Što se to kuha u Massachusettsu?

Barack Obama je, suprotno očekivanjima, objavio kako će u nedjelju ipak naći vremena da ode do države Massachusetts gdje se održavaju dopunski izbori za Senat, odnosno za mjesto ispražnjeno prošlogodišnjom smrću Teda Kennedyja, a kako bi pomogao kampanji demokratske kandidatkinje Marthe Coakley. Razlog za tu intervenciju jest u anketama koji sugeriraju kolaps podrške demokratskoj kandidatkinji, odnosno pobjedu republikanskog kandidata Scotta Browna.

Obamin potez je sasvim očekivan, s obzirom da bi Brownova pobjeda predstavljala katastrofu od koje se njegovo predsjednički mandat ne bi mogao oporaviti.

Prvo, samo u godinu dana otkako je u Bijelu kuću ušao s gotovo plebiscitarnom podrškom, Obama bi se suočio s gubitkom za demokrate teško izborene kvalificirane većine od 60 mjesta u Senatu, a koja je bila nužna za radikalne reforme američkog društveno-ekonomskog sistema, na čemu inzistira lijevo krilo stranke koje mu je dalo podršku. S Brownom umjesto Coakley bi demokrati imali 59 senatora, a to znači da bi Obama za donošenje dalekosežnih zakona i reformi morao praviti kompromise s republikancima – previše bolne i nimalo prihvatljive za njegove najfanatičnije pristaše koji još uvijek vjeruju da u Bijeloj kući stoluje čudotvorni mesija koji će čarobnim štapićem riješiti sve probleme.

Drugi, a još važniji razlog, tiče se redovnih kongresnih izbora u studenom. Massachusetts uživa reputaciju jedne od najliberalnijih američkih država, nego i najpouzdanijeg uporišta Demokratske stranke. U državi broj registriranih glasača Demokratske stranke je trostruko veći od broja registriranih glasača Republikanske stranke, a takav se nesrazmjer gotovo uvijek očituje na izborima. U normalnim okolnostima bi tako izbor za zamjenu Teda Kennedyja, koji je uživao reputaciju ljevičarske ikone, trebao biti formalnost. Ali prva godina Obaminog mandata je predstavljala sve nego normalne okolnosti, odnosno u samo godinu dana je došlo do tako snažnog razočaranja novim predsjednikom da je ono zahvatilo čak i ona područja i države gdje bi on i njegova stranka trebali imati cementiranu podršku. Ako zbog Obame sada demokrati imaju problema u vlastitom dvorištu kao što je Massachusetts, kakva ih tek zla sudbina čeka na Jugu, Srednjem Zapadu, odnosno tzv. swing kongresnim izborima gdje njihova većina u oba doma Kongresa ovisi o nezavisnim biračima?

Obamin dolazak u Massachusetts je, stoga razumljiv, s obzirom da će jedino predsjednik moći na birališta dovesti crnce i inače apolitičnu mlađariju koji bi sada već vidno uspaničenim demokratima trebali pomoći da se spase od debakla. Ali, čak i ako Coakley uspije iščupati svoj senatski mandat, demokrati neće imati nekog pretjeranog razloga za trijumfalizam, s obzirom da drama u Massachusettsu pokazuje kakva ih kataklizma čeka na nacionalnoj razini za deset mjeseci.

Hrvatski ekvivalent ovoga što se kuha u Massachusettsu bi bilo da npr. SDP, samo godinu dana od plebiscitarne podrške Josipoviću na predsjedničkim izborima, mora teškom mukom braniti Rijeku od HDZ-ovog preuzimanja vlasti na izvanrednim lokalnim izborima.

Oglasi

Čeka li Ameriku izborna drama?

Utorak 19. siječnja bi Americi mogao prirediti izbornu dramu, daleko neizvjesniju i s mnogo dalekosežnijim posljedicama od onoga što se u Hrvatskoj rješava sutra. Birači Massachusettsa naime na taj dan odlučuju tko će odraditi ostatak mandata prošle godine preminulog Teda Kennedyja, odnosno zamijeniti Paula Kirka, koji je od strane demokratskog guvernera bio imenovan za v.d. senatora.

