Američki demokrati dobili kvalificiranu većinu u Senatu

Jednoglasnom odlukom Vrhovnog suda države Minnesota demokratski kandidat Al Franken, široj javnosti poznat kao komičar, sudionik popularne TV-emisije Saturday Night Live te liberalni komentator na radio-mreži Air America, proglašen je pobjednikom izbora za federalni Senat održanih u studenom prošle godine. Norm Coleman, republikanski senator koji se mjesecima borio da dokaže kako je on, a ne Franken, imao nekoliko stotina glasova prednosti, odustao je od dalje sudske borbe i priznao poraz u onome što se pretvorilo u jedne od najdužih izbora u američkoj povijesti. Republikanski guverner Minnesote Tim Pawlenty bi, prema ranijoj najavi, trebao potpisati ukaz kojim se Franken proglašava predstavnikom te države u gornjem domu američkog Kongresa.

Frankenov izbor predstavlja veliku pobjedu za američku Demokratsku stranku, s obzirom da je on sada njen 58. po redu senator, a uz dva nezavisna kandidata – samodeklariranog socijalista Bernieja Sandersa iz Vermonta i bivšeg potpredsjedničkog kandidata Joea Liebermana – ta stranka ima 60 od 100 mjesta u Senatu, odnosno kvalificiranu većinu koja će im omogućiti da svoje odluke donose i provode bez republikanske opstrukcije.

Posljednji put su demokrati kvalificiranu većinu stekli 1979. godine kada je predsjednik bio Jimmy Carter. Za razliku od tadašnjeg doba, međutim, među demokratima je bilo daleko više konzervativnih i umjerenih senatora, dok danas strankom dominira lijeva frakcija koja je, uostalom, omogućila Baracku Obami da na stranačkim izborima nadvlada Hillary Clinton. Stoga je za vjerovati da će Obama imati daleko lakši posao u guranju svog programa koji po mnogim pitanjima, a pogotovo onim ekonomskim, predstavlja najradikalniji zaokret nalijevo u američkoj povijesti.

Dolazak Frankena u Washington bi također trebao bitno olakšati i potvrdu Sonie Sotomayor za novu sutkinju Vrhovnog suda, usprkos niza otkrića koji u pitanje dovode njenu stručnost i objektivnost. Tako je nedavno otkriveno kako je godinama bila članica portorikanske ljevičarske organizacije, a i Vrhovni sud – kojim dominiraju konzervativci – je oborio njenu presudu u procesu Ricci v. De Stefano, gdje je dala za pravo gradu New Haven da odbije promaknuti vatrogasce koji zadovoljavaju stručne kvalifikacije, ali čiji sastav ne odgovara rasnim kvotama.

Franken kao senator predstavlja izuzetno bolni udarac za Republikansku stranku s obzirom na to da je on bio ne samo njen najžešći kritičar, nego su i republikanski kandidati Frankena predstavljali kao klauna koji ne zadovoljava nikakve kriterije da bi bio izabran. To što je izabran – i to za par stotina glasova, nakon višemjesečnog sudskog natezanja – predstavlja poniženje koje više nego jasno pokazuje koliko je potonula stranka za koju se samo prije par godina špekuliralo da će desetljećima dominirati američkom politikom.

Oglasi

Obama imenovao Hispanoamerikanku Soniu Sotomayor u Vrhovni sud

Američki predsjednik Barack Obama će danas formalno objaviti jednu od najvažnijih odluka svog dosadašnjeg mandata, odnosno ime osobe koja će postati novi sudac američkog Vrhovnog suda. Associated Press je i prije formalne objave javio kako će novi član najvišeg i najuglednijeg sudskog tijela u Americi (a i u svijetu) biti Sonia Sotomayor, 54-godišnja sutkinja federalnog žalbenog suda za Drugi sudački okrug.

Sotomayor je treća žena imenovana u Vrhovni sud, a američki mediji su se raspisali kako je ona prvi Hispanoamerikanac u sudu (mada neki povjesničari navode da se i Benjamin Cardozo, potomak portugalskih Židova koji je u Vrhovnom sudu sjedio 1930-ih, može uvjetno smatrati Hispanoamerikancem). Upravo zbog činjenice da pripada toj etničkoj grupi – a koja se, s obzirom na svoju sve veću brojnost smatra jednim od stupova Demokratske stranke – Sotomayor se već duže vrijeme smatrala jednim od favorita za imenovanje. Sotomayor će, ako Obamino imenovanje potvrdi Senat – u kome demokrati imaju više nego solidnu većinu – zamijeniti Davida Soutera, suca koji je najavio kako će se povući do kraja godine.

Imenovanje vrhovnog suca je – s obzirom na američko shvaćanje podjele vlasti – jedna od najvažnijih i najdalekosežnijih odluka koju predsjednik može donijeti za vrijeme svog mandata. Američki Ustav tako Obami daje maksimalno osam godina mandata da provodi svoju politiku, dok su suci imenovani doživotno, pa teoretski mogu utjecati na život Amerikanaca desetljećima. Oni su to u nekoliko navrata i učinili, pa je tako upravo Vrhovni sud u prošlom stoljeću donio presude kojima je oborena rasna segregacija u školama, odnosno legaliziran pobačaj.

Za razliku od tadašnjih vremena, kada su Vrhovnim sudom dominirali liberali, današnjim sastavom suda dominiraju konzervativci. Ulazak Sotomayor to neće previše zamijeniti, s obzirom da je Souter – koji je od strane Busha Starijeg bio imenovan kao konzervativac – postao jedan od članova četveročlane liberalne manjine u devetočlanom sudu.

Republikanska stranka, koja bi, usprkos sve beznačajnijeg i manjeg prisutstva u Senatu, još uvijek mogla opstruirati njenu potvrdu, se našla u dilemi – da li suprotstavljanjem Sotomayor još više otuđi hispanoameričke glasače, ili da riskira da u Sud uđe osoba čiji su stavovi, kao i u slučaju Obame, daleko liberalniji i lijevije orijentirani nego što je to bio slučaj u američkoj politici.

Sotomayor, koja je razvedena i nema djece, poznata je ne samo po tome što podržava tzv. afirmativnu akciju, odnosno pozitivnu diskriminaciju u korist žena, obojenih, homoseksualaca i drugih “potlačenih manjina”, nego i po tome što je tzv. sudački aktivist, odnosno što smatra da sudovi nemaju samo zadatak tumačiti Ustav i zakone, nego ih kreirati, odnosno ispravljati krive Drine koje konzervativni republikanski političari ne žele, a ziheraški  rasploženi demokratski političari se ne usude kako ne bi digli živce centristički nastrojenim biračima.

Problem za Sotomayor bi, pak, mogla biti predavanje na Sveučilištu Berkeley u Kaliforniji, jednoj od utvrda radikalne ljevice u SAD, gdje je 2001. godine rekla kako  “etnicitet i spol suca može i hoće imati utjecaja na sudačke odluke”. Time je Sotomayor u pitanje dovela vlastitu objektivnost – ono što bi svuda u svijetu trebala biti najveća vrlina svakog suca.