RECENZIJA: Ubojstvo (Forbrydelsen, sezona 1, 2007)

Kako vrijeme odmiče, tako se, bez pretjerane nostalgije, može reći da smo donedavno živjeli u razdoblju koje će biti upamćeno kao Zlatno doba igrane televizije. Kao njegov početak bi se mogla uzeti 2007. godina kada se na programu kanala AMC počela prikazivati TV-serija Mad Men (Momci s Madisona), a koju je nedugo potom slijedila Breaking Bad (Na putu prema dolje). Te su serije velikim dijelom zaslužne za razbijanje monopola koji su dotada BBC i HBO imali na kvalitetan televizijski program. Fenomen je imao daleko širi aspekt, jer je iste godine premijerno prikazana i danska kriminalistička TV-serija Forbrydelsen (kod nas prikazana pod naslovom Ubojstvo), koja je velikim dijelom pomogla razbijanju monopola na globalne popularne dramske TV-serije koje su dotada imale zemlje engleskog govornog područja. Veliki međunarodni uspjeh koji je serija potvrdila prilikom prikazivanja na BBC-u 2011. godine je u mnogo čemu potakao stvaranje sličnih serija u drugim skandinavskim, odnosno europskim, državama, pogotovo onima koje su preuzele sadržaj i stilske značajke koje će postati poznate kao „Nordic Noir”.

Protagonistica serije je Sarah Lund (Sofie Gråbøl), policijska inspektorica iz Kopenhagena koja se upravo sprema okončati karijeru kako bi se preselila u Švedsku i započela novi život sa svojim dečkom. Prije nego što se to dogodi, prisiljena je istražiti nestanak djevojke po imenu Nanna Birk Larsen. Nakon što je pronađeno njeno truplo, istraga se intenzivira i dotiče ambicioznog lokalnog političara po imenu Troels Hartmann (Lars Mikkelsen). Kako vrijeme prolazi, tako Sarah otkriva nove dokaze, ali još uvijek nije blizu otkrivanju počinitelja i opsjednutost poslom počinje utjecati na njen odnos s obitelji. U međuvremenu, nezadovoljan napretkom istrage, Theis Birk Larsen (Bjarne Henriksen), otac ubijene djevojke, odlučuje potražiti ubojicu sam i uzeti pravdu u svoje ruke.

Kao i kod većine „Nordic Noir” serija, Ubojstvo se odlikuje mračnom i depresivnom atmosferom na koju prilično utječu hladni i sivi eksterijeri Kopenhagena. Isto se može reći i za mračni sadržaj. Serija započinje s ubojstvom mlade djevojke koje nije prikazano na eksplicitan način, ali zato neugodu izaziva detaljan prikaz psiholoških posljedica na njenu obitelj i prijatelje. Ni protagonistica ne prolazi bolje, iako je Sarah Lund prikazana kao emocionalno hladna radoholičarka koja, pod krinkom profesionalizma, drži distancu prema svojim kolegama, a na kraju i prema svojoj obitelji. S obzirom da je kriminalistički slučaj prilično složen i da Lund mora istraživati cijeli veliki broj tragova i ispitivati brojne sumnjivce, to je prilika da se komentira opće stanje u danskom društvu, prije svega korupcija u lokalnoj politici, seksualno iskorištavanje mladih i odnos prema imigrantima.

Sadržaj serije, međutim, nije toliko originalan koliko narativni format koji je stvorio njen autor Søren Sveistrup. Prva sezona se sastoji od dvadeset epizoda, od kojih svaka ima radnju koja se događa tokom 24 sata i koja svaki put (osim, dakako, na kraju) završava s cliffhangerom. Taj postupak, s jedne strane, garantira da će gledatelji biti prikovani za ekran, ali s druge strane, tjera autora da često namjerno skreće njihovu pažnju na pogrešne indicije o mogućem počinitelju, ponekad i na štetu uvjerljivosti radnje. No, zahvaljujući sjajnom stilu i izuzetnoj kvaliteti produkcije, Ubojstvo nikada ne počinje sličiti na sapunjaču. Veliki doprinos tome je dala i sjajna glazba Fransa Baka, ali još više izvrsna glumačka postava, sastavljena od brojnih glumaca koji su se već bili nametnuli u mnogim zanimljivim djelima danske kinematografije 1990-ih i 2000-ih. Sofie Gråbøl, koja je zahvaljujući nošenju džempera, postala svojevrsna modna ikona, je vrhunski odglumila lik Sarah Lund, učinivši ga simpatičnim publici iako to ne bi sugerirao njen hladni i profesionalni pristup istrazi.

Ubojstvo je postiglo izuzetan uspjeh, te su prvu sezonu slijedili nastavci – druga sezona, emitirana 2010. godine, te treća sezona, emitirana 2012. godine. U međuvremenu su snimljeni remakeovi u Turskoj i Egiptu, te u SAD gdje su pod naslovom The Killing s Mireille Enos producirane četiri sezone od 2011. do 2014. godine.

UBOJSTVO

(FORBRYDELSEN)

uloge: Sofie Gråbøl, Søren Malling, Lars Mikkelsen, Troels II Munk, Morten Suurballe, Bent Mejding, Farshad Kholgi, Marie Askehave, Bjarne Henriksen

kreator:Søren Sveistrup

proizvodnja: DR, Danska, 2007.

trajanje: 20 epizoda po cca. 60 min.

OCJENA: 8/10

RECENZIJA: Sorjonen (Bordertown, sezona 1, 2016)

Trendu nordic noira, s kojim se najčešće povezuju švedske i danske TV-serije, se priključila i Finska. Jedan od primjera je i Sorjonen, kriminalistička TV-serija u produkciji finske državne televizije YLE, premijerno prikazana 2016. godine, pri čemu je prva epizoda razbila nacionalne rekorde gledanosti. Sorjonen se potom prikazivala u još nekoliko zemalja prije nego što je postala dostupna na Netflixu, gdje se prikazuje pod engleskim naslovom Bordertown („Pogranični grad”).

Naslovni protagonist je Kai Sorjonen (Ville Virtanen), policijski detektiv koji je zbog izuzetnih deduktivnih sposobnosti i vrhunske memorije izgradio karijeru kao pripadnik Centralne kriminalističke policije u Helsinkiju. Iako se smatra dijelom policijske elite, Sorjonen, koji zbog ponekad ekscentričnih manira odaje dojam blagog autista, se osjeća umoran zbog stalne borbe sa zločinom te se odlučuje više posvetiti obitelji – supruzi Paulini (Matleena Kuusinemi) koja se liječila od raka mozga te tinejdžerskoj kćeri Janini (Olivia Ainali). Nakon što Paulina dobije i prihvati ponudu za posao u Laappenranti, rodnom gradu blizu granice s Rusijom, Sorjonen ishodi premještaj u tamošnju policiju kako bi ostao zajedno s njom. Tamo postaje dio Odjela za teške zločine i otkriva da mali grad, u kome svatko zna svakoga, ne samo da krije brojne mračne tajne nego i da postaje poprište brojnih zločina motiviranih seksualnim perverzijama, korupcijom i trgovinom drogom. Sorjonenu kao pomoć dolazi Lena Jakkola (Anu Sinisalo), bivša agentica ruskog FSB-a čije su metode borbe protiv zločina daleko direktnije i nasilnije, ali koja usprkos toga postaje vrijedan dio njegovog tima, a njena kći Katia (Lenita Susi) Janinina prijateljica.

Prva sezona Sorjonena koristi format karakterističan za britanske kriminalističke serije. Jedanaest epizoda prati pet kriminalističkih slučajeva koji čine zaokružene narativne cjeline, ali istovremeno daju prostora da se razvija okvirni zaplet. Producenti su radnju smjestili u provincijski grad, čija funkcionalna nordijska arhitektura ne odaje dojam neke naročite egzotičnosti, ali zato blizina granice s Rusijom omogućava razne zanimljive podzaplete vezane uz šverc i korupciju. Šume i jezera igraju važnu ulogu u zapletu, i, slično kao i fotografija kojom dominiraju svi tonovi, dosta pridonosi nordic noir atmosferi. Kao i kod brojnih sličnih serija, tamni se tonovi odražavaju i kroz velike količine eksplicitnog i ponekad uznemirujućeg nasilja. Toplinu u seriju donosi prije svega izvrsno napisani i odglumljeni lik glavnog protagonista, kojeg Ville Virtanen prikazuje kao ekscentričnog, ali u suštini dobronamjernog obiteljskog čovjeka. Iako je produkcija izuzetno kvalitetna i likovi dobro kreirani, s vremenom se iskazuju i neki od nedostataka scenarija, prije svega nastojanje da se svaki kriminalistički slučaj razriješi u okviru dvije ili tri epizode, a zbog čega neke od njih završavaju previše naprasno, stvarajući iritantni deus ex machina dojam. S druge strane, scenaristi se također nisu previše pobrinuli objasniti kako bi nekadašnja pripadnica ruske obavještajne agencije mogla tako ekspresno postati pripadnicom elitne policijske jedinice u drugoj državi (iako se mora priznati da to i nije toliko upadalo u oči 2016. godine kao danas). No, bez obzira na te nedostatke, Sorjonen je u suštini kvalitetna serija koja se može

SORJONEN

(BORDERTOWN)

uloge: Ville Virtanen, Matleena Kuusinemi, Anu Sinisalo, Lenita Susi, Kristiina Halttu, Olivia Ainalu, Illka Viili

kreator: Miiko Oikonen

proizvodnja: YLE, Finska, 2016.

trajanje: 11 epizoda po 58 min.

OCJENA: 6/10