RETRO-RECENZIJA: Ženskaroš (The Ladies Man, 2000)

uloge: Tim Meadows, Karyn Parsons, Will Ferrell, Billy Dee Williams,
 Tiffani-Amber Thiessen, Julianne Moore
 glazba: Marcus Miller
 scenarij: Tim Meadows, Dennis McNicholas & Andrew Steele
 rezija: Reginald Hudlin
 proizvodnja: Paramount/SNL Studios, SAD, 2001.
 distribucija: VTI
 trajanje: 84 '

Ženskaroš je još jedan dokaz kako je teško od kratkog televizijskog skeča napraviti cjelovečernji film, čak i ako je u pitanju tako uhodana ekipa koja stoji iza popularne TV-emisije Saturday Night Live. Tako na svaku Braću Blues ili Wayneov svijet dolazi barem pet-šest bezuspješnih pokušaja da se ponovi njihov uspjeh. Ženskaroš, dakako, spada u potonju kategoriju. Nastao na osnovu skeča o Leonu “Ženskarosu” Phelpsu (Meadows), crnom zavodniku koji je svojom odjećom, frizurom i manirama ostao u 1970-tim godinama, ovaj film je prilično zabavan na početku kada upoznajemo glavne likove. No, kada od svega treba napraviti neku suvislu priču ili barem ispuniti standardni 90-minutni format, film se jednostavno raspada i na jedvite jade ga od potpune propasti spasava iskljucivo komičarski talent legendi kao što su Billie Dee Williams i sve popularniji Will Ferrell, jer gegovi vise nisu smiješni i umjesto humora nam scenaristički trojac uvaljuje najbljutavije klišeje američke romantične komedije (sasvim u suprotnosti s prilično “žestokim” početkom filma). Zbog svega toga je Ženskaroš najbolje preskočiti.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 20. ožujka 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RETRO-RECENZIJA: Zoolander (2001)

uloge: Ben Stiller, Christine Taylor, Owen Wilson, Will Ferrell, Milla
 Jovovich, Jerry Stiller, Billy Zane, David Duchovny, Jon Voight, David Bowie
 glazba: David Arnold
 scenarij: John Hamburg (po motivima Drakea Sathera i Bena Stillera)
 režija: Ben Stiller
 proizvodnja: Paramount/Village Roadshow/VH1 Television, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 89 '

Mnogi drže kako Zoolander, komedija Bena Stillera, svoj iznenađujući uspjeh na američkim kino-blagajnama prošle jeseni ima prije svega zahvaliti terorističkom redekoriranju njujorških pejzaža, to jest želji američke publike za “laganim” i nepretencioznim sadržajima zbog kojih će zaboraviti surovu stvarnost. Na prvi pogled Zoolander uistinu izgleda nepretenciozno, a priča o praznoglavom muškom supermodelu Dereku Zoolanderu (Stiller) odaje kako potjelče iz kratkog skeča kojeg je Stiller stvorio prije više godina (slično kao i mnoge komedije stvorene na osnovu skečeva u popularnoj TV-emisiji Saturday Night Live). No, s druge strane, Stiller, koji se i kao komilar (Svi su ludi za Mary) i kao režiser (Nepodnošljivi gnjavator) pokazao sklonim mračnim stranama ljudske prirode, ipak kroz gomilu urnebesnih gegova iznosi svoje kritičko mišljenje o nekim fenomenima modernog svijeta, uključujući modnu industriju. Ne samo što se svijet suvremene mode – kojeg simboliziraju anoreksične polugole tinejdžerke, feminizirani muški modeli, odjeća koju nitko normalan ne bi nosio na ulici te kreatori sumnjivih seksualnih sklonosti – izvrgava ruglu mnogo efektnije nego sto je to Altman učinio u svom razvikanom Pret-a-porter, nego je Stiller našao za shodno spomenuti i eksploataciju Trećeg svijeta od strane moćnih zapadnih korporacija, i to tako što se ono malo zapleta vrti oko malezijskog premijera koji je ukinuo dječji rad i tako smanjio profite modnoj industriji (a stjecajem okolnosti, u stvarnom životu je malezijski premijer Mahatir Mohamed došao na udar MMF-a i zapadnih medija zbog antiglobalističke ekonomske politike). Naravno, svi onima koji je dosta politike se ne moraju brinuti – Zoolander sa svojom izvrsnom glumačkom ekipom (Stillera, uz uvijek raspoloženog Owena Wilsona podrzava supruga Christine Taylor te otac Jerry) funkcionira kao uistinu zabavna komedija te stoga predstavlja jedno od ugodnijih iznenađenja na hrvatskom kino-repertoaru.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 17. ožujka 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.