RECENZIJA: Tri mušketira (2011)

Ladies
(izvor: Schneewante)
TRI MUŠKETIRA
(THE THREE MUSKETEERS)
uloge: Logan Lerman, Milla Jovovich, Matthew Macfadyen, Ray Stevenson, Luke Evans, Christoph Waltz, Orlando Bloom
scenarij: Andrew Davies & Alex Litvak
režija: Paul W. S. Anderson
proizvodnja:  Impact Pictures/New Legacy/Constantine Film, SAD/UK/Njemačka/Francuska, 2011.
trajanje:  110'

Malo koje književno djelo uživa takvu popularnost kao predložak za filmove kao što je to slučaj s Tri mušketira. Roman Alexandrea Dumasa je filmašima pružio dobitnu kombinaciju melodrame, akcije i egzotičnih kostima, i to duže od jednog stoljeća. Među brojnim ekranizacijama se kao najuspjelija ističe dvodijelni britanski spektakl Richarda Lestera iz 1970-ih. Njega je, između ostalog, kao svoj uzor naveo i Paul W. Andreson čija su se Tri mušketira upravo pojavila u našim kinima.

Već na samom početku novog filma, pak, postaje jasno da Andersonu uzor nije predstavljalo Lesterovo inzistiranje na povijesnoj autentičnosti. Nakon uvoda s prilično “kreativnom” političkom kartom Europe s početka 17. stoljeća slijedi uvodna sekvenca u kojoj su naslovni junaci – francuski kraljevski mušketiri Athos (Macfadyen), Aramis (Evans) i Porthos (Stevenson) – prikazani kao elitni tim obavještajaca koji u Veneciji krade Da Vincijeve planove za izradu zračnih brodova. Akcija, međutim, propada zbog izdaje Milady De Winter (Jovovich), koja je iste planove predala beskrupuloznom engleskom vojvodi od Buckinghama (Bloom). Godinu dana kasnije iz Gaskonje u Pariz putuje mladi d’Artagnan (Lerman) kako bi se priključio mušketirima. Tamo će biti upetljan u sukob mušketira s vlastohlepnim kardinalom Richelieuom (Waltz) i dvorske spletke koje prijete bacanjem Europe u apokaliptički rat.

S obzirom da se holivudske ekranizacije Tri mušketira u prosjeku snimaju svako desetljeće-dva, Andersonu je glavni zadatak trebao biti da stari predložak obradi na novi način. Već na temelju trailera su mnogi zaključili da se Anderson malo previše potrudio, natrpavši svoj film akcijskim scenama u kojima umjesto mačevanja i akrobacija glavnu atrakciju čine eksplozije, CGI i “slow motion”. Oni još zlobniji su u letećim brodovima pronašli “proziran” pokušaj da se pokuša izmusti koji dodatni dolar od publike koja je megahitom bila učinila Pirate s Kariba. Još “prozirnijim” se čini i korištenje 3D tehnologije – danas jednog od glavnih komercijalnih aduta u Hollywoodu – iako je, doduše, Anderson sa njom već imao iskustva u posljednjem nastavku Resident Evila. Ono što je “najprozirnije” je, pak, “neočekivani” obrat u epilogu filma, ubačen zato da stvori manevarski prostor za eventualni nastavak, a kojeg je malo iskusniji i ciničniji gledatelj mogao prepoznati “na kilometar”.

Usprkos silovanju europske povijesti i anakronističkom trpanju tehnologije, pa i pojedinih ličnosti, par stoljeća prije svog vremena, scenarij Andrewa Daviesa i Alexa Litvaka se, barem u sredini filma, doima prilično vjernim predlošku, a ponekad sebi dozvoli i koji lucidni trenutak u pauzama frenetične akcije. Prije svega se to odnosi na karakterizaciju, iako je jasno da su, na primjer, Logan Lerman i Gabriel Wilde (u ulozi d’Artagnanove ljubavi Constance) angažirani zbog izgleda, pa i nemaju prilike za glumački talent, a Andersonova supruga Milla Jovovich reciklira ulogu Alice iz Resident Evila. Trojka koja tumači mušketire je, pak, obavila solidan posao, isto kao i Waltz kao spletkarski kardinal. Osvježenje predstavlja Orlando Bloom koji očigledno uživa u rijetkoj prilici da tumači negativca, kao i gotovo neprepoznatljivi Mads Mikkelsen. Najprijatnije iznenađenje predstavljaju Freddie Fox – još jedan izdanak ugledne britanske glumačke obitelji – koji glumi frustriranog kralja-tinejdžera i Juno Temple kao njegova supruga. S druge strane, pokušaj da se humor u filmu maksimira korištenjem lika sluge Plancheta se čini isforsiranim.

Dodatnu atrakciju filma čine njemačke lokacije koje uspješno “glume” baroknu Francusku, dojmljivi interijeri tadašnjih palača, kao i prilično zanimljivi kostimi, na što će gledateljima pažnju skrenuti česti dijalozi na temu mode. Sve to, međutim, nije dovoljno da popravi općio dojam o Tri mušketira – filmu koji publiku može zadovoljiti samo ako od njega malo što prethodno očekuje.

OCJENA:4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 25. listopada 2011. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Banda gluplja od holivudskih celebrityja

[picapp src=”9/3/e/5/Paris_Hilton_looking_580f.jpg?adImageId=6538175&imageId=6826381″ width=”234″ height=”351″ /]

Postoji li išta gluplje od holivudskih celebrityja je pitanje koje često sebi ponavljaju konzumenti suvremenih medija, pogotovo oni koje već godinama uveseljavaju biseri Britney Spears, Paris Hilton i Lindsay Lohan. Odgovor na to pitanje je svim objektivnim poznavateljima prirode i društva, uključujući i one upoznate sa znamenitom Einsteinovom izjavom o beskonačnosti svemira, pozitivan.

Na njegovu potvrdu, pak, nije trebalo putovati svjetlosnim godinama od Hollywooda. Naime, policija je danas objavila kako se protiv 19-godišnje Rachel Lee vodi postupak zbog toga što je navodno vodila grupu mladih kriminalaca specijaliziranih za provale u domove holivudskih glumaca, reality zvijezda i drugih celebrityja. Među žrtvama su se tako našli Paris Hilton, Lindsay Lohan, Audrina Patridge, Orlando Bloom i drugi. Kao vjerojatne žrtve se spominju i Rachel Bilson i Hayden Panetierre.

Osim Lee su uhapšeni njeni navodni suučesnici kao 19-godišnja Diane Tamayo, 18-godišnji Courtney Amis, 18-godišnja Alexis Neirs, 27-godišnji Roy Lopez Jr. te 18-godišnji Nick Prugo. Kod potonjeg je prilikom premetačine pronađeno računalo na kojem su bili zabilježeni detalji o provaljenim domovima, kao i podaci o kretanju njihovih vlasnika.

Hilton je, pak, večeras, bila prva od žrtava koja je u policijskoj stanici preuzela ukradene predmete – nakit i skupu odjeću.

Vlasti navode kako je banda na čelu s Rachel Lee za svoju provalničku kampanju koristila Internet. Web-stranice sa “zvjezdanim kartama” su korištene za identifikaciju kuća u kojima žive zvijezde, a potom su se u tabloidima i sličnim medijima detaljno proučavali filmovi i TV-emisije u kojima nastupaju, kako bi navodni počinitelji nesmetano mogle vršiti provale.

Lee i njeni drugovi – koji su zajedno pohađali srednju školu Indian u bogataškom predgrađu Calabasas – su navodno napravili inkriminirajuće fotografije na kojima poziraju s nakitom i odjećom svojih žrtava, te tako policiji omogućili da lako i brzo pronađe dokaze o njihovim zločinima.