Filmskim zvijezdama tamni sjaj

Box office – odnosno prihod s blagajni kino-dvorana u Sjevernoj Americi – se već nekoliko desetljeća pretvorio u dodatni oblik zabave za filmofile, odnosno najpouzdanije sredstvo za ocjenjivanje koliko je neki holivudski projekt uspješan. Praćenje box officea u posljednjem desetljeću, pak, mnoge dovodi do zaključaka koji su donedavno izgledali heretički, odnosno potpuno nezamislivi kada je u pitanju američka filmska industrija. Među njima se najviše ističe teza o propasti star-sistema, odnosno uvjerenje kako filmske zvijezde uopće više nisu važne, odnosno kako o njihovom prisutstvu više ne ovisi hoće li neko ostvarenje biti hit ