uloge: Paul Giamatti, Andre Braugher, Huey Lewis, Gwyneth Paltrow, Scott
 Speedman, Maria Bello
 glazba: David Newman
 scenarij: John Byrum
 režija: Bruce Paltrow
 proizvodnja: Hollywood Pictures, SAD, 2000.
 distribucija: Europa
 trajanje: 112 '

Parovi predstavljaju jedan od rijetkih uistinu obiteljskih projekata u suvremenom Hollywoodu. Režiser Bruce Paltrow je godinama pokušavao za ovaj film skupiti novce, sto mu je uspjelo tek nakon sto mu je kći Gwyneth dobila “Oscara”. No, Parovi su imali ne bas tako bezazlenih problema i prilikom snimanja i post-produkcije, a i kritičarski establishment ga je već prije premijere počeo rastavljati na proste faktore. Razlog je možda u temi koja je malo previše bizarna i subverzivna za samozaljubljeni Hollywood – karaoke pjevanju, fenomenu moderne kulture koji milijunima običnih, malih ljudi omogućava da se zabavljaju bez posredništva moderne industrije zabave. Scenarij Johna Byruma ne samo što daje uvid u karaoke-supkulturu, nego se koristi danas prilično popularnom tehnikom omnibusa, odnosno spajanja naizgled nepovezanih priča i likova. U ovom slučaju je to šestoro ljudi koji se sastaju na finalu 5000 US$ vrijednog karaoke-turnira u Nebraski. Paltrow kao režiser koji je zanat ispekao na televiziji se, pak, ne snalazi tako dobro u cjelovečernjom formatu, što se možda najviše vidi u neujednačenosti priča. Tako su od tri para koji se pojavljuju u filmu najefektniji Paul Giamatti (Pig Vomit iz Kralja etera) kao prolupali biznismen i Andre Braugher (Frank Pembleton iz Odjela za umorstva) kao bivši robijaš. U sjeni ove dvojice, čija je priča najdirljivija, ostala dva para su prilično nezanimljiva, iako Gwyneth Paltrow u svojoj relativno beznačajnoj ulozi pokazuje nevjerojatni pjevački talent. Možda najveće razočaranje od svih je Maria Bello (Hitna služba, Djevojke iz Coyote Bara) kojoj crna kosa jednostavno ne stoji, a i sav njen talent ne može spasiti katastrofalno loše napisan lik žene koja prijevoz preko kontinenta plaća seksualnim uslugama. Usprkos svim tim nedostacima, Parovi su, zahvaljujući dopadljivim glazbenim brojevima i glumačkom rasturu dvojca Giamati- Braugher ipak simpatičan filmić, iako će uživanje u njemu, kao i u karaoke-pjevanju, dosta ovisiti o prethodnom raspoloženju gledatelja.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 16. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.