Australski šef diplomacije dao nešto kao podršku Assangeu

Hillary Clinton i Kevin Rudd
Image via Wikipedia

Julianu Assangeu koji čami u londonskom zatvoru će vjerojatno goditi uhu kada čuje da se među političkim establishmentom njegove domovine našla jedna ličnost čija javna reakcija na cijelu aferu Wikileaks ne zvuči kao cover pjesme skladane u Obaminoj administraciji. Kevin Rudd, ministar vanjskih poslova i bivši premjer, izjavio je kako Assange i njegova vesela Wikileaks družina nisu krivi, ili barem ne snose najveću odgovornost za skandal, nego se ona nalazi kod onih kojima je bila dužnost čuvati podatke od “curenja”, tj. američkoj vladi.

Rudd, dakako, to što je izjavio nije izjavio u iznenadnom napadaju humanističke savjesti; motiv je bio daleko prizemniji, odnosno osobnije prirode. Naime, u “procurenim” dokumentima State Departmenta američki diplomati su po tadašnjem australskom premijeru bacali drvlje i kamenje, nazivajući ga “duševno poremećenim kontrolnim frikom”. Rudd jednostavno nije mogao ne iskoristiti priliku da cijeli skandal obrne na način na koji bi tim istim diplomatima pokazao srednji prst. I ne samo njima, s obzirom da je među australskim političarima koji po pitanju odnosa prema Assangeu slušaju direktive Obame i Hillary Clinton našla i australska Jadranka Kosor – premijerka Julia Gillard, Ruddova bivša suradnica i osoba koju vjerojatno mrzi najviše na svijetu nakon što ga je svrgnula u stranačkom puču prije nekoliko mjeseci.

Još jedna, prilično zanimljiva reakcija na zbivanja oko afere Wikileaks od strane Assangeovih zemljaka se može vidjeti ovdje.

Ah, ta demokracija… na australski način

Za razliku od mnogih sličnih slučajeva, gdje mediji pred izbore nastoje tiražu i svoju važnost “napumpati” tvrdnjama o nekakvoj neizvjesnosti i dramatici gdje nje zapravo nema, izbori za australski federalni parlament su se pokazali dostojnim najava. Zapravo, i malo predobro, jer ni nakon što je službeno završila postizborna noć, Australci i ostatak svijeta još uvijek nisu načisto tko će im biti sljedeći premijer. Vladajuća Australijska laburistička stranka (ALP), naime, nije uspjela osvojiti 76 od 150 mjesta nužnih za većinu i samostalno sastavljanje vlade. Slično kao i njihovi rođaci iz kolonijalne matice-zemlje, i Australci se nakon gotovo 70 godina suočavaju sa zaboravljenom i novim generacijama sasvim nepoznatom situacijom “obješenog parlamenta”, odnosno potrebom da jedna od dvije vodeće stranke mora snubiti male strančice kako bi sastavila većinu. Takva je situacija, naravno, nešto sasvim uobičajeno u Evropi s njenim proporcionalnim  izbornim sistemom te ju je Hrvatska iskusila 2003. i 2007. godine, a svi očekuju da će se ista stvar ponoviti i 2011. godine.

Utoliko je zanimljivo promatrati kakav bi mogao biti rasplet ovakve situacije, s obzirom da je nemoguće izbjeći sličnosti načina na koji je sadašnja australska premijerka Julia Gillard s načinom dolaska na vlast njene hrvatske kolegice. Gillard je, naime, premijerkom postala bez izbora, i to zahvaljujući šokantnom stranačkom puču, odnosno svrgavanjem nekoć popularnog premijera Kevina Rudda, za koga su čelnici laburista držali da im ne može garantirati pobjedu na ovogodišnjim izborima. U pitanju je bio riskantan potez, a još je riskantnije bilo nastojanje Gillardove da se na izbore ide nekoliko mjeseci ranije, odnosno maksimalno iskoristi faktor “svježeg lica” i prve žene na čelu zemlje koja uživa status pionira moderne demokracije.

