Islandski vulkan prijeti – po drugi put u povijesti

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=volcano&iid=8532121″ src=”3/0/d/5/A_plume_of_25be.jpg?adImageId=12480210&imageId=8532121″ width=”234″ height=”146″ /]

“Sva sreća da postoje copy i paste” je misao koja često pada na pamet novinarima i urednicima ovih dana. Da nema tog spasonosnog alata, morali bi se mučiti da svako malo ispisuju riječ “Eyjafjallajoekull” zaslužnu za tolike probleme koji su pogodili Evropu.

Naravno, vulkan koji izbacuje tolike količine pepela u atmosferu da obustavi zračni promet nad cijelim kontinentom će od mnogih biti protumačen kao još jedan dokaz da je dobra stara Gaja konačno odlučila “potaracati” svu ljudsku gamad sa svoje površine. Zaboravlja se pri tome da je količina stakleničkih plinova koji izbacuje Eyjafjallajoekull daleko veća nego kod svih aviona koje su Gajini sljedbenici nastojali prizemljiti u nastojanju da spase polarne medvjede.

Pitanje je što će biti s ovim vulkanom i kakve bi posljedice mogao imati. Postoji mogućnost da on ionako “zanimljiva” ekonomska vremena učini još “zanimljivijim”. To se temelji na iskustvima erupcije vulkana Laki na Islandu koja je trajala od lipnja 1783. godine do veljače 1784. godine.  Ona je za posljedicu imala smrt oko 25 % stanovništva na tom otoku, ali su posljedice po Evropu i ostatak svijeta bile još gore. To se prvenstveno odnosilo na otrovnu sumaglicu kojoj današnji znanstvenici pripisuju povećanu smrtnost kod ljudi i stoke, a koja je neko vrijeme čak natjerala brodove da ostanu u lukama. Isti taj vulkan je zaslužan i za ekstremno vrijeme sljedećih nekoliko godina koja je izazvalo velike probleme francuskoj poljoprivredi i, između ostalog, dosta doprinijelo političkoj krizi koja je eskalirala šetnjom do Bastille.

Potraje li ovaj islandski vulkanski cirkus, Evropi prijeti repriza ne samo tog “povijesnih događaja” nego i četvrt stoljeća krvoprolića koje je slijedilo.

Oglasi

Islanđani na referendumu odbili plaćanje duga

Island, koji je do prije dvije godine bio proglašavan oličenjem svega najboljeg što zapadna civilizacija može pružiti, postupno se pretvara u “crnu rupu” Atlantika ili “ujaka o kome se ne govori”. Naime, ta mala država – koja je zbog svoje odanosti kapitalizmu zapala u neproprorcionalno velike probleme – sada je, barem u očima zagovornika euroatlanstke dogme, kompromitirala i demokraciju.

93 % svih glasača se na jučerašnjem referendumu odbacilo vladin plan o tome da Island isplati 5,2 milijardi dolara (3,88 milijardi eura) vladama Britanije i Nizozemske kako bi se obeštetili tamošnji klijenti islandskih banaka propalih uslijed kolapsa izazvanih globalnom recesijom.

Nevoljkost islandskih glasača da poslušaju vladu je razumljiva, s obzirom da bi svaki od njih, prema odredbama plana, trebao sljedećih osam godina plaćati 726 kuna. Mnogi od njih se osjećaju već dovoljno kažnjenim zbog toga što je nezaposlenost na Islandu porasla na 9 %, kao i inflacijom od 7 % te smatraju kako ne bi trebali kao porezni obveznici sanirati posljedice nečije, a pogotovo strane, pohlepe.

Takvo ne-atlanstko i ne-solidarno razmišljanje je vlada premijerke Johanne Sigurdadottir pokušala ušutkati tvrdnjom da bi referendumsko odbijanje plaćanja duga moglo ugroziti ne samo spasonosne kredite MMF-a, nego i eventualni pristup Islanda u EU. Ovo potonje je, međutim, izgubilo dosta svojih argumenata nakon što je kriza u Grčkoj pokazalo kako članstvo u toj organizaciji ne predstavlja ničiji spas.

S druge strane, referenduma vjerojatno ne bi bilo da predsjednik Olafur Ragnar Grimsson, poznat po svojim ljevičarskim stavovima, nije odbio potpisati vladin plan i umjesto toga ga stavio na referendum.

Nekako mi je teško zamisliti da bi Josipović u sličnoj situaciji proizveo Jadranki Kosor takve neugodnosti, odnosno sebi dozvolio da bude “slobodni strijelac” umjesto “timski igrač”.