U normalnim okolnostima bi ta izborna trka bila formalnost, s obzirom da je liberalni Massachusetts jedno od tradicionalnih demokratskih uporišta. Međutim, čak je i ta liberalna utvrda osjetila efekte sve većeg nezadovoljstva Obaminim predsjedništvom kao i zdravstvenom reformom koja većini Amerikanaca – barem u onom obliku kroz koje ga pokušava progurati Obama – nije po volji. To nastoji koristiti Scott, državni tajnik Massachusettsa, koji se kao kandidat Republikanske stranke suprotstavio vrhovnoj državnoj odvjetnici Marthi Coakley, kandidatkinji Demokratske stranke.

U tome je zasad imao toliko uspjeha da je ispočetka ogromna prednost Marthe Coakley drastično srezana. Toga je svjesna i Demokratska stranka, pa je Kirk najavio kako će uprava države Massachusetts – kojom dominiraju demokrati – u slučaju Brownove pobjede njegov izbor za senator potvrditi tek 20 dana iza izbora. Razlog za to je čisto političke prirode. Obama je, naime, obećao da će novi zakon o zdravstvenoj reformi biti izglasan do njegove prve poslanice o stanju nacije krajem siječnja. Brown je, pak, najavio da će, ako bude izabran, glasati protiv zakona, a što bi demokrate i Obamu lišilo kvalificirane većine od 60 senatora.

Zanimljivo je da je Massachusetts bio daleko brži kada je u pitanju bio izbor Paula Tsongasa Jr. za kongresnika u jesen 2007. godine. On je potvrđen i zauzeo mjesto u Predstavničkom domu samo dva dana nakon izbora. Razlog je bio u nastojanju da se u tom domu nađe kvalificirana većina kojom bi demokrati zaobišli veto tadašnjeg predsjednika Busha na zakon o proširenju zdravstvenog osiguranja djece.

Bilo kako bilo, izbor republikanca za senatora u Massachusettsa bi predstavljao značajan udarac Obami i prilično jasan indikator onoga što demokrate čeka u studenom ove godine.

Demokratski kongresnik prebjegao republikancima

Barack Obama i američka Demokratska stranka se imaju razloga radovati Božiću, s obzirom da je pristankom senatora Bena Nelsona osigurana kvalificirana većina u Senatu za prolaz opsežne zdravstvene reforme – jednog od glavnih ciljeva politike novog predsjednika. Zahvaljujući tome zakonski prijedlog bi trebao biti izglasan prije roka koji su zacrtali senatski demokratski vođe – Badnje večeri. Nakon toga bi njegovo usuglašavanje s verzijom Predstavničkog doma – gdje demokrati također imaju solidnu većinu – trebalo postati formalnost.

Republikanci, koji su po prvi put u nekoliko desetljeća svedeni na beznačajnu i politički irelevantnu manjinu u zakonodavnim tijelima, također imaju neke simbolične razloge za radovanje. Zamisao da bi sve veće nezadovoljstvo Obaminom politikom moglo dovesti do ozbiljnih poraza demokratskih kandidata na redovnim kongresnim izborima 2010. godine, a možda čak i smjene vlasti u jednom od dva kongresna doma, je već neko vrijeme postala ozbiljna tema američkog političkog establishmenta. On uključuje i Blue Dogs ili konzervativne demokrate, mnogi od kojih su izabrani u strateški važnim, ali stranački varijabilnim izbornim okruzima za Kongres, i koji demokratima daju većinu. Dobar dio njih drži da će, ako se trenutni trendovi nastave do jeseni 2010. godine, biti ozbiljno ugroženi.

Jedan od njih je, po svemu sudeći, bio i Parker Griffith, zastupnik 2. kongresnog okruga u Alabami, koji je danas najavio kako napušta Demokratsku stranku i prelazi republikancima. Griffith, liječnik koji je izabran prošle godine u okrugu koji od vremena građanskog rata nije birao republikance, svoj je potez obrazložio neslaganjem s vodstvom stranke po pitanju zdravstvene reforme. Griffithov potez sam po sebi neće bitno izmijeniti odnos snaga u Predstavničkom domu – demokrati imaju 258 zastupnika, a republikanci 187 – ali će u simboličkom smislu donijeti ohrabrenje republikancima i uvjeriti ih da je ono najgore – “metla” doživljena na izborima 2006. i 2008. godine – iza njih. Za 2. izborni okrug, koji je predstavljao jednu od njihovih glavnih izbornih meta 2010. godine, se više neće morati borati.

