RETRO-RECENZIJA: A gdje je lova (Where the Money Is, 2000)

uloge: Paul Newman, Linda Fiorentino, Dermot Mulroney, Susan Barnes,
Anne Pitoniak, Bruce MacVittie, Irma St. Paule
scenografija: Andre Chamberland
kostimografija: Francesca Chamberland
fotografija: Thomas Burstyn
montaza: Garth Craven, Samuel Craven & Dan Lebental
glazba: Mark Isham
scenarij: E. Max Frye, Topper Lilien & Carroll Cartwright
režija: Marek Kaniewska
proizvodnja: Gramercy/IMF/Scott Free, SAD/Njemacka, 2000.
distribucija: Discovery
trajanje: 88'

Carol (Fiorentino) je bolničarka koja se prije više godina udala za Waynea (Mulroney), najzgodnijeg dečka u srednjoj školi. No, naizgled savršeni brak je utonuo u monotoniju života u provincijskom gradu. Tu monotoniju će malo uzburkati dolazak novog pacijenta u Carolin starački dom – Henryja Manninga (Newman), legendarnog pljačkaša banaka koji je privremeno premješten iz zatvora nakon sto je doživio moždanu kap i postao biljka. No Carol je, pak, uvjerena da je Manning sve to simulirao kako bi sebi omogućio bijeg i dočepao se skrivenog plijena iz svoje posljednje pljačke. Držeći kako bi joj taj novac omogućio bijeg iz učmale životne kolotečine Carol nastoji različitim provokacijama Manninga probuditi iz njegove simulirane katatonije te tako postati dio njegovog velikog plana. Kada njeni napori konačno urode plodom, ispostavlja se da će Manning, da bi se dočepao novca, morati koristiti ne samo Carolinu, nego i Wayneovu pomoć.

Iako se u Hollywoodu starost smatra gorom sudbinom od smrti, 75-godišnjem Paulu Newmanu godine itekako pristaju, čineći ga isto tako zanimljivim i efektnim glumcem kao u doba kada je bio idol šiparica. A gdje je lova je lijep primjer za to – Newman uspijeva nositi cijeli film na svojim ostarjelim plećima, bez obzira na to što je veći dio filma prisiljen glumiti biljku (pri čemu je svejedno tako efektan, da se svi “Oscarom” nagrađeni invalidi mogu sakriti u mišju rupu). Takvoj ikoni je jedini kako-tako dostojan partner Linda Fiorentino (The Last Seduction, Ljudi u crnom), glumica s jednim od najseksepilnijih glasova u Hollywoodu koja ovdje ponovno pokazuje veliki talent za komediju. Na žalost, ostatak glumačke ekipe, u koju spada i prilično nezainteresirani Dermot Mulroney, nije na visini. A ni scenaristička trojka ne uspijeva intrigantni početni zaplet izvuci iznad klišeja i predvidljivosti. Režiser Marek Kaniewska također je pokazao nedostatak inspiracije, čineći ovaj film nezanimljivim, dosadnim i neatraktivnim, pri čemu je veliku ulogu imalo korištenje prilično loše glazbene podloge Marka Ishama. Zbog svega toga A gdje je lova predstavlja film koji je daleko ispod onoga što bismo očekivali od naslova s tako jakom glumačkom postavom, iako su Newman i Fiorentino razlog zbog čega dobija kakvu-takvu prolaznu ocjenu.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 20. prosinca 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Sasvim pristojni gangsteri (Ordinary Decent Criminal, 2000)

uloge: Kevin Spacey, Linda Fiorentino, Peter Mullan, Stephen Dillane,
Helen Baxendale, David Hayman, Patrick Malahide, Gerard McSorley,Tim
Loane, Gary Lydon, Paul Ronan
scenografija: Tony Burrough
kostimografija: Jane Robinson
fotografija: Andrew Dunn
montaza: William A. Anderson
glazba: Damon Albarn
scenarij: Gerard Stembridge
rezija: Thaddeus O'Sullivan
proizvodnja: Little Bird/Miramax/Tatfilm,
Irska/SAD/Britanija/Njemacka, 2000.
distribucija: Continental
trajanje: 95'

Michael Lynch (Spacey) je legenda irskog podzemlja, šef bande provalnika koja godinama poduzima najsloženije i najdrskije pljačke, a da zbog toga ni Lynch ni nitko od njegovih suradnika nije odležao niti minutu u zatvoru. Lynch, koji pored svjetovnih krši i crkvene zakone tako što zivi s dvije supruge – Christine (Fiorentino) i njenom sestrom Lisom (Baxendale) – već je dugo godina trn u oku irskoj policiji koja vreba na svaki njegov pogrešni korak kako bi ga konačno uspjela smjestiti iza rešetaka. Prilika za to se ukazuje kada Lynch, manje motiviran željom za bogaćenjem a više uzbuđenjem, poduzme svoju najspektakularniju i najdrskiju operaciju -krađu basnoslovno vrijedne Caravaggiove slike. Sama pljačka nije toliki problem koliko pronaći nekoga koji bi bio spreman otkupiti tako “vruću” robu. Kako vrijeme prolazi tako je policijski inspektor Noaha Quigley (Dillane) sve uvjereniji kako je ovaj put Lynch zagrizao više nego što moze progutati. U međuvremenu se u igru ubacuje i IRA čiji je autoritet među irskom sirotinjom slobodoumni Lynch također godinama potkopavao.

Sasvim pristojni gangsteri su film koji će kod gledatelja prvo izazvati neugodni deja vu osjećaj da bi ga potom zamijenila nevjerica. Barem će takav slučaj biti s onima koji su već iskoristili priliku da gledaju Generala, film Johna Boormana koji je prikazao život najslavnijeg irskog kriminalca Martina Cahilla. O’Sullivanova verzija se, barem na početku, toliko vjerno drzi Boormanovog predloška da će prije dati novu definiciju pojma “indigo-kopija” nego “remake”. Jedina važnija razlika izmedju dva filma je u završnici, koja je za razliku od Boormanove verzije (i stvarnih događaja) pretvorena u klasični holivudski hepi end, a i nije baš najuvjerljivija. Ostale razlike su uglavnom u nijansama, kao i glumačkoj ekipi, koja je uvezena iz Amerike iz čisto komercijalnih razloga. Među svima prednjači Kevin Spacey, koji se očigledno dobro zabavljao trenirajući svoj irski naglasak, ali njegov lik je ipak daleko ispod standarda koji je postavio Brendan Gleeson u Boormanovoj verziji. Najtragičniji je slucaj s Lindom Fiorentino, nekoć fatalnom holivudskom zavodnicom koja je potpuno neiskorištena u rutinerskoj ulozi irske domaćice. Režiser O’Sullivan, pak, ne uspijeva učiniti ništa čime bi neumitne usporedbe izmedju Generala i Sasvim pristojnih gangstera preokrenuo u svoju korist. Naprotiv, potonji film, iako na trenutke simpatičan i zabavan, u svojoj suptini izgleda kao ništa drugo nego jeftina kopija mnogo boljeg originala. Zbog toga se Sasvim pristojni gangsteri mogu preporučiti samo onima koji još nisu imali prilike vidjeti superiorniju Boormanovu verziju.

OCJENA: 4/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 6. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.