RECENZIJA: O ljudima i bogovima (Des hommes et des dieux, 2010)

2011. godine, za vrijeme popisa stanovništva, mnogi su hrvatski domovi strepili od dolaska službenika koji će od ukućana pod prijetnjom teških novčanih kazni iznuđivati odgovore na pitanja najintimnije prirode te ih tjerati da pri tome dobro razmisle, ne bi li “pogrešnim” riječima kod budala – kojih u ovim nesretnim krajevima nikada nije nedostajalo – na sebe navukli stigmu neprijatelja Boga, naroda i države. Dilema o tome reći ono što je “pristojno” ili ono što se stvarno osjeća se, pak, doima ništavnom u usporedbi s dilemom s kojom su se suočili protagonisti filma O ljudima i bogovima, francuskog igranog filma ovjenčanog kanskim i drugim nagradama.

Radnja filma, između ostalog, pokazuje posljedice prvog pokušaja da se krhka biljka demokracije usadi na tlo Sjeverne Afrike, odnosno višestranačkih izbora u Alžiru čije je poništenje početkom 1990-ih izazvalo dugi i krvavi građanski rat između sekularne vlade i radikalnih islamista. Svi ti burni događaji se, međutim, previše ne tiču šačice francuskih redovnika koji u trapističkom samostanu Tibhirine, smještenom u planinama Atlasa, žive jednostavnim životom i u harmoniji s lokalnim muslimanskim stanovništvom kome brat Luc (Lonsdale) pruža besplatne medicinske usluge. Jedan od znakova da će toj harmoniji doći kraj jest i napad islamističkih gerilaca na obližnje gradilište gdje su hrvatski radnici brutalno zaklani. Svima je jasno da će samostan i redovnici postati sljedeća meta, pa se kao logična opcija postavlja evakuacija na sigurnije mjesto, što im prijateljski sugeriraju i same vlasti. Dilema da li otići ili ostati postaje još aktualnija nakon što u samostan upadnu gerilci u potrazi za liječničkom pomoći, a nakon čijeg pružanja redovnici stanu na zub i vojsci koja bi ih trebala zaštititi. Vođa redovnika, otac Christian (Wilson) je, poput svoje braće, rastrgnut između ispunjavanja redovničke misije i nastojanja da se izbjegne sve izglednije mučeništvo.

Temeljen na stvarnim događajima (uključujući i klanje Hrvata) koji nikada nisu bili u potpunosti razjašnjeni, O ljudima i bogovima se može pohvaliti ne samo sjajnim kritikama, nego i iznenađujuće dobroj gledanosti u svojoj domovini. Dio kritičara je to nastojao protumačiti time da se francuskoj publici svidio film u kome su njeni sunarodnjaci, za promjenu, prikazani kao mučenici čija žrtva predstavlja svojevrsno iskupljenje za kolonijalnu prošlost. Ostatak svijeta će, međutim, biti mnogo rezerviraniji prema ovom filmu, iako je njegov scenarist Etienne Comar, dijelom nadahnut i svojom katoličkom vjerom, nastojao dati univerzalni karakter, prikazujući atlaške mučenike kao oličenje ne samo kršćanskih, nego i ekumenskih ideala. Režiser Beauvois to nadopunjuje prikazujući redovnike kao bezazlene i simpatične starce koje nitko osim najzadrtijih umova ne bi mogao shvatiti kao opasnost po nečiju vjeru ili način života. U tome je imao dosta pomoći od strane vrlo dobre glumačke ekipe na čelu s gotovo neprepoznatljivim Lambertom Wilsonom i uvijek pouzdanim i opuštenim Lonsdaleom. Priča se nastojala upotpuniti detaljnom rekonstrukcijom života u samostanu, kao i redovničkih rituala.

O ljudima i bogovima je zbog toga vrlo dobar i upečatljiv, ali ne i savršen film. Za razliku od francuske publike, koja zbog velike alžirske dijaspore, ima daleko bolju predodžbu o tome što se to događalo u Alžiru, drugi gledatelji će morati hvatati konce zbog nedostatka povijesnog i političkog konteksta. Ritam filma je također prilično usporen i scene rituala bi mnogima mogle biti ponavljajuće i nepotrebne, a i scena pred kraj, u kojoj redovnici uživaju u Čajkovskom i bocama vina, se doima umjetnom i previše “filmskom” za ostvarenje koje stilom više pripada dokumentarnoj drami. Usprkos tog razočaranja pred kraj, O ljudima i bogovima se može itekako preporučiti, pogotovo onoj zahtjevnijoj publici koja voli ostvarenja koja tjeraju na razmišljanje, čak i o nekim neugodnim temama.

OCJENA: 7/10

O LJUDIMA I BOGOVIMA

(DES HOMMES ET DES DIEUX)

uloge: Lambert Wilson, Michael Lonsdale

scenarij: Etienne Comar & Xavier Beauvois

režija: Xavier Beauvois

proizvodnja: Why Not Productions/Armada Films/FR3, Francuska, 2010.