Gillard je, kao i mnogi političari u suvremenom svijetu, naučila kako su birači prilično ćudljiva i nepredvidljiva stvorenja, na čijim hirovima su se razbijale i najracionalnije političke računice.  Isto onako kao što su anketama ignorirali činjenicu da je Australija pod Ruddom kao od rijetkih zapadnih zemalja prošla “lišo” u globalnoj recesiji, tako su se odjednom “ohladili” od oduševljenja za “šarmantnu”, karizmatičnu i sposobnu novu premijerku. Svrgavanje Rudda je umjesto spasa za laburiste postao recept njihove propasti; birači u Ruddovom rodnom Queenslandu su se tako listom opredijelili protiv laburista u znak protesta. Desničarska koalicija Liberalne i Nacionalne stranke se od autsajdera odjednom pretvorila u ozbiljnog protivnika, a “ludi redovnik” Tony Abbott, čije je katoličanstvo i opsjednutost vježbanjem prije toga bilo metom poruge, postao sasvim ozbiljan kandidat za novog premijera.

Sudeći po rezultatima, Abbott je napravio veliku stvar i gotovo uspio vratiti sva mjesta u parlamentu koje su Koaliciji prije nepune tri godine “pomeli” Ruddovi laburisti. Međutim, svima je jasno kako nije uspio prijeći magični prag od 76 mjesta. U sličnoj situaciji je i Gillard, čiji pristaše niti ona sama nisu mogli kriti razočaranje prilikom priznanja da taj prag ne mogu prijeći ni laburisti, a neki od medija su rezultate laburista već sada proglasili fijaskom, a čak su i neki od Gillardičinih stranačkih kolega počeli preuzimati ulogu generala poslije bitke i optuživati vodstvo da je Ruddovom smjenom izgubilo već dobivene izbore.

Gillard, ako je vjerovati trenutnim rezultatima, odnosno analizi Sydney Morning Heralda, trenutno ima nešto bolju pregovaračku poziciju, ali će sve, dakako, ovisiti o tome hoće li laburisti ili Koalicija  – koji trenutno imaju po 71 mjesto – na kraju dobiti relativnu većinu, odnosno steći pravo da prvi pokušaju sastaviti vladu. Prema trenutnim rezultatima, u ukupnom broju glasova na nacionalnoj razini je Koalicija u prednosti pred laburistima. Laburiste je spasio specifični australski izborni sistem, odnosno većinski sistem u kome glasači imaju opciju istovremeno glasati i po savjesti i “taktički”, odnosno da je većina od 11 posto primarnih glasača Zelenih taktički glasalo za laburističke kandidate u “tijesnim” izbornim jedinicama.

Ako se ispostavi da će Gillard uspjeti u postizbornim natezanjima iščupati kakvu-takvu pobjedu iz izbornog poraza, tome bi se trebao obradovati “vidoviti” krokodil Harry, koji je predvidio pobjedu premijerke i za koga je malo vjerojatno da bi u slučaju ispunjenog predviđanja završio kao nečija torba. Isti, događaj, naravno, nisu mogla ne komentirati vrijedni Tajvanci, kao što se vidi iz dolje priloženog.

Nova australska premijerka raspisala ekspresne izbore

Iako nas je bliža i dalja povijest naučila da su dugoročne političke prognoze uvijek nezahvalne, oni koji se vole kladiti će “pametan novac” staviti na to da Jadranka Kosor nakon sljedećih parlamentarnih izbora neće biti novi premijer. Kao glavni razlog za to bi se mogao navesti nedostatak “ubilačkog instinkta”, odnosno nedostatak volje i hrabrosti da se “veliki” potezi povuku u trenutku koji donosi veliki profit, ali i određeni rizik. Tako je Kosor propustila priliku da izvanredne izbore raspiše početkom godine, kada je nakon Sanaderovog samoubilačkog “puča” uživala iznenađujuće visoku popularnost te je sada prisiljena gledati kako podrška njenoj stranci kopni, ne samo u anketama, nego i broju koalicijskih partnera.

Sličnu pogrešku je prije tri godine u istim okolnostima načinio laburistički premijer Gordon Brown, kada je u posljednji trenutak odlučio dići ruke od ekspresnih izbora i tako sebi oduzeti reputaciju izborno legitimiranog Blairovog nasljednika. Zbog toga se mrcvario sljedeće tri godine i na kraju dozvolio da se u Britaniji konzervativci vrate na vlast.