SAD od sinoć na korak do općeg zdravstvenog osiguranja

Američki predsjednik Obama je sinoć ostvario veliku pobjedu kada je Predstavnički dom Kongresa, kojim dominiraju demokrati, tijesnom većinom – s 220 glasa  “za” i 215 glasova “protiv” – prihvatio zakonski prijedlog kojim se u SAD po prvi put uveden sistem blizak općem zdravstvenom osiguranju koji poznaju druge razvijene zemlje.

Izglasani zakonski tekst je tako proširio zdravstveno osiguranje za desetke milijuna Amerikanaca, kao i uveo federalne subvencije za one koji ih ne mogu priuštiti. Velika poduzeća će odsada biti obvezna svojim uposlenicima pružati zdravstveno osiguranje. Manja poduzeća ali i pojedinci – potencijalni zdravstveni osiguranici – će, pak, biti podvrgnuti teškim globama ukoliko ne prihvate federalni sistem zdravstvenog osiguranja.

Privatne tvrtke pak, više neće moći odbijati sklapanje polica zdravstvenog osiguranja na osnovu lošeg zdravstvenog stanja svojih osiguranika.

Novi sistem će tako zdravstvenim osiguranjem pokriti 96 % Amerikanaca. Procjenjuje će da će njegovo uvođenje u sljedećih deset godina američke porezne obveznike koštati 1,2 bilijuna (1200 milijardi) dolara.

Izglasavanje predstavlja veliki trijumf kako za Obamu, tako i za lijevo krilo Demokratske stranke na čelu s predsjednicom Predstavničkog doma Nancy Pelosi. Njime je ostvaren san američkih ljevičara koji traje od 1930-ih i vremena New Deala kada se prvi put pokrenulo pitanje općeg zdravstvenog osiguranja. Međutim, tome se desetljećima pružao žestoki otpor, pa njegovi pokušaji nisu uspjeli, od čega je najspektakularniji bio fijasko zdravstvene reforme na kojoj je 1994. godine inzistirala Hillary Clinton.

I ove je godine debata bila žestoka, na trenutke izazivajući čak i fizičke sukobe pristaša i protivnika na lokalnim zborovima širom američkih gradova. Za reformu su se izjasnili sindikati i liberalne grupe, dok su protiv bili konzervativci, te umirovljenici – s obzirom da se sredstva za novi sistem nastoji namaknuti uštedama u Medicaidu, već postojećem sistemu osiguranja starijih osoba – ali i predstavnici osiguravajućih kuća. Obama je, međutim, na svoju stranu uspio dobiti farmaceutske tvrtke.

Republikanci su se također žestoko protivili prijedlogu, tvrdeći da će on predstavljati preveliko opterećenje za američku privredu, ionako načetu globalnom recesijom. Navodi se i kako je sistem previše kompliciran – zakonski tekst iznosi 1990 stranica – odnosno kako će predstavljati dodatna porezna opterećenja za američke građane. Tako će svaki pojedinac koji godišnje zaradi više od 500.000 dolara, odnosno obitelj koja ima prihode veće od milijun dolara, morati plaćati dodatni porez po stopi od 5,4 posto.

Usprkos toga se činilo da Obama vjerojatno neće odmah uspjeti s reformom. To je počelo izazivati velike frustracije na lijevom krilu američke javnosti, koja je držala kako Obamin neuspjeh da provede svoja ambiciozna izborna obećanja usprkos više nego uvjerljive demokratske većine u Kongresu i Senatu, znači početak kraja njegovog predsjednikovanja.

