RETRO-RECENZIJA: Krvna osveta (Abril Despedaçado/Behind the Sun, 2001)

uloge: Jose Dumont, Rodrigo Santoro, Rita Assemany, Ravi Ramos
 Lacerda, Luis Carlos Vasconselos, Flavia Marco Antonio, Everaldo
 Pontes
 glazba: Ed Cortes, Antonio Pinto & Beto Villares
 scenarij: Karim Ainouz, Sergio Machado & Walter Salles (po romanu
 Ismaila Kadarea)
 režija: Walter Salles
 proizvodnja: BacFilmes/Videofilmes/Dan Valley Film AG/Haut et
 Court, Brazil/Francuska/Švicarska, 2001.
 distribucija: UCD
 trajanje: 105 '

Godine 1910. u pustoši sjeveroistočnog Brazila dvije obitelji negdašnjih robovlasnika nastoje održati svoje plantaže šecćrne trske. Brevesima ide posebno teško, jer nedostatak radne snage i niske cijene znače da cijela obitelj od jutra do sutra mora mukotrpno raditi na polju. Život Brevesa je ne samo težak, nego i kratak – jednom davno su se sa svojim susjedima Ferreirama porječkali oko zemlje, pala je krv i obje obitelji su otada u ratnom stanju. Nakon što su mu ubili starijeg brata, 20-godišnji Tonio (Santoro) je dobio dužnost da ga osveti tako sto će ubiti najstarijeg sina Ferreirinih. Nakon što to ucini, Ferreire, u skladu s običajima, proglašavaju jednomjesečno primirje nakon kojeg će Tonio biti ubijen. I dok se obitelj priprema za neumitno blizu njihove farme prolaze kola s putujućim zabavljačima – lijepom Clarom (Antonio) i njenim očuhom Salustianom (Vasconselos). Susret će biti kratak, ali poticajan za preživjele sinove Brevesovih – 10-godišnji nepismeni i neimenovani klinac (Lacerda) će na poklon dobiti na knjigu i početi sanjariti o moru, dok će se Tonio zagledati u Claru i početi razmišljati o tome da napusti farmu i tako prekine beskonačni ciklus krvne osvete.

Temeljena na romanu Ismaila Kadarea, uglednog albanskog književnika koji je opisao krvavu prošlost svoje domovine, Krvna osveta je imala mnoge sastojke punokrvnog art-hita. To se prije svega ima zahvaliti reputaciji Waltera Sallesa, brazilskog filmaša koji je svojevremeno dobio oskarovsku nominaciju za svoj Glavni kolodvor. No, dok je njegov prethodni film bio dosta uspješan prikaz brazilske sadašnjosti, njegov izlet u brazilsku prošlost i nije tako dobar. Razlog je prije svega u previše vjernoj adaptaciji romana – surova stvarnost sirotinje Rio de Janeira je bila ublazena humorom, dok je ovdje surova stvarnost brazilske ruralne provincije prikazana s ozbiljnošću dostojnom grčke tragedije. Rezultat je film u kojem se miješaju naturalizam, patos i gomila klišeja. Iako su nekoliko glumaca napravili dobar posao, prije svega mali Ravi Ramos Lacerda, te iako je fotografija Waltera Carvalha fino prenijela ljepotu brazilskih krajolika (odnosno nedostatak ljepote, da budemo precizniji), ritam filma je takav da će mnogim gledateljima film postati naporan davno prije prilično predvidljivog zavrsetka. A to je zbilja šteta, jer su teme kojih se dotakao film prilično zanimljive i, na žalost, aktualne čak i u našim, navodno prosvijećenim vremensko- prostornim koordinatama.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 13. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RECENZIJA: 300: Uspon carstva (2014)

Sullivan Stapleton
Sullivan Stapleton (izvor: Gage Skidmore)
300: USPON CARSTVA
(300: RISE OF AN EMPIRE)
uloge: Sullivan Stapleton, Eva Green, Lena Headey, Hans Matheson, Rodrigo Santoro
scenarij: Zack Snyder & Kurt Johnstad
režija: Noam Murro
proizvodnja: Warner Bros./Legendary Pictures, SAD, 2014.
trajanje: 102 '

Kada se postavi pitanje koji je najutjecajniji film prethodnog desetljeća, jedan od mogućih odgovora bi mogao biti i 300 Zacka Snydera (ili 300: Bitka kod Termopila, kako su ga preveli domaći distributeri). To je ostvarenje korištenjem jednostavnog stripovskog predloška, ali i kombinacijom CGI-ja, namjerno ne-realistične scenografije i naturalističkog nasilja ne samo preporodilo žanr “mačeva i sandala”, nego i proizvelo niz imitacija – od (polu)dokumentarnih serija na History Channelu pa sve do popularne TV-serije Spartak na kablovskim televizijama. Nastavak filma je, s obzirom na njegov uspjeh i hollywoodsku pohlepu, bio neminovan. Jedino je pitanje bilo kada će se snimiti i kakav će biti. Nakon dugotrajnih najava je nastavak došao u obliku 300: Uspon carstva, filma gdje se Snyder zadovoljio ulogom scenarista i producenta, dok je režija povjerena relativnom nepoznatom Nicku Murrou.

Originalni film je predstavljao adaptaciju, i to izuzetno vjernu, istoimenog stripa (ili kako se to danas voli govoriti, grafičkog romana) Franka Millera. I Miller, kao i Snyder, nije mogao odoliti iskušenju da napravi nastavak, ali se Xerxes još uvijek nije pojavio u knjižarama. Uspon carstva, koji se  temelji na tom stripu, radnjom je smješten u Grčku godine 480. pr.n.e. te prikazuje jednu od najdramatičnijih epizoda antičke i svjetske povijesti – veliku perzijsku invaziju prilikom koje je car Kserkso (Santoro) pokušao osvojiti tadašnje gradove-države te tako na samom početku zatrti demokraciju i sve ono na čemu se danas temelji zapadna kultura. Film započinje otprilike kada i prethodni, s bitnom razlikom što ne prikazuje kako su se Grci na čelu sa spartanskim kraljem Leonidom  oduprli Perzijancem na kopnu, nego kako su se oduprli na moru, i to zahvaljujući naporima atenskog državnika i flotovođe Temistokla (Stapleton). U samom prologu se sugerira kako je pobjeda Atenjana u bitci na Maratonskom polju deset godina ranije, odnosno Temistoklova strijela koja je usmrtila perzijskog kralja Darija, odgovorna za osvetnički pohod koji je pokrenuo njegov sin. Najveću opasnost po Grke, međutim, predstavlja Artemizija (Greene), Grkinja koja se okrenula protiv svojih sunarodnjaka i potakla Kserksa na pohod, te kojoj je povjereno zapovjedništvo nad ogromnom flotom.

Uspon carstva u neku ruku predstavlja ispravljanje nepravde koje je prethodni film, zbog inzistiranja na lakonofilskom mitu o spartanskom “čojstvu i junaštvu” učinio Atenjanima, tada prozvanima “filozofima i ljubiteljima dječaka”. Novi film, iako i sam prepun silovanja povijesti, ipak podsjeća gledatelje da su upravo Atenjani bili prvi koji su se suprotstavili Perzijancima, odnosno pokazuje da bi žrtva Leonidinih Spartanaca – koje, pak, ovdje Temistoklo posprdno naziva “ljubiteljima dječaka” – bila uzaludna da nije bilo atenske mornarice koja je na kraju odnijela pobjedu. Međutim, taj detalj – uz činjenicu da prikaz antičkih borbi na moru po prirodi stvari mora biti spektakularniji od prizora borbi na kopnu – je jedina stvar u kojoj je Uspon carstva superiorniji u odnosu na prethodni film.

Snyder je očigledno zaključio da nema nikakve potrebe da se previše mijenja formula, odnosno da se zaplet i likovi učine imalo složenima. Cijeli je zaplet – kome okvir daje naracija spartanske kraljice Gorgo (Heady), nepotrebno “naslijeđene” iz prethodnog filma – samo izgovor za vizualno impresivne scene u kojima spektakularnu destrukciju i masovno krvoliptanje upotpunjuje i 3D tehnologija. S obzirom da je Kserkso, bez obzira na svoj impresivni izgled “boga-kralja”, raskrinkan kao Artemizijina marioneta, Uspon carstva se sveo na samo dva lika. Tako se na jednoj strani nalazi Temistoklo, koga tek grižnja savjesti zbog kobne strijele na Maratonu čini drukčijim od Leonide. Njegovi atenski sljedbenici su, pak, gotovo istovjetni Leonidinim Spartanaca u prethodnom filmu; jedina je razlika u manjoj sklonosti da nose štitove, odnosno više prilike da se prikažu njihova tijela (što će, vjerojatno, imponirati ženskoj i dijelu muške publike). Na drugoj je strani Eva Greene u svom elementu kao dijabolička negativka te bez nekih velikih problema “mete pod” sa svim drugim glumcima u filmu. Uspon carstva, nastojeći ostati vjeran formuli prethodnika, scene nasilja nastoji kombinirati sa nešto manje scena golotinje i seksa. S obzirom da ženskih likova za tu svrhu nema previše, Temistoklo i Artemizija moraju taj zadatak ispuniti u sceni pregovora pred bitku. Ona, dakako, nije nimalo uvjerljiva, iako će muški dio publike cijeniti priliku da grudi Eve Greene prvi put vidi u 3D tehnologiji. Iako će dojam dodatno pokvariti deus ex machina završnica koja je istovremeno prilično predvidljiva, Uspon carstva zahvaljujući svojoj relativnoj kratkoći i jednostavnosti ipak ispunjava svoju osnovnu svrhu, i to barem za one gledatelje koji od njega nisu očekivali previše.

OCJENA: 5/10

Enhanced by Zemanta