj državom, Bayh je u anketama uživao 20 posto prednosti nad republikanskim kandidatima. Njegov potez će republikancima sada donijeti više nego izgledne šanse da preuzmu to mjesto u Senatu. Time se broj na sljedećim izborima ranjivih senatskih mjesta koji drže demokrati popeo na 10. Ukoliko republikanci osvoje svih deset i obrane svoje, na putu su da preuzmu većinu u Senatu, a što se samo prije nekoliko mjeseci činilo znanstvenom fantastikom.

Gorka pobjeda Bena Bernankea

Ben Bernanke je danas u američkom Senatu osigurao još jedan mandat kao predsjednik Federalnih rezervi. 70 glasova “za” i 30 glasova “protiv” na prvi pogled sugeriraju solidnu, dvostranačku podršku, ali Wall Street, gdje je za vrijeme senatske odluke indeks DJIA ljosnuo, govori drukčije. Bernanke je, naime, dobio čak 14 glasova manje nego Paul Volcker, bivši predsjednik Federalnih rezervi koji je dosad držao rekord po najmanjoj podršci među senatorima.

Bernankea, koji je veliki dio života proveo proučavajući Veliku depresiju i načine kako da se izbjegne, mnogi smatraju odgovornim za trenutnu financijsku krizu. Mnogi mu, pak, ne mogu oprostiti zalaganje za masovnu financijsku pomoć države bankama koje se drži odgovornima za izbijanje krize. Bernanke je, pak, i sam priznao dio odgovornosti, rekavši kako je potcijenio probleme vezane uz mjehur tržišta nekretninama, odakle su svi problemi i započeli.

Bernankea pravo iskušenje tek čeka ove godine, kada mora donijeti odluku o dizanju kamatnih stopa. To se mora zbiti u pravom trenutku kako bi se izbjegla inflacija.

Scott Brown – dečko koji obećava

Scott Brown, donedavno anonimni republikanski političar koji je iznenadnim izborom za Senat u demokratskom i liberalnom Massachusettsu poput U-boota torpedirao Obamin konvoj zdravstvene reforme, postao je instant politička zvijezda. Nije prošao nijedan dan od proglašenja pobjede, a već su pala prva pitanja i prve špekulacije o tome hoće li novi zlatni dečko američke politike “pucati” na najprestižniju od svih meta – Bijelu kuću.

O tome koliko takve špekulacije imaju veze sa stvarnim svijetom je, najblaže rečeno, nezahvalno prognozirati, o čemu najbolje svjedoči to koliko se politička situacija u SAD promijenila u posljednjih godinu dana. Međutim, za Browna je već sada jasno da predstavlja ogroman potencijal ne u sferi politike, nego u sferi koja se obično vezuje uz današnje medijsko “žutilo”. Novi senator je na tom planu još veći potencijal kada se uzme u obzir da predstavlja stranku koja se diči konzervativnim obiteljskim vrijednostima.

To je pokazao već u samom pobjedničkom govoru, kada je, ponesen euforijom, rekao kako su mu “obje kćeri slobodne”, a potom se ispravio i rekao kako se to odnosi samo na Aylu, inače polufinalisticu “Američkog idola”. Takvo “oglašavanje kćeri na mesnoj tržnici” je izazvalo vidnu nervozu kod ideološki “čišćih” simpatizera njihove stranke, već ranije uznemirenih otkrićem da se novi senator u mladosti slikao gol za “Cosmopolitan”. U tome je najdalje išao utjecajni radio-komentator i voditelj Fox Newsa Glenn Beck koji je u svojoj redovnoj radio-emisiji rekao kako “tom tipu treba staviti pojas nevinosti” i da bi “cijela stvar mogla završiti s mrtvom stažisticom”.

Goluždravi republikanac Obami oteo kvalificiranu većinu

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Scott+Brown&iid=7586721″ src=”6/f/0/0/Scott_Brown_Campaigns_e043.jpg?adImageId=9308681&imageId=7586721″ width=”234″ height=”156″ /]

UPDATE 3:29 – Boston Globe je upravo javio kako je Martha Coakley, vrhovna državna odvjetnica Massachusettsa i demokratska kandidatkinja za federalni Senat nazvala republikanskog državnog senatora Scotta Browna kako bi mu čestitala na pobjedi. Ta vijest dolazi nakon što su došli podaci s preko 70 % birališta u Massachusettsu koji pokazuju kako Brown održava prednost od 53 prema 47 posto, a koju očigledno Coakley nije mogla prestići čak ni uz pomoć glasova iz Bostona, glavnog uporišta demokrata.

Tako je senatsko mjesto koje je gotovo pola stoljeća pripadalo Tedu Kennedyju, odnosno lijevom krilu Demokratske stranke, otići će republikancima te Baracka Obamu i demokrate lišiti ključnog 60. glasa koji im treba za zaobilaženje parlamentarne opstrukcije s kojom su republikanci nastojali zaustaviti zdravstvenu reformu.

Američki mediji i komentatori će sljedećih tjedana i mjeseci potrošiti ogromne količine intelektualne energije kako se demokratima to dogodilo baš u državi gdje je Obama prije godinu dana šišao McCaina s 26 posto glasova razlike. Jedno od niza odgovora će bez svake sumnje biti vezano uz mladost Scotta Browna kada je kao student nastojao zaraditi kruh pozirajući gol za Cosmpolitan.

Što se to kuha u Massachusettsu?

Barack Obama je, suprotno očekivanjima, objavio kako će u nedjelju ipak naći vremena da ode do države Massachusetts gdje se održavaju dopunski izbori za Senat, odnosno za mjesto ispražnjeno prošlogodišnjom smrću Teda Kennedyja, a kako bi pomogao kampanji demokratske kandidatkinje Marthe Coakley. Razlog za tu intervenciju jest u anketama koji sugeriraju kolaps podrške demokratskoj kandidatkinji, odnosno pobjedu republikanskog kandidata Scotta Browna.

Obamin potez je sasvim očekivan, s obzirom da bi Brownova pobjeda predstavljala katastrofu od koje se njegovo predsjednički mandat ne bi mogao oporaviti.

Prvo, samo u godinu dana otkako je u Bijelu kuću ušao s gotovo plebiscitarnom podrškom, Obama bi se suočio s gubitkom za demokrate teško izborene kvalificirane većine od 60 mjesta u Senatu, a koja je bila nužna za radikalne reforme američkog društveno-ekonomskog sistema, na čemu inzistira lijevo krilo stranke koje mu je dalo podršku. S Brownom umjesto Coakley bi demokrati imali 59 senatora, a to znači da bi Obama za donošenje dalekosežnih zakona i reformi morao praviti kompromise s republikancima – previše bolne i nimalo prihvatljive za njegove najfanatičnije pristaše koji još uvijek vjeruju da u Bijeloj kući stoluje čudotvorni mesija koji će čarobnim štapićem riješiti sve probleme.

Drugi, a još važniji razlog, tiče se redovnih kongresnih izbora u studenom. Massachusetts uživa reputaciju jedne od najliberalnijih američkih država, nego i najpouzdanijeg uporišta Demokratske stranke. U državi broj registriranih glasača Demokratske stranke je trostruko veći od broja registriranih glasača Republikanske stranke, a takav se nesrazmjer gotovo uvijek očituje na izborima. U normalnim okolnostima bi tako izbor za zamjenu Teda Kennedyja, koji je uživao reputaciju ljevičarske ikone, trebao biti formalnost. Ali prva godina Obaminog mandata je predstavljala sve nego normalne okolnosti, odnosno u samo godinu dana je došlo do tako snažnog razočaranja novim predsjednikom da je ono zahvatilo čak i ona područja i države gdje bi on i njegova stranka trebali imati cementiranu podršku. Ako zbog Obame sada demokrati imaju problema u vlastitom dvorištu kao što je Massachusetts, kakva ih tek zla sudbina čeka na Jugu, Srednjem Zapadu, odnosno tzv. swing kongresnim izborima gdje njihova većina u oba doma Kongresa ovisi o nezavisnim biračima?

Obamin dolazak u Massachusetts je, stoga razumljiv, s obzirom da će jedino predsjednik moći na birališta dovesti crnce i inače apolitičnu mlađariju koji bi sada već vidno uspaničenim demokratima trebali pomoći da se spase od debakla. Ali, čak i ako Coakley uspije iščupati svoj senatski mandat, demokrati neće imati nekog pretjeranog razloga za trijumfalizam, s obzirom da drama u Massachusettsu pokazuje kakva ih kataklizma čeka na nacionalnoj razini za deset mjeseci.

Hrvatski ekvivalent ovoga što se kuha u Massachusettsu bi bilo da npr. SDP, samo godinu dana od plebiscitarne podrške Josipoviću na predsjedničkim izborima, mora teškom mukom braniti Rijeku od HDZ-ovog preuzimanja vlasti na izvanrednim lokalnim izborima.

Američki demokrati dobili kvalificiranu većinu u Senatu

Jednoglasnom odlukom Vrhovnog suda države Minnesota demokratski kandidat Al Franken, široj javnosti poznat kao komičar, sudionik popularne TV-emisije Saturday Night Live te liberalni komentator na radio-mreži Air America, proglašen je pobjednikom izbora za federalni Senat održanih u studenom prošle godine. Norm Coleman, republikanski senator koji se mjesecima borio da dokaže kako je on, a ne Franken, imao nekoliko stotina glasova prednosti, odustao je od dalje sudske borbe i priznao poraz u onome što se pretvorilo u jedne od najdužih izbora u američkoj povijesti. Republikanski guverner Minnesote Tim Pawlenty bi, prema ranijoj najavi, trebao potpisati ukaz kojim se Franken proglašava predstavnikom te države u gornjem domu američkog Kongresa.

Frankenov izbor predstavlja veliku pobjedu za američku Demokratsku stranku, s obzirom da je on sada njen 58. po redu senator, a uz dva nezavisna kandidata – samodeklariranog socijalista Bernieja Sandersa iz Vermonta i bivšeg potpredsjedničkog kandidata Joea Liebermana – ta stranka ima 60 od 100 mjesta u Senatu, odnosno kvalificiranu većinu koja će im omogućiti da svoje odluke donose i provode bez republikanske opstrukcije.

Posljednji put su demokrati kvalificiranu većinu stekli 1979. godine kada je predsjednik bio Jimmy Carter. Za razliku od tadašnjeg doba, međutim, među demokratima je bilo daleko više konzervativnih i umjerenih senatora, dok danas strankom dominira lijeva frakcija koja je, uostalom, omogućila Baracku Obami da na stranačkim izborima nadvlada Hillary Clinton. Stoga je za vjerovati da će Obama imati daleko lakši posao u guranju svog programa koji po mnogim pitanjima, a pogotovo onim ekonomskim, predstavlja najradikalniji zaokret nalijevo u američkoj povijesti.

Dolazak Frankena u Washington bi također trebao bitno olakšati i potvrdu Sonie Sotomayor za novu sutkinju Vrhovnog suda, usprkos niza otkrića koji u pitanje dovode njenu stručnost i objektivnost. Tako je nedavno otkriveno kako je godinama bila članica portorikanske ljevičarske organizacije, a i Vrhovni sud – kojim dominiraju konzervativci – je oborio njenu presudu u procesu Ricci v. De Stefano, gdje je dala za pravo gradu New Haven da odbije promaknuti vatrogasce koji zadovoljavaju stručne kvalifikacije, ali čiji sastav ne odgovara rasnim kvotama.

Franken kao senator predstavlja izuzetno bolni udarac za Republikansku stranku s obzirom na to da je on bio ne samo njen najžešći kritičar, nego su i republikanski kandidati Frankena predstavljali kao klauna koji ne zadovoljava nikakve kriterije da bi bio izabran. To što je izabran – i to za par stotina glasova, nakon višemjesečnog sudskog natezanja – predstavlja poniženje koje više nego jasno pokazuje koliko je potonula stranka za koju se samo prije par godina špekuliralo da će desetljećima dominirati američkom politikom.