[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Gordon+Brown&iid=8031156″ src=”c/4/7/3/Gordon_Brown_Sets_70bd.jpg?adImageId=10610752&imageId=8031156″ width=”234″ height=”156″ /]
Britanskim laburistima su posljednjih tjedana počele pristizati dobre vijesti. Ankete su pokazale kako je prednost opozicijskih konzervativaca srezana napola, odnosno da se čini izglednim kako David Cameron i njegova stranka na proljetnim izborima neće osvojiti većinu u Donjem domu. Mnogi komentatori čak govore da je riječ o najneizvjesnijim izborima od 1992. godine, odnosno da se može ponoviti tadašnje “čudo” kada je unaprijed otpisani John Major uspio iz ralja sigurnog poraza iščupati pobjedu, a zajedno s njom još jedan mandat.
Međutim, baš kada se činilo da su stvari krenule u za po laburiste dobrom smjeru, izbila je afera koja bi teško pogodila njihovog “čudotvoračkog” vođu, premijera Gordona Browna. Naime, novinar Andrew Rawnsley će 1. ožujka objaviti knjigu The End of the Party, a čiji su “pikantni” detalji “procurili” do britanskih listova. Među njima se ističe tvrdnja kako Brown ima tako divlji temperament da je u nekoliko navrata, nezadovoljan njihovim radom, fizički napao svoje najbliže suradnike.
Brownovi spin-doktori su, naravno, to odmah napali kao jeftino politikanstvo i rekla-kazala, a navode knjige je osporio i ministar gospodarstva Lord Mandelson, inače Brownov glavni stranački suparnik. Međutim, izraz “gdje ima dima ima i vatre” je potvrdio navod Christine Pratt, voditeljice udruge za spriječavanje zlostavljanja na radnom mjestu, da su u nekoliko navrata njen telefonski broj zvali najbliži Brownovi suradnici i pitali za savjete kako da se nose sve žešćim izljevima bijesa od strane svog šefa.
Pratt je izjavu dala i nedugo nakon novinskih izvještaja o tome da je Sir Gus O’Donnell, tajnik premijerovog kabineta, razgovarao s Brownom na temu njegovog “neprimjerenog” ponašanja.
U svakom slučaju, ova afera predstavlja obrat koji će izbore – jedne od najzanimljivijih u britanskoj povijesti – učiniti još zanimljivijima.