Sličnu pogrešku, međutim, nema namjeru ponoviti australska laburistička premijerka Julia Gillard, koja je upravo najavila izvanredne izbore za parlament. Gillard je prije nepunih mjesec dana došla na vlast stranačkim pučem, motiviranim, između ostalog, lošim anketama za dotadašnjeg laburističkog vođu i premijera Kevina Rudda. Gillardino brutalno zabijanje noža u leđa svom drugu su australski birači shvatili kao odlučnost koja dobro dođe u teškim ekonomskim vremenima te je, sudeći po anketama, žele vidjeti na mjestu premijerke. Utrka bi trebala biti tijesna, ali australske kladionice tipuju da će izbori 24. kolovoza završiti pobjedom laburista.

Ako Kosor čuje za tu vijest i pokuša reagirati slično, teško je vjerovati da će to imati iste efekte. Hrvatska javnost – već naviknuta da na Kosorin HDZ gleda kao gubitnike – će umjesto kao odlučan potez to shvatiti kao izraz očaja.

Australskog Sanadera ruši australska Kosor?

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Rudd+Gillard&iid=9187999″ src=”http://view1.picapp.com/pictures.photo/image/9187999/file-photo-australia-rudd/file-photo-australia-rudd.jpg?size=500&imageId=9187999″ width=”234″ height=”259″ /]

Australski premijer Kevin Rudd bi vrlo skoro mogao doživjeti gorku sudbinu svog hrvatskog kolege Ive Sanadera. Takav se dojam stječe nakon vijesti australskih medija o tome kako je njegovo vodstvo vladajuće Australske laburističke stranke (ALP), a samim time i države, izazvala njegova zamjenica Julia Gillard. Dotičnu su, pak, podržali sindikati ali i desno krilo stranke.

Australija bi svoju premijerku trebala dobiti iz jednog vrlo prozaičnog razloga – vodeći članovi stranke su izgubili povjerenje u Rudda, odnosno smatraju kako s njime na čelu ne mogu dobiti parlamentarne izbore zakazane za jesen ove godine. Rudd, s druge strane, neće pasti poput Sanadera, odnosno preko vlastitog igrokaza o ostavci i “veličanstvenom povratku”; njega bi australski laburisti trebali svrgnuti u formalnom postupku prilikom koga se o svom vođi laburisti izjašnjavaju demokratski, a Gillard, za razliku od svoje kolegice Kosor, ipak imati kakav-takav izborni legitimitet da zasjedne na čelo države.

Spor oko klime izaziva politički potres u Australiji

Spor oko globalnog zatopljenja i – što je važnije – nastojanja da se ono zaustavi monumentalnim zakonodavnim i administrativnim mjerama – bi mogao izazvati politički potres u Australiji.

Australska Liberalna stranka je, naime, na izvanrednoj konvenciji svrgnula svog šefa Malcolma Turnbulla i na njegovo mjesto stavila Tonyja Bennetta koji je skeptik po pitanju globalnog zatopljenja i koji se zarekao da će pokušati zaustaviti izglasavanje zakonski projekt o Shemi za trgovinu emisijama štetnih plinova koje nastoji progurati premijer Kevin Rudd.

Austalska laburistička vlada je taj zakon – koji predviđa najoštriju kontrolu emisija ugljika u atmosferu među svim industrijskim državama – nastojala izglasati prije klimatskog samita u Kopenhagenu. U tu je svrhu Rudd osigurao podršku Turnbulla, ali je zbog toga Turnbull postao predmetom kritika, a na kraju i pobune članova vlastite stranke.

Abbott je svoj stav objasnio time da bi Shema, umjesto da zaustavi zagađenje, u stvari stvorila novo masovno oporezivanje građana, ogromnu birokraciju te “crni fond” preko koga bi se kupovali birači i interesne grupe.

S druge strane, Ruddu bi to bio izvrstan izgovor da raspiše izvanredne izbore na kojima bi liberalna većina u Senatu bila “otpuhana”, a laburisti nakon toga komotno mogli izglasati taj zakon.

U međuvremenu je Climategate – skandal s “kuhanjem” znanstvenih podataka vezanih uz globalno zatopljenje – prisilio Jedinicu za klimatska istraživanja (CRU) Sveučilišta Istočne Anglij da počne objavljivati iste one podatke koje je, kako navode “hakirani” E-mailove, nastojalo zataškati jer “ne pokazuju trend zatopljenja”.