RETRO-RECENZIJA: Lara Croft: Tomb Raider (2001)

uloge: Angelina Jolie, Iain Glen, John Voight, Daniel Craig, Noah
Taylor, Chris Barrie, Julian Rhind-Tut, Leslie Phillips, Richard
Johnson
scenografija: Kirk M. Petrucelli
kostimografija: Lindy Hemming
fotografija: Peter Menzies Jr.
montaza: Dallas Puett & Grant Scantlebury (Stuart Baird van spice)
glazba: Graeme Revell
scenarij: Simon West, Patrick Massett & John Zinman (sinopis: Sara B.
Cooper, Mike Werb & Michael Colleary)
rezija: Simon West
proizvodnja: Paramount, SAD, 2001.
distribucija: Kinematografi
trajanje: 100 '

Iskustvo nas je u proteklom desetljeću naučilo kako su video-igre u najmanju ruku upitan predložak za holivudske filmove. No, katastrofalni rezultati filmova kao što su Super Mario Brothers i Street Fighter nisu ostavili previše obeshrabrujući učinak na odjele za marketing pri tvrtkama specijaliziranim za proizvodnju video-igara. Kod njih još uvijek vlada uvjerenje kako se može namlatiti dodatni prihod ako se megapopularnost pojedine igre dodatno poveća holivudskim filmom. Posljednji takav projekt je Lara Croft: Tomb Raider, film rađen po seriji video-avantura čija je junakinja, britanska aristokratkinja koja otkopava grobove oboružana velikim pištoljima i još većim grudima, postala jednom od najprepoznatljivijih ikona današnje pop-kulture. Da bi osigurali što veću gledanost, producenti su glavnu ulogu povjerili imagea Lare Croft dostojnom seks- simbolu – “Oscarom” nagrađenoj i danas vrlo popularnoj Angelini Jolie. Usprkos svih tih napora, Lara Croft: Tomb Raider je na američkom tržisšu zavrsila s velikim komercijalnim podbačajem, ali to nije spriječilo domaće distributere da film koriste u svrhu propagandne kampanje “Hrvatskog Telekoma”.

Radnja filma započinje kada Lady Lara Croft (Jolie), bogata britanska aristokratkinja specijalizirana za otkrivanje dragocjenih artefakata u drevnim grobovima širom svijeta, otkrije jedan takav artefakt u svojoj raskošnoj kući. Naime, tamo ju je prije nekih petnaest godina, upravo prije nego sto će zauvijek nestati, ostavio njen otac Lord Richard Croft (Voight). Ispostavlja se da je artefakt dio talismana koji bi vlasniku omogućio da kontrolira vrijeme. Talisman je aktivan jedino u trenutku prilično rijetke planetarne konstelacije koja se događa jednom u 5000 godina. S obzirom da će se ta konstelacija zbiti za par dana, za Laru Croft su se odjednom zainteresirali Iluminati – tajno društvo koje ne bira sredstva da se dočepa talismana pomoću kojeg će zavladati svijetom. Zbog toga Larin dom postane metom plačenika koji kradu artefakt. No, to neće obeshrabriti Laru koja je spremna putovati na kraj svijeta i koristiti sve svoje borilačke i druge vještine ne bi li spriječila globalnu kataklizmu.

Lara Croft: Tom Raider predstavlja prijatno iznenađenje, ali samo za one koji su od ovog filma očekivali sve najgore. A za to su imali itekako razloga, jer je britanski režiser Simon West svoju ne bas zavidnu reputaciju (Con Air, Generalova kći) dodatno ocrnio javnim svađama sa scenaristima, kao i time da je cijeli film pretvorio u videospotovsku orgiju specijalnih efekata u kojima jedva da ima vremena za nekakve likove i radnju. Iako se to i moglo očekivati od filma temeljenog na video-igri, ipak se stječe dojam da je scenarij mogao malo vise pažnje posvetiti onome što se događa između akcijskih scena. Ovako je sirota Angelina Jolie prisiljena izgovarati najdebilnije moguće replike, služiti kao pomoćno sredstvo kompjuterskoj grafici te sudjelovati u prilično mlakim Westovim pokušajima da iskoristi njen seksepil (što je unaprijed osudjeno na propast zbog PG-13 rejtinga; oni koje zanima Jolie u uistinu erotskom izdanju bi trebali potražiti Giu u domaćim videotekama). Zbog svega toga se stječe dojam da je eksploatacija seksualnih fantazija muških adolescenata (koji predstavljaju gro fandoma Lare Croft) bila primjereniji zadatak za Lauru Angel, a ne za “Oscarom” nagrađenu holivudsku superzvijezdu. Doduše, Jolie se dobro snalazi s fizičkim aspektima akcijskih scena, a i njen engleski naglasak je uvjerljiv za nedovoljno istrenirano uho. Ostatak glumačke ekipe je također prilicno dobar, pri čemu valja istaci Chrisa Barrieja (legendarnog Rimmera iz Crvenog patuljka) u ulozi Larinog batlera, kao i britanskog karakternog glumca Daniela Craiga koji se odlično zabavlja u ulozi americkog plaćenika koji je jedini složeniji lik u ovoj slikovnici. Njih dvojica su odgovorni za nekoliko svijetlih trenutaka, između kojih je, na žalost, previše intervala koji ce gledatelje natjerati na zijevanje. Zbog svega ovoga Lara Croft: Tomb Raider je film koji će se vrlo brzo zaboraviti, a autoru ovih redaka ostaje nada da ce jednog lijepog dana Sid Meier’s Alpha Centauri doživjeti daleko bolji tretman.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 25. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

Oglasi

RECENZIJA: Plaćenici 2 (2012)

The Expendables 2 Chinese movie version posters
(izvor: dcmaster)
PLAĆENICI 2
(THE EXPENDABLES 2)
uloge: Sylvester Stallone, Jason Statham, Jean-Claude Van Damme, Yu Nan, Arnold Schwarzenegger, Bruce Willis
scenarij: Richard Wenk & Sylvester Stallone
režija: Simon West
proizvodnja: Lionsgate, SAD, 2012.
trajanje: 103 '

 

Jedan od najtežih zadataka svakog hollywoodskog filmaša predstavlja potreba da se monumentalni ego pojedinačne filmske zvijezde pomiri s činjenicom da iza stvaranja filma ipak stoji kolektiv. Zadatak je još teži kada u filmu nastupa nekoliko zvijezda, pogotovo kada su one suparnici. To, kao i financijski obziri, su razlog zašto su okupljanja glumačkih “dream teamova” prilično rijetka pojava u Hollywoodu. Poklonici akcijskih filmova 1980-ih, međutim, nikada nisu prestali sanjati o projektu koji bi u isti film doveo najveće zvijezde tog doba – Sylvestera Stallonea i Arnolda Schwarzeneggera. Taj san (uključujući angažman njihovih kolega Dolpha Lundrgena i Brucea Willisa) je nakon nekoliko desetljeća djelomično ostvario sam Stallone sa filmom Plaćenici i postigao komercijalni uspjeh dovoljan za nastavak koji se danas može vidjeti u kinima, i koji se može pohvaliti još većim i impresivnijim “dream teamom” akcijskog žanra.

 

Stallone, koji je, za razliku od prethodnog filma, režiju prepustio Simonu Westu, u novom filmu ponavlja ulogu Barneya Rossa, vođe tima bivših elitnih vojnika i obavještajaca koji za različite vlade i korporacije obavljaju diskretne, ali po život opasne poslove širom svijeta. Nakon posljednje misije, tijekom koje je, između ostalog, spašen život Trenchu (Schwarzenegger), vođi konkuretnske plaćeničke grupe, američki vladin dužnosnik Church (Willis) im povjerava novi zadatak – pronaći tajne podatke iz aviona srušenog nad Albanijom. Ross i njegovi ljudi će se tamo suočiti sa Vilainom (van Damme), beskrupuloznim belgijskim krijumčarom radioaktivnog materijala i njegovom vojskom okrutnih najamnika koji terorizira bespomoćne seljake u zabitima Istočne Europe.

 

Srž uspjeha filmova koji su 1980-ih “dream team” Plaćenika učinili zvijezde bila je njihova hladnim ratom inspirirana svjetonazorska jednostavnost – bilo u jasnoj podjeli svijeta na dobre i loše momke, bilo kroz korištenje fizičke sile kao najbolje sredstvo za rješavanje društvenih i drugih problema. I ovaj film koristi istu formulu, dodatno očišćenu ne samo od današnje hollywoodske “političke korektnosti”, nego i svih suvišnih detalja, uključujući one koje se tiču preciznog određenja mjesta radnje. Publiku, dakako, i danas kao i nekad, ne zanimaju odgovori na pitanja “što” i “zašto”, koliko na pitanje “kako”. Njih pruža West kroz niz spektakularnih scena ispunjenih eksplozijama, pucnjavama i demonstracijama borilačkih vještina; uz sve to, naravno, idu i klišeji poput obaveznog završnog “mano a mano” obračuna glavnog junaka s glavnim negativcem. Dašak scenarističke originalnosti predstavlja ubacivanje informatičarke u Barnesov tim; naizgled krhki ženski lik koji tumači kineska glumica Yu Nan među nabildanim alfa-mužjacima izaziva predvidljive, ali svejedno zabavne reakcije. Nešto slično bi se moglo reći i za način na koji se u filmu pojavljuje legendarni Chuck Norris; ta je scena toliko nadrealna da se filmaše nikako ne može optužiti da su htjeli da ovaj film itko shvati ozbiljno.

 

Ako Plaćenici 2 imaju neke veze sa stvarnim životom, onda se to prvenstveno odnosi na činjenicu da su im glavne zvijezde debelo u šestom ili sedmom desetljeću života, a što se posebno vidi na guvernerskim mandatima iscrpljenom Schwarzeneggeru. To se ogleda i u scenariju i u replikama, kao i brojnim referencama u kojima Stallone i družina stariju publiku podsjećaju kako na svoje stare filmove, tako i na anegdote iz vlastitog života. Iako ti detalji neće značiti mnogo mlađoj publici, Plaćenici 2 su jedan od rijetkih hollywoodskih filmova koji je svjestan svojih ograničenja i koji jasno ispunjava svoju svrhu te čiji se nastavak neće morati očekivati s nekom posebno velikom strepnjom.

 

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 21. kolovoza 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

 

OCJENA: 6/10