Na kraju je Pelosi – čiji je reformski program radikalniji od Obaminog – ipak uspjela progurati zakon, mada je u tome nisu podržali svi njeni stranački drugovi. 39 demokratska kongresnika – uglavnom izabranim u konzervativnim okruzima 2006. i 2008. godine – se tako priključila republikancima čiji su se članovi protivili zakonu. Jedini republikanac koji je podržao zakon je Joseph Cao, koji stjecajem okolnosti zastupa tradicionalno liberalni okrug u New Orleansu.

Izglasavanje zakonskog prijedloga je olakšano amandmanom na kome su inzistirali republikanci i konzervativni demokrati, a kojime se novi sistem federalnog zdravstvenog osiguranja neće primjenjivati na pobačaj. Iako je njime zadovoljena ideološki “nabrijana” desnica, mnogi ga tumače kao vješti demokratski manevar kojim je olakšan prolaz zakona, pogotovo kod konzervativnih demokrata koji će se 2010. godine natjecati u kongresnim okruzima koji tradicionalno naginju republikancima.

Bez obzira na to, i bez obzira što prijedlog treba potvrditi Senat, kongresno zasijedanje u subotu navečer će Obami doći na melem na ljutu ranu. On je izjavio kako će “izjašnjavanje o zdravstvenoj reformi za cijelu jednu generaciju jasno označiti u čemu je razlika između demokrata i republikanaca”. Američki mediji u kojima dominiraju Obamine pristaše, a koji su već postajali frustrirani nedostatkom njegovih dostignuća, u tome ćemu sigurno pomoći.

Obama dobio prvu izbornu pljusku

[picapp src=”3/f/6/e/Obama_Speaks_At_5713.jpg?adImageId=7123944&imageId=6952819″ width=”234″ height=”174″ /]

Godinu dana nakon povijesne pobjede na izborima, Barack Obama je još uvijek najpopularniji svjetski vođa kojemu se širom ove planete pjevaju lirski hvalospjevi, pogotovo kada je riječ o medijima. Unutar granica SAD je, pak, nešto drukčija priča. Predivna američka bajka dostojna Disneyevog crtića koja je svoju kulminaciju imala 4. studenog 2008. je godinu dana dobila nastavak koji izgleda poput hipernaturalističke socijalno-političke drame koju ne bi pustili ni cenzori na HBO-u.

Nastavak je u obliku nekoliko izbornih nadmetanja koji predstavljaju po Obamu ne tako ugodan indikator “kako vjetar puše”, odnosno da se sve negativnije raspoloženje birača prema njegovom predsjednikovanju počelo osjećati i na glasačakim listićima.

Među dva najspektakularnija primjera su izbori za guvernere država Virginia i New Jersey. U prvoj, koja desetljećima važi za čvrsto republikansko uporište, Obama je prošle godine porazio McCaina. Demokratsko osvajanje Virginije je često navođeno kao  uvjerljiv znak novih trendova. Međutim, ti trendovi nisu dugo potrajali. Republikanski kandidat Bob McDonnell je potukao demokratskog kandidata Creigha Deedsa s 18 posto glasova razlike.

U državi New Jersey je, pak, republikanski kandidat Chris Christie uspio poraziti demokratskog guvernera Jima Corzinea. Za demokrate je ovo gorka pilula, s obzirom da je New Jersey svojevrsni antipod Virginije – “plava”, tj. tradicionalno demokratska država. Ovo je i gorka pilula za Obamu koji se osobno uključio u kampanju kako bi pomogao svom stranačkom drugu.

Demokratima kao utjeha mogu poslužiti dopunski izbori u 23. kongresnom okrugu države New York, područje koje se više od stoljeće i pol smatralo republikanskim uporištem, a koje je uspio osvojiti njihov kongresnik Bill Owens. Pobjeda je demokratima posebno slađa, jer je došla zbog frakcijskog sukoba među republikancima – ljevičara i umjerenjaka koje je predstavljala Deidre “Dede” Scozzafava i desničara koji su se opredijelili za Douga Hoffmana, regionalne Konzervativne stranke New Yorka. U petak je Scozzafava, suočena s padom u anketama, odustala od utrke da bi dan kasnije podržala Owensa. Sudeći po rezultatima, većina njenih birača je poslušala sugestiju. Liberalnoj javnosti i medijima u SAD je razlog za veselje to što je Sarah Palin – koja sada služi kao neslužbeni vođa desne frakcije republikanaca – svojom podrškom Hoffmanu zabilježila još jedan poraz.

