Svjetska zdravstvena korupcija?

Prošlogodišnja pandemija svinjske gripe je predstavljala vjerojatno najspektakularniji primjer kako današnji mediji znaju svaku neugodnost pretvoriti u krizu kataklizmičkih namjera. Ono što je u svemu tome najnezgodnije jest da kada se ispostavi da je stvarnost ipak malo bolja od apokaliptičnih prognoza, javnost umjesto olakšanja osjeća prevaru na svoj račun i dužna je taj osjećaj izraziti kroz raznorazne teorije zavjere. A kada se takvih teorija zavjere nakoti, izvjesno je da će barem jedna, po načelu “ćorave kokoši i zrna”, izgledati kao da ima suvisle argumente.

Upravo se to događa s pričom o svinjskoj gripi, za koju danas sve više ljudi tvrdi da je bila dobra “fora” kojom se pune džepovi direktora farmaceutskih korporacija. Danas su objavljena dva izvještaja vezana uz pandemiju svinjske gripe – jedan od strane Odbora za društvena, zdravstvena i obiteljska pitanja Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope i jedan od strane medicinskog časopisa BMJ. Oba dolaze do zaključka kako je Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) prilikom svoje reakcije na izbijanje pandemije bila vođena prije svega savjetima medicinskih stručnjaka koji se nalaze na platnom popisu farmaceutskih tvrtki Roche i GlaxoSmithKline.

S obzirom da se na temelju takvih izvještaja mogu donositi svakakvi zaključci o mogućem sukobu interesa i dobroj staroj korupciji, bilo je očekivati da je SZO preko svojih predstavnika odbacio optužbe, ali i najavio kako će naručiti istragu koju bi trebali provesti nezavisni stručnjaci.

Jeffrey Levi, izvršni direktor neprofitne organizacije Trust for America’s Health, pak, ne vidi ništa loše u reakciji SZO na pandemiju, odnosno tvrdi kako je uvijek lako biti general poslije bitke. Ono što ga u svim istragama brine jest mogućnost da SZO-vi i drugi birokrati, poučeni kritikama koje su dobili u slučaju svinjske gripe, prilikom izbijanje nove krize istog tipa ne reagiraju na isti način, odnosno da čekaju da ljude bolest kosi kao snoplje prije nego što pokrenu nepopularne mjere.

U ovakvom i drugim slučajevima je ipak bolje drastično reagirati kada ne treba nego drastično reagirati kada treba. Par nepošteno zarađenih dolara u nečijem džepu nikako ne može biti prevelika cijena kada je u pitanju spašavanje svijeta od apokalipse.

SZO

Plodovi neizglasanog Zakona o medicinski potpomgnutoj oplodnji

Kontroverzni prijedlog Zakona o umjetnoj oplodnji, koji su kritičari prozvali “srednjovjekovnim”, “talibanskim” i najrestriktivnijim u Evropi, neće proći u hrvatskom Saboru, barem ne u svom sadašnjem problematičnom obliku. Njegova je sudbina odlučena onog trenutka kada se bijes velikog javnosti usredotočio na HSS, ključnog partnera sadašnje koalicije koji je u ovom trenutku izuzetno ranjiv i suočen s brojnim unutarnjim problemima. Ministar turizma Damir Bajs, čiji položaj nije došao u pitanje ni zbog nedostatka iskustva ni zbog ranijeg koketiranjs s otavkom, presudio je prijedlogu Zakona zahvaljujući novinarima Večernjeg lista koji su otkrili kako je njegovo dijete rođeno uz pomoć umjetne oplodnje u trenutku kada njegova supruga nije bila vjenčana, odnosno kako ne bi imao sina da je kojim slučajem zakon koji sada podržava bio na snazi.

Bez obzira kako i zašto se to dogodilo, propast Zakona o umjetnoj oplodnji predstavlja težak udarac za vladu Jadranke Kosor. Sanader je uz daleko veće nezadovoljstvo javnosti i kolebljivost svojih partnera uspio gurati daleko važnije stvari kao što su neodržavanje referenduma o NATO-u, ukidanje  ZERP-a  zakon o nula promila, zabranu pušenja i neradne nedjelje. Kosor se spotakla već na samom početku i kompromitirala je ne samo svoj autoritet, nego i odnos sa Crkvom koja bi njenoj stranci vrlo dobro došla na sljedećim izborima.

S druge strane je zanimljivo kako je kampanja protiv ovog Zakona bila daleko žešća, ali i efikasnija nego u prethodnim slučajevima. To na prvi pogled začuđuje, jer je pitanje umjetne oplodnje, statistički gledano zanemarivo u usporedbi s brojnim drugim ekonomskim i društvenim problemima. S druge strane, bračni i vanbračni parovi koje umjetna oplodnja zanima se obično sastoje od ljudi u 30-im ili 40-im godinama, odnosno supružnika koji su oboje zaposleni te imali vremena steći financijski kapital, ali brojna prijateljstva i veze. U pitanju nisu siromašni ribari koji će stradati ukidanje ZERP-a ili radnici čije će “škverove” pojesti EU; iza pokreta za uništenje ovog Zakona su stajali daleko “potkoženiji” igrači iz srednje i više klase.

Liberalni, lijevi, odnosno “europski” dio hrvatske javnosti će sutrašnje povlačenje zloglasnog zakona dočekati kao veliku pobjedu. To će biti protumačeno kao težak udarac Jadranki Kosor, ali i ministru Milinoviću koji je na samom početku post-sanaderovske ere prikazan kao jedan od vođa HDZ-ove desnice.

Ono što je u svemu ovome daleko važnije jest što će se u javnosti stvoriti dojam o tome da je HDZ, zapravo, slabiji nego što se to itko usudio pretpostaviti. Odlazak “kormilara” za vladajuću stranku predstavlja daleko teži i bolniji udarac. Danas se, pak, čini da je vlada na klimavim nogama, da su prijevremeni izbori prilično izgledna opcija.

Još je važniji dojam da će HDZ-ova vlast, ako dođe do izbora, pasti “kao trula kruška”. I upravo takav dojam bi mogao biti najvažniji rezultat propasti ovog zakonskog prijedloga. Naime, cijela ova priča koincidira s velikim susretom vođa hrvatske ljevice u Kastvu gdje je Milanović konačno priznao kako su dva i dva ipak četiri, odnosno da će na sljedeće izbore SDP morati ići zajedno s HNS-om, IDS-om ili famoznim Trećim blokom.

Odnosno, barem je tako izgledalo do trenutka kada se činilo da su HSS-ovci, HSLS-ovci, manjine, umirovljenici i drugi sumnjivci  čvrsto uz HDZ. S izglednim izbornim porazom svojih glavnih suparnika, Zoran Milanović, kao i njegovi partneri, bi mogli opet doći do kobnog zaključka kako nikakvo koaliranje nije potrebno, odnosno opet pronaći put da iščupaju poraz iz onoga što se činilo sigurnom pobjedom.

Preminuo nobelovac zaslužan za Viagru

Robert Furchgott, američki znanstvenik koji je 1998. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu, danas je preminuo u Seattleu. Furchgottovo najvažnije otkriće jest supstanca u endotelijskim stanicama – koje čine krvne sudove – zvana EDRF – a koja omogućuje opuštanje krvnih sudova. Furchgott je EDRF otkrio 1978. godine, a godine 1986. otkrio da je njegov sadržaj dušični oksid. Time je omogućio farmakološka istraživanja koja su svoj najpoznatiji i najpopularniji rezultat pronašla u lijeku koji širi krvne sudove, a koji je poznat pod imenom Viagra.

Furchgott je preminuo u dobi od 92 godine. Iza sebe je ostavio tri kćeri, četvoro unučadi, jednog praunuka, ali i više nego zahvalne vršnjake, odnosno generacije muškaraca kojima “zlatne godine” više neće izgledati tako dosadne.

Pronađen lijek protiv Alzheimerove bolesti (opet)

BBC javlja, citirajući časopis Nature, kako je tim američkih znanstvenika uspio razviti lijekove – odnosno HDAC-inhibitore –  koji otklanjaju posljedice Alzheimerove bolesti kod miševa. Sve bi to bilo lijepo i krasno, ali prije nego što netko otvori šampanjac, dobro je prisjetiti se kako je takvih najava i tvrdnji bilo i prije. Članak dalje objašnjava kako je za očekivati kako će trebati oko deset godina prije nego što se  HDAC-inhibitori koriste na ljudima. To će vjerojatno biti prekasno za milijune kojima je taj – sada još uvijek hipotetski lijek – potreban sada.