RETRO-RECENZIJA: Totalno uništenje (Memorial Day, 1998)

 

uloge: Jeff Speakman, Stephanie Niznik, Bruce Weitz, Paul Mantee,
 Gerald Henderson
 glazba: David Wurst & Eric Wurst
 scenarij: Steve Latshaw
 režija: Worth Keeter
 proizvodnja: Artisan Home Entertainment, SAD/Izrael, 1998.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 95'

Hladni rat je završio i nema više nikoga tko bi mogao ugrožavati SAD ili spriječavati američku vladu da s ostatkom svijeta čini sto želi. Jedini izuzetak je američki Kongres koji smatra da vise nema opravdanja za bilijune dolara potrošenih za naoružanje i obavještajne službe. Da bi ih razuvjerili, šefovi američkog vojno-industrijskog kompleksa odlučuju započeti seriju napada na američke vojne i civilne objekte te ih pripisati fantomskoj terorističkoj organizaciji. Ključni aspekt plana je supertajni satelit opremljen laserskim oružjem, kao i Downey (Speakman), bivši marinac i antiteroristički stručnjak kojemu su isprali mozak i učinili ga pijunom u svojoj opakoj raboti. No, Downey će stjecajem okolnosti shvatiti o čemu se radi, ali prije nego što u to uspije uvjeriti ostatak nacije, život će mu doći u opasnost.

Slično kao sto mnogi u Americi danas Pearl Harbor smatraju dijelom Rooseveltove zavjere s ciljem da se američki narod protiv svoje volje uvali u Drugi svjetski rat, tako prošlogodisnje terorističke napade na SAD i tisuće nedužnih žrtava mnogi drže ničim drugim do namještaljkom moćnog židovsko-vojnoindustrijsko-desničarskog lobija koja je za cilj imala ubijanje nedužnih muslimana, ugrožavanje građanskih sloboda pod firmom nacionalne sigurnosti odnosno učvršćenje Georgea W. Busha na lopovski dobijenoj predsjedničkoj stolici. Stjecajem okolnosti Totalno uništenje, film čiji zaplet kao da je prepisan iz gore navedenih teorija zavjere, u hrvatske videoteke dolazi nedugo nakon njujorške tragedije. Ali to je, manje-više, jedina zanimljivost vezana uz ovu uobičajeno neproduhovljenu B-akcijadu čiji je niski budžet sasvim u skladu s nedostatkom ambicija i talenata njihovih tvoraca. Ugledni karakterni glumac Bruce Weitz (Hill Street Blues) u ulozi junakovog mentora je jedina svijetla točka u prilično predvidljivih i dosadnih devedeset minuta, ali ni on ne može popraviti dojam kojeg su ostavile jeftine lokacije, loša gluma Jeffa Speakmana i scenarij koji, za razliku od relativno intrigantne premise, vrijeđa gledateljsku inteligenciju.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 11. siječnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

Oglasi

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s