Republikanci se, pak, mogu tješiti da je Michael Bloomberg, njujorški Kerum, kao nezavisni kandidat uz njihovu formalnu podršku uspio osvojiti treći gradonačelnički mandat u Velikoj jabuci. S druge strane, rezultati su bili tijesni, jer je Bill Thompson, demokratski kandidat koji predstavlja lijevo krilo te stranke, osvojio neuobičajeno veliki broj glasova za kampanju koju su svi smatrali unaprijed izgubljenom.

Ironiji skloni medijski komentatori u SAD su, pak, primijetili da je Obama jučer ostvario nedvosmislenu pobjedu, s obzirom na to da su birači u državi Maine na referendumu zabranili nedavno legalizirani istospolni brak. Obama se, naime, tokom prošlogodišnje kampanje, u nastojanju da osvoji umjerene birače, također usprotivio istospolnim brakovima.

Sve ovo, kao i ankete u kojima su birači nastojali objasniti svoje opredijeljenje, pokazuje da se Obama u prvih godinu dana svog predsjednikovanja nije baš najbolje snašao. Ono u što su mnogi sumnjali na početku – da njegov vrhunski talent za vođenje kampanje krije nedostatak talenta za upravljanje najmoćnijom državom  na svijetu – se potvrdilo. Pokušaj da na brzinu progura zdravstvenu reformu, redukcije fosilnih goriva i druge spektakularne projekte koji su dragi lijevom krilu njegove stranke nije najbolje sjeo običnim biračima koje daleko više tišti slabo stanje ekonomije, i koji smatraju da se nakon godinu dana za to više ne može račun ispostavljati isključivo njegovom prethodniku. Republikanci, za koje se smatralo da su na putu da postanu izumrla vrsta, su oživjeli te većina komentatora smatra kako će na redovnim kongresnim izborima 2010. godine poboljšati svoj položaj, a možda čak i vratiti većinu u Predstavničkom domu.

Ankete: Obami završio medeni mjesec

Danas je Rasmussen objavio rezultate ankete koja po prvi put sugerira kako će Baracku Obami osvajanje drugog mandata u Bijeloj kući biti teže nego što se mislilo.

Dok je, očekivano, Obama još uvijek u značajnoj prednosti u odnosu na Sarah Palin (48 prema 42 posto), to nije slučaj sa Palininim stranačkim drugom (i ljutim suparnikom) Mittom Romneyem, koji u anketi ima isti postotak potencijalnih glasova. Dok se za relativno slabe rezultate Palin objašnjenje može pronaći u još uvijek neprobavljenim efektima njene iznenadne ostavke, dotle je Romneyev dobar skor u srazu s mesijanskim Obamom iznenađenje.

S druge strane, to da Obami pada popularnost nije iznenađenje, s obzirom da su nedavno objavljeni podaci ukazali da je opće stanje američke ekonomije daleko lošije nego što je njegov tim to predviđao prije par mjeseci. O tome da je medeni mjesec završio govore i sve veće poteškoće da se kroz Kongres proguraju Obamini ambiciozni planovi uvođenja nameta na štetne plinove kao i reformu sustava zdravstvenog osiguranja, a usprkos toga što demokrati u Senatu imaju kvalificiranu većinu. Obami se žuri da te zakone što prije progura, jer je svjestan da se mesijanski kapital kojemu duguje svoj izbor dobrim dijelom potrošio, odnosno da birače sve više brine ekonomija, odnosno porezi koje će plaćati da bi popunili Obaminim mega-projektima stvorene budžetske rupe.

