Mrakom ugašeno “Svjetlo”

Iako je autor ovih redova trenutnom predsjedniku dao svoj glas, ne može se oteti dojmu da će njegov mandat biti jedno veliko razočaranje. Ivo Josipović se već prvi dan svog boravka na Pantovčaku potrudio pojačati taj dojam, prije svega svojim postupcima u onome što se naziva “slučaj Mrak”.

Na temelju onoga što se moglo saznati u medijima, Josipović je za vrijeme kampanje bio upoznat s time da Rakar ima fiskalne probleme. Usprkos toga, zadržao ga je u kampanji i (prilično dobro) koristio njegove usluge, a da bi mu potom ponudio mjesto predsjedničkog savjetnika.

Dakle, našem predsjedniku tada nisu smetali nečiji problemi s dugovanjem novca državi ili nešto što neki zapjenjeni komentatori nazivaju nedostatkom stručnih kvalifikacija. Problem je nastao tek kada je to netko “provalio” u javnost, odnosno od svega napravio skandal.

Tek tada se “Svjetlo” sjetilo ugasiti “Mrak”, odnosno glumiti nekakvog borca za poštenje i kadrovsku politiku temeljenu na stručnosti. Kako kod bilo, Josipović je u cijeloj priči ispao loše:

1) prvo zato što je bio svjestan da ima problema s jednim članom svog tima, ali o tome nije htio upoznati javnost žrtvujući svoju transparentnost, poštenje, “Pravdu”  i druge parole jeftinim dnevnopolitičkim kalkulacijama;

2) jednom kada je afera izbila, nije htio stati iza svog čovjeka u nevolji i tako pokazati nekakav čvrsti karakter, nego ga se riješio poput stare krpe, pokazavši tako svojim nedostatkom kralježnice da neki komentatori koji su ga nazvali lignjom i nisu bili pretjerano maštoviti.

Ono što priču čini još žalosnijom, jest osjećaj “deja vu” koji će obuzeti svakoga tko se sjeti kraja 2003. godine i situacije koju je Ivo Sanader imao sa svojim tjelohraniteljom Stipom Ćaćijom prije samog dolaska na vlast. Ta je afera izgledala kao sitnica, ali je predstavljala više nego jasan pokazatelj kako će cijela stvar završiti.

Kriza, kakva kriza? Gotova je kriza!

Marko Rakar na svom blogu ne može a da ne primijeti nevjerojatnu ležernost s kojom se vlada Jadranke Kosor, odnosno hrvatski politički establishment općenito, odnosi prema globalnoj recesiji i njenim efektima na hrvatsku današnjicu.

Ležernost s kojom se u Hrvatskoj vlast odnosi prema najgoroj ekonomskoj krizi od nastanka države, zapravo, i ne bi trebala nikoga iznenaditi, odnosno ne predstavlja isključivo hrvatski fenomen. Optimizam je u posljednje vrijeme primjetan u SAD, barem kada je medijski, znanstveni i drugi establishment u pitanju. Nobelovac Paul Krugman je tako krizu proglasio završenom, a isto tvrdi i zloguki prorok Roubini.

Prevedeno na hrvatske prilike to znači da samo malo valja stisnuti zube, pa će sve doći na svoje mjesto. Čim kriza završi, otčepit će se kreditne arterije i Hrvatska će ponovno zaduživanjem moći rješavati svoje socijalne i druge probleme. Evropska Unija bi konačno trebala riješiti problem Lisabonskog sporazuma, a i zavodničke kvalitete Jadranke Kosor bi riješile spor sa Slovenijom, pa će tako Hrvatska za godinu-dvije moći računati na sve one milijarde eura iz briselskih fondova koje će od nje napraviti “zapadnobalkanskog tigra”. Cijela priča o recesiji, kriznim haračima i stezanju remena će tako ostati tek jedan ružan san koji ne zaslužuje mjesto u povijesnim udžbenicima.

Međutim, dežurni optimisti u svemu tome zaboravljaju da su Krugman & Co. proglašeni donositeljima dobrih vijesti ne toliko zbog najave pozitivnih, koliko najave završetka negativnih trendova. Oporavak američke, a s njome i svjetske, ekonomije će biti daleko sporiji nego što je to bila kriza. U budućnosti su moguće svakakve komplikacije – od divljanja inflacije do divljanja cijena nafte – koje bi oporavak mogle dodatno usporiti.

I, naravno, ne treba zaboraviti ni na to kako u Hrvatskoj postoje ekonomski problemi sasvim različiti od onih koje su izazivali masakr na Wall Streetu. Postoje dobre šanse da će u Hrvatskoj ekonomske nedaće možda biti manje spektakularne, ali da će otklanjanje njihovih posljedica biti bolnije i sporije nego u ostatku svijeta. Uostalom, i “stablizacija” ekonomije SFRJ je trajala godinama nakon što su bile prestale redukcije struje, redovi za crni kruh i vožnja par-nepar.