RECENZIJA: Crime Scene: The Texas Killing Fields (2022)

Netflix je produkcijska kuća i streaming servis koji je veliki dio svoje reputacije izgradio na true crime dokumentarcima. Jedan od posljednjih projekata koji je izazvao pažnju je Crime Scene, ciklus dokumentarnih miniserija iza kojih, između ostalih, kao izvršni producent stoji i nagrađivani autor Joe Berlinger.

Godine 2022. je premijerno prikazan Crime Scene: The Texas Killing Fields, trodijelna miniserija koja predstavlja treću u nizu, i koju je režirala Jessica Dimmock. Radnja se bavi s „Teksaškim poljima smrti”, dijelu autoceste između Houstona i Galvestona koje je došlo na zao glas zbog velikog broja neriješenih ubojstava u posljednjih pedesetak i nešto godina. Serija nastoji razotkriti misterij iza niza zločina koji su desetljećima zaokupljali maštu američke javnosti, fokusirajući se na slučaj četiri mlade žene koje su bile ubijene ili nestale 1980-ih i ranih 1990-ih.

Prve dvije epizode postavljaju priču, upoznajući gledatelje sa žrtvama, svjedocima i osobama koje su na ovaj ili onaj način umiješane ili osobno pogođene sa strašnim događajima. Osobito dojmljiv je Tim Miller, otac jedne od ubijenih djevojaka, koji je desetljeća svog života posvetio traženju pravde nakon što ga je pravosudni i policijski sustav iznevjerio. Izljevi emocija, ali i odlučnost da se posveti svojoj misiji, bilo tražeći pravdu za svoju kći Lauru, bilo kao osnivač organizacije koja pruža pomoć osobama, koje su našle u sličnoj situaciji kao i on, čine neke najpamtljivijih trenutaka u seriji.

Međutim, treća epizoda potpuno kvari dojam. Posljednji dio pokušava dati gledateljima pružiti nekavu finalnu zadovoljštinu fokusirajući se na ubojicu koji je priznao neke od nepovezanih zločina, ali ovaj segment čini se brzim i nezadovoljavajućim. Narativ je prilično konfuzan, a gledatelji na kraju ostaju s više pitanja nego odgovora.

Jedna od prednosti Crime Scene: Texas Killing Fields leži u njenoj sposobnosti da izazove znatiželju putem intervjua i rekonstrukcija dramatiziranih događaja. Dimmockova upotreba arhivske građe, intervjua i povremene dramske rekonstrukcije relativno dobro gledatelje upoznaje s neriješenim ubojstvima.

Međutim, Crime Scene: Texas Killing Fields također pati i od problema s tempom. Dok neke epizode izgledaju predugo, posljednja se čini prebrza, i ostaje dojam da je Dimmock sve mogla napraviti s dvije umjesto tri epizode.

Usprkos prilike da se mračna tema, koja je, između ostalog, 2011. inspirirala igrani film Teksaška polja smrti, obradi na način koji dolikuje, Dimmock u tome nije u potpunosti uspjela. Serija je zanimljiva, ali frustrirajuća i definitivno ne izgleda dobro kada se usporedi s drugim dokumentarcima iz ciklusa Crime Scene.

OCJENA: 4/10

RECENZIJA: Sophie: A Murder in West Cork (2021)

Netflix je svoju hegemoniju u svijetu Internet streaminga uspostavio ne samo zahvaljujući brojnim i razvikanim igranim, nego i dokumentarnim serijama. Među potonjima su, očekivano, najpopularnije bile one iz “true crime” podržanra, pri čemu su one, kao Making a Murderer, gledatelje uspjele privlačiti ne samo raznim šokatnim detaljima svojih zapleta, nego i time da njihov rasplet nije imao konvencionalni happy end, odnosno, barem prema stavu autora, predstavljao veliku nepravdu. Jednu od takvih serija predstavlja Sophie: A Murder in West Cork, koji se u ponudi Netflixa našao prije nekoliko mjeseci.