Kralj Petar protiv Kralja popa

Ono što su mnogi u svijetu proteklih desetak dana mislili, a nitko se nije usudio izustiti, urbi et orbi je preko Youtubea “provalio” Pete King, američki republikanski kongresnik koji zastupa Long Island. King se nakon parade za 4. srpanj osjetio toliko zgađen time što američki mediji non-stop samo o Michaelu Jacksonu i njegovom pogrebu te napravio kratku video-snimku u kojoj Kralja popa naziva “pedofilom i zlostavljačem djece” te se pita zašto ga mediji slave a ignoriraju smrti “naših momaka u Iraku i Afganistanu”, odnosno ne brinu o životima vatrogasaca, policajaca, liječnika i učitelja u problematičnim školama koji svakodnevno daleko više doprinose društvu od Jacksona. Kralju popa je Pete King (čije se ime može prevesti kao “Petar Kralj”) priznao pjevački i plesački talent, ali je sve upitao da li bi uistinu željeli svoju djecu i unuke ostaviti same u sobi s Jacksonom.

S obzirom kakve je komentare izazvalo relativno bezazleno skretanje s idolopokloničke linije u (inicijalima potpisanom) članku kojim je Jacksonov pogreb praćen na T-portalu, nije teško zamisliti kakve je reakcije ovakvo bogohuljenje izazvalo među Jacksonovim fanovima te američkim crnačkim političarima. King, koji će 2010. godine morati braniti svoje kongresničko mjesto, prozvan je “bezosjećajnim rasistom” te je sebe učinio metom ljevičarskih blogera i operativaca Demokratske stranke koji su započeli veliku akciju prikupljanja sredstava za kampanju kojom bi se financirao njegov protukandidat.

Sarah Palin podnosi ostavku na mjesto guvernera Aljaske

Sarah_Palin_WP_03Sarah Palin, republikanska guvernerka Aljaske, objavila je kako će 26. srpnja napustiti položaj. Krajem mjeseca bi je trebao na svečanosti u Fairbanksu službeno zamijeniti viceguverner Sean Parnell.

Još uvijek nema nikakvih službenih objašnjenja za tu odluku, pa se sve svodi na špekulacije vezane uz nastavak njene političke karijere, odnosno pokušaj maksimalne eksploatacije publiciteta i kontroverzi stvorenog kada je prošle godine postala republikanski potpredsjednički kandidat.

Palin veliki dio Amerikanaca, a posebno mediji i intelektualni establishment, prezire iz dna duše, dok je isto tako veliki dio obožava. Lako je pretpostaviti kako je Palin  zaključila kako, s obzirom na geografske i druge okolnosti, jednostavno ne može istovremeno voditi udaljenu državu i kampanju za predsjednika SAD. A ako se i ne bude kandidirala za predsjednika, nije isključeno da će za probu pokušati ući u Senat te tako stvoriti političku bazu u Washingtonu, kao i iskustvo u vanjskoj politici i drugim nacionalnim pitanjima nužno za veliki obračun s Obaminim nasljednikom 2016. godine.

UPDATE: Palin je u svojoj prvoj izjavi natuknula kako je bila suočena s nizom tužbi vezanih uz navodno kršenje etičkih pravila Aljaske, a koje su podizali aktivisti Demokratske stranke. Prema riječima Palin, odgovaranje na te tužbe joj je oduzimalo 80 posto vremena, i postupno umanjilo njenu sposobnost da efektivno upravlja državom. Njen suprug Todd je, pak, natuknuo kako najvjerojatnije neće biti potpunog izlaska iz politike, odnosno da će se boriti “za Aljasku i cijelu zemlju na drugi način”.

Spin koji će baciti pro-demokratski mediji je već spreman. MSNBC-ovi komentatori su njenu političku karijeru proglasili završenom, s obzirom da nitko nije napustio svoju prvu važniju funkciju usred mandata i uspio napredovati na viši položaj. Liberalni mediji i komentatori će, pak, vjerojatno sljedećih mjeseci govoriti da je njena ostavka posljedica skandala koji tek treba izbiti. Palin se također neće bolje provesti ni od strane republikanskog establishmenta, koji nisu imali previše razumijevanja za “seljančicu iz Wasille” koja pokušava oduzeti popularnost, karizmu i predsjedničke šanse “podmazanim i pouzdanim” momcima iz Old Boy Networka kao što je, na primjer, Mitt Romney.

UPDATE: S druge strane, ako uistinu želi postati prva američka predsjednica, Sarah Palin mora prikupiti više novca u fondove za kampanju od svote koju je prikupio Obama. To zahtijeva mnogo truda i vremena, kojoj guvernerki Aljaske neće biti na raspolaganju ako se bude zamajavala s guvernerskom foteljom.

Njena izjava na kratkoj pres-konferenciji ne sugerira da je riječ o napuštanju politike. Rekla je da “nije riječ o povlačenju, nego napredovanju u drugom pravcu”. Također je na Twitteru objavila kako će kasnije dati detaljno objašnjenje svoje odluke.

Republikanski guverner Južne Karoline radi ljubavnice letio u Argentinu

Američkoj Republikanskoj stranci u posljednje vrijeme zbilja ne cvjetaju ruže. Nakon dva uzastopna poraza na biralištima, njeni čelnici i političari – bilo bivši, bilo sadašnji – se od strane pro-Obaminih medija nemilosrdno kritiziraju za sva zla koja su snašla Ameriku i svijet. U ovom trenutku se, usprkos padajućeg trenda podrške Obami u anketama, čini izvjesnim da će sadašnji stanar Bijele kuće to ostati i nakon izbora 2012. godine. A to je još vjerojatnije nakon današnje dramatične pres-konferencije koju je sazvao Mark Sanford, republikanski guverner Južne Karoline koji se smatrao jednim od najperspektivnijih predsjedničkih kandidata.

Sanford, jedan od vodećih članova konzervativnog krila stranke,  je na svojoj “presici” sa suzama u očima priznao ne samo da je prevario ženu, nego da je upravo preljub bio razlogom bizarne afere koja je američke medije digla na noge i privremeno skinula iranske događaje s prvog mjesta na medijskim naslovnicama. Sanford je, naime, već nekoliko dana bio ne samo nedostupan javnosti, nego se proširila vijest da i njegovi najbliži suradnici nemaju pojma gdje se nalazi.

O Sanfordovom nestanku se počelo naširoko špekulirati kada je Jake Knotts, republikanski državni senator i jedan od njegovih najljućih stranačkih suparnika, optužio guvernerove suradnike da obmanjuju javnost. Oni su prvo javili kako je Sanford otišao na izlet po gorju Appalachian “kako bi se odmorio” te da su u “s njim u stalnom kontaktu”. Međutim, Associated Press je otkrio kako se guverner najvjerojatnije nalazi negdje drugdje.

Prvo se danas proširila vijest kako je Sanford u Argentini, odnosno guverner je preko svojih ljudi tvrdio da se otišao voziti oko Buenos Airesa kako bi odmor proveo na “egzotičnom mjestu”. Nakon što su sportski entuzijasti upućeni u stanje prometne infrastrukture oko argentinskog glavnog grada američkim medijima sugerirali kako okolica Buenos Airesa možda i nije najegzotičnije mjesto, guverner se vratio te na nakon nekoliko sati iznio šokantno priznanje.

Sanford je rekao kako je u Argentinu otišao kako bi se sastao sa “vrlo dobrom prijateljicom” s kojom neko vrijeme održava ljubavnu vezu. Također je rekao kako je supruga svjesna njegove vanbračne veze te da su se dva tjedna “probno rastavili”. Guverner Južne Karoline je u suzama rekao kako je sa svojim postupkom obmanuo i razočarao svoju obitelj, birače i državu. Također je najavio ostavku na mjesto predsjednika Udruženja republikanskih guvernera.

Gotovo da nema komentatora koji najnovije vijesti nije stavio u kontekst predsjedničkih izbora, odnosno ustvrdio da je nakon ovog skandala – u kome je preljub konzervativnog političara samo najmanji dio – Sanfordovu kandidaturu stavio van dnevnog reda.

Ovo je, inače, drugi seks-skandal u koji je u posljednje upetljan konzervativni republikanski političar s predsjedničkim ambicijama. John Ensign, republikanski senator iz Nevade, bio je prisiljen javno priznati vezu s članicom vlastitog izbornog stožera nakon što gaje počeo ucjenjivati njen suprug. Ensign je također to platio ostavkom na mjesto predsjednika Nacionalnog republikanskog senatskog odbora.

UPDATE: Kao što se i moglo očekivati, “procurili” su prvi detalji o vanbračnoj vezi. Ono što se nije moglo očekivati jest količina detalja, kao i da će oni uključivati intimnu prepisku preljubnika preko E-maila koja je trajala godinama, a koja je novinarima bila na raspolaganju još od kraja prošle godine. Iz onoga što je objavljeno se vidi kako je Sanford, zapravo, tragičan lik. U pitanju nije bio  “izlet” nego se siroti Mark zaljubio do ušiju.

Republikanci “pučem” preuzeli njujorški državni senat

Američkim republikancima posljednjih godina, a pogotovo posljednjih mjeseci, najblaže rečeno, ne cvjetaju ruže. Jedna od rijetkih vijesti koja bi ih obradovala došla je iz posve neočekivanog mjesta – Albanyja, sjedišta države New York, jednog od liberalnijih dijelova SAD.

Republikanci su prošle jeseni u državi New York, kao i u ostatku SAD, poraženi na izborima. Demokrati su to iskoristili kako bi sa 29 mjesta skočili na 31, te tako preuzeli većinu u 62-članom Senatu. Međutim, to nije potrajalo, a jedan od razloga su bili istospolni brakovi, odnosno sve žešći pritisak gay aktivista da država New York slijedi primjer Massachusettsa, Vermontza i drugih liberalnih država, odnosno da ih legalizira.

Demokratski guverner New Yorka John Paterson se donedavno, isto kao i predsjednik Barack Obama, nominalno protivio istospolnim brakovima kako bi pred izbore 2010. godine osigurao umjerene i nezavisne birače. Međutim, kada je Paterson zaključio da bi ga mogli čekati neizvjesni stranački predizbori, odnosno borba s debelo  “potkoženim” Andrewom Cuomom, odlučio je stati na stranu utjecajne gay-zajednice i tako pokušati osigurati njenu potporu kako bi postao kandidat.

Četiri demokratska senatora – Ruben Diaz, Carl Kruger, Pedro Espada i Hiram Monserrate – su međutim konzervativci i žestoki protivnici istospolnih brakova, pa je trebalo dosta vremena da se na čelo Senata postavi senator Malcolm Smith, pobornik istospolnih brakova. Jučer su, pak, Espada i Monserrate, uz posredovanje milijardera Toma Golisana, odlučili prijeći na stranu republikanaca te im tako omogućiti većinu.

Preuzimanje vlasti, koje demokrati nazivaju “pučem” i neligitimnim, se održalo u mraku, jer su demokratski senatori – nastojeći ga spriječiti – prvo napustili zgradu Senata, potom isključili struju, TV-monitore i računala. Republikanci, pak, preuzimanje smatraju legitimnim, a Deana Skelosa novim predsjednikom Senata. Guverner Paterson je bijesan, a najavljeno je kako će demokratski senatori “puč” pokušati osporiti na sudu.

Svake sličnosti s hrvatskim općinskim, gradskim i županijskim skupštinama, uključujući Grad Zagreb 1997. godine i legendarni dvojac Buković-Šporer su sasvim slučajne.

Inače, cijela će priča dobiti novu sapunsku dimenziju, s obzirom da se protiv Espade vodi postupak zbog toga što je u studenom fizički napao i bocom razrezao svoju djevojku Carlu Girardo. Ako bude osuđen, mjesto u Senatu bi izgubio po sili zakona, pa bi pitanje njegove eventualne zamjene moglo dovesti do pat-pozicije u njujorškom Senatu.

Država New York je, inače, već imala “sapunske” obrate u politici od kojih je najlegendarniji slučaj Eliota Spitzera, demokratskog guvernera i borca protiv korumpiranih korporacija čija je blistava karijera kada ga je FBI uhvatio kao “klijenta br. 9” elitne eskort-službe. Paterson, koji je naslijedio Spitzera, prvi je crnac, ali i slijepac na čelu države, a javnost je zabavio “preventivnim” priznanjem da je imao običaj konzumirati kokain i varati suprugu.