Tekst Damira Pilića u kome se Ivica Račan proglašava prorokom i vizionarom zbog svojih davnih riječi o tome da je HDZ “stranka opasnih namjera” je samo jedan od simptoma široko uvriježenog mišljenja među hrvatskim medijskim establishmentom da stranka Jadranke Kosor predstavlja Kartagu koju valja razoriti. Odnosno, kao što to neki eskplicitno tvrde s radikalizmom inače atipičnim za hrvatski politički diskurs, vladajuću stranku treba zbog široko rasprostranjene korupcije i kleptokratske prakse, valja proglasiti zločinačkom organizacijom, odnosno zabraniti.
Takvi su stavovi sasvim legitimni, kao što su i Pilićevi argumenti sasvim na mjestu. Međutim, postavlja se pitanje što bi se nekakvom sudskom ili upravnom zabranom, odnosno – kako to mnogi salonski i Facebook revolucionari zamišljaju- “dovođenjem bande pred zid” postiglo? Da li je HDZ uistinu jedini problem Hrvatske, odnosno da li je njen odlazak u povijesnu roportarnicu rješenje svih hrvatskih problema?
Iskustva Italije, gdje su demokršćani – stranka koja je u ideološkom smislu i na mnoge načine frapantno nalikovala HDZ-u – nakon pola stoljeća jednostavno propala pod udarom korupcijskih skandala, daje negativan odgovor. Institucionalna korupcija, nasilje i pokvarenost nisu nestali, kao što se Talijani nakon četiri i pol desetljeća pod desnicom nisu automatski okrenuli prema četiri i pol desetljeća ljevice. Demokršćane kao nekakvu “normalnu” ili “europsku” desnice zamijenili su tako zamijenili “opasni”, “neodgovorni” i “ekstremni” populisti, odnosno “pogani” savez između medijskih megatajkuna, antiimigrantskih secesionista i “reformiranih” fašista.
Ako se sličan scenarij dogodi u Hrvatskoj, gdje bi HDZ kao alternativa SDP-u zamijenila koalicija regionalnih igrača, populista i “reformiranih” ekstremista, mnogi od onih koji sada likuju nad propašću HDZ-a bi mogli lako zapjevati onu Višnjićevu o drumovima i Turcima.