Radnja serije započinje nedugo pred Božić 1996. godine kada je Golleen, mjestašce na zapadnoj obali Irske postalo poprištem nezapamćenog zločina. Sophie Tuscan du Plantier, francuska televizijska producentica koja je imala običaj odmor provoditi na tamošnjem imanju, pronađena je brutalno pretučena na smrt. S obzirom da su se ubojstva izuzetno rijetko događala u tom mirnom i tihom dijelu Irske, ali i zbog toga što je žrtva bila povezana s vodećim ličnostima francuskog kulturnog i političkog establishmenta, slučaj je izazvao medijsku senzaciju. Među predstavnicima medija koji su pokrivali slučaj našao se i jedan mještanin – Ian Bailey, ekscentrični freelance novinar i samozvani pjesnik rodom iz Engleske. Njegovi članci u kojima je na prilično neobičan način opisivao pokojnicu, ali još više to da je s brojnim informacijama o slučaju raspolagao prije kolega, ali i policije, te dosije osuđivanog nasilnika i sklonost alkoholu, Baileya je učinilo glavnim sumnjivcem. Međutim, lokalna policija nije uspjela naći nikakve čvrste forenzičke dokaze koji bi ga povezali sa zločinom, te je sve ostalo na prilično nepouzdanim izjavama svjedoka koji su se mijenjali godinama. Bailey je tako ostao na slobodi, a pokušaj obitelji ubijene žene da pravdu ishode na francuskom sudu je na kraju doveo do međunarodnog spora.

Slučaj ubojstva Sophie Tuscan du Plantier je tokom četvrt stoljeća bio predmetom nekoliko knjiga, ali i dokumentarnih filmova i TV-serija, uključujući jednu koju je režirao proslavljeni irski režiser Jim Sheridan. Sophie će, vjerojatno zato što je bila producirana i distribuirana od Netflixa, biti najpoznatija i možda najutjecajnija od svih njih. A to sigurno nije nešto što će se svidjeti Ianu Baileyu, s obzirom da su Dowager i njegov produkcijski tim zauzeli čvrst stav da je ekscentrični (i sada već bivši) novinar odgovoran za zločin. Serija, doduše, gledatelje nastoji potaknuti da tog zaključka dođu postupno, i tome u prilog ide trodijelna struktura. U prvoj epizodi se prikazuje Golleen kao mirno mjesto gdje mještani žive u harmoniji sa strancima, te kako je ta harmonija uništena zločinom. Druga epizoda prikazuje kako se Bailey iskristalizirao kao jedini osumnjičenik te kako je lokalna policija nizom propusta dozvolila da ostane na slobodi. Treća epizoda prikazuje dugotrajne i frustrirajuće pokušaje da se kakva-takva pravda pronađe na raznim sudovima. Iako je tema fascinantna te iako je Bailey jednako fascinantna ličnost, Sophie ne uspijeva zadržati pažnju publike, pri čemu je najveći krivac Dowager koji se, u nedostatku čvrstih dokaza na kojima bi mogao temeljiti svoju tezu, previše oslanja na nagađanja, naklapanja i glasine i pri tome se prečesto ponavlja. Nakon tri sata bindžanja, u kojima se stalno spominje policijska nesposobnost uz ignoriranje kompliciranih međunarodnopravnih aspekata. se kao prilično depresivni i frustrirajući zaključak da pravda u ovom slučaju neće biti nikad zadovoljena. Taj zaključak bi mogao biti još depresivniji za gledatelje iz zemalja gdje su zbog korumpiranog i nesposobnog pravosuđa ovakve tragične farse prije pravilo nego izuzetak.

SOPHIE: A MURDER IN WEST CORK

režija: John Dower

proizvodnja: Lightbox/Netflix, SAD, 2021.

trajanje: 3 epizode po 43 min.

OCJENA: 4/10