RETRO-RECENZIJA: Vampiri 2: Los Muertos (Vampires: Los Muertos, 2002)

uloge: Jon Bon Jovi, Cristian de la Fuente, Natasha Gregson Wagner,
Arly Jover, Diego Luna, Darius McCrary, Honorato Magaloni
glazba: Bryan Tyler
scenarij: Tommy Lee Wallace
režija: Tommy Lee Wallace
proizvodnja: Columbia, SAD, 2001.
distribucija: Blitz
trajanje: cca. 90′

Derek Bliss (Jovi) za život zarađuje kao profesionalni lovac na vampire i pri tome najviše voli raditi sam. No, kada tajanstveni naručitelj zatraži njegove usluge, Bliss će shvatiti da zadatak zahtijeva ne jednog nego skupinu lovaca na vampire. Na nesreću, tim koji je mislio okupiti je stradao, pa se Bliss mora zadovoljiti pretežno amaterskom postavom koju cine katolički svecenik otac Rodrigo (de la Fuente), Zoey (Wagner), djevojka koju je ugrizao vampir, a koja se protiv zaraze bori korištenjem eksperimentalnih lijekova, te meksički tinejdzer Sancho (Luna) kome je životni san postati lovac na vampire. Uz Blissa je jedini profesionalac Ray Collins (McCrary) i njegova vještina ce dobro doći kada se tim zaputi u Meksiko gdje ih čeka nešto što nisu očekivali – horde vampira na čelu s lijepom, ali opakom Unom (Jover).

Nastavci su obično losiji od originala, ali se za Vampire 2 to baš i ne bi moglo reći. Istini za volju, Vampiri svojem autoru Johnu Carpenteru nisu povratili negdašnju slavu, ali su zato predstavljali neobaveznu “trash” zabavu. Prilikom snimanja nastavka Carpenter se zadovoljio ulogom izvršnog producenta, te je scenarij i režiju povjerio svom dugogodišnjem suradniku Tommyju Leeju Wallaceu. Dotični se prilično dobro snašao na tom mjestu. Usprkos niskog budžeta i ne baš previše originalnog zapleta, Vampiri 2 su film koji se ne bi mogao nazvati razočaranjem. Prije svega je to posljedica vještog korištenja egzotičnih meksičkih lokacija, kao i šarolike, ali darovite glumačke postave. Osim rokera Jona Bon Jovija, koji se u posljednje vrijeme nametnuo kao pouzdana akcijska zvijezda, tu je i mladi Diego Luna, kojeg je domaća publika nedavno upoznala u I tvoju mamu također. No, najugodnije iznenađenje, barem što se muškog dijela publike tiče jest Arly Jover, Španjolka koja je ostala u prijatnom sjećanju svima onima koji su gledali Blade. Njen nastup u ovom filmu – drugom u kojem tumači lik vampirice – je prilično efektan. Wallace se iskazao i kao scenarist, tako što je radnji dodao nekoliko zanimljivih scenarističkih obrata. Iako su Vampiri 2 daleko od toga da uđu u antologije, predstavljat će ugodno iznenađenje svim ljubiteljima horor-žanra.

OCJENA: 6/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 14. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RETRO-RECENZIJA: Šalji dalje (Pay It Forward, 2000)

ŠALJI DALJE
(PAY IT FORWARD)

uloge: Kevin Spacey, Helen Hunt, Haley Joel Osment, Jay Mohr, James
Caviezel, Jon Bon Jovi, Angie Dickinson, David Ramsey, Gary Werntz,
Colleen Flynn, Marc Donato, Kathleen Wilhoite, Liza Snyder
scenografija: Leslie Dilley
kostimografija: Renee Ehrlich Kalfus
fotografija: Oliver Stapleton
montaza: David Rosenbloom
glazba: Thomas Newman
scenarij: Leslie Dixon (po romanu Catherine Ryan Hyde)
rezija: Mimi Leder
proizvodnja: Warner, SAD, 2000.
distribucija: Issa
trajanje: 123'

Mali Trevor McKinney (Osment) živi zajedno sa samohranom majkom Arlene (Hunt), ženom koja radi dva posla da bi prehranila dijete i stalno se bori s vlastitim alkoholizmom. Prvog dana škole Trevorov razred dobija novog nastavnika – Eugenea Simoneta (Spacey), koji je razuzdanu djecu prije u stanju utišati ožiljcima od opekotina na svom licu nego nekim posebnim autoritetom. Ipak, njegov domaći zadatak pod naslovom “Što sam u stanju učiniti da svijet ucinim boljim” će malog Trevora natjerati na razmišljanje i rezultirati s jednostavnom ali efektnom idejom zvanom “šalji dalje”. Trevor je, naime, uvjeren kako je svatko u stanju učiniti tri dobra djela u korist slučajnih namjernika, a svatko od njih potom učiniti tri dobra djela drugim namjernicima. Prvi od njih je heroinski ovisnik i beskućnik Jerry (Caviezel) kojeg će Trevor na kratko primiti u kuću. Drugi je njegova majka, a treći sam gospodin Simonet za kojeg je Trevor uvjeren da predstavlja idealnog muškarca za njegovu majku. Ali, stvari, kao i obično, ne funkcioniraju onako kako su zamišljene. Nakon određenog vremena za sve to se zainteresira novinar Chris Chandler (Mohr) koji je i sam postao predmetom “šalji dalje” altruizma.

Šalji dalje je film koji vapi za “Oscarima” isto onako kako je Budiša vapio za ključevima od Amruševe. Na prvi pogled se čini da ta ambicija i nije tako velika, s obzirom da od troje glavnih glumaca dvoje (Spacey i Hunt) imaju vec zlatne kipiće u svojim ormarima, a treći, mali Osment, je već imao jednu nominaciju za Šesto čulo. Kada se tome doda da i Spacey i Huntova glume invalide, bilo je jasno da su se producenti nadali kako će se glasači losanđeleske Akademije držati svojih obićaja i nagraditi uloge hendikepiranih ljudi. Što se glavnog “Oscara” tiče, njega je trebala donijeti altruistička poruka filma u koju scenaristica Dixon očigledno duboko vjeruje. Ali, dobre namjere same po sebi nisu dovoljne da bi se stvorio dobar film. Rezišerka Mimi Leder (Mirotvorac, Žestoki udar) se, kao jedna od Spielbergovih učenica, trudi film obogatiti mješavinom sentimentalnosti i obiteljskih vrijednosti koje su postale zaštitni znak njenog velikog učitelja. No, to se u filmu događa na skroz pogrešnim mjestima, pogotovo u drugoj polovici filma, kada se socijalno angažirana drama pretvara u jeftini ljubić, odnosno obiteljsku kroniku primjereniju televizijskoj produkciji. Kada sve to eskalira u ultrasentimentalnoj i ne bas najuvjerljivijoj završnici, već je kasno – gledatelji su do tada već shvatili kako su bili izloženi holivudskoj manipulaciji. Iako u filmu ima nekoliko simpatičnih trenutaka (za koje je najzaslužniji Lederin suprug Gary Wentzler u ulozi altruističkog odvjetnika), te iako Spacey i Huntova pokazuju kako znaju glumiti, njih je premalo za dva sata koliko traje ovaj film. Zbog svega ovog Šalji dalje je film kojemu njegov naslov sasvim odgovara barem u jednoj prilici – kada vam ga netko preporuci za gledanje.

OCJENA. 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 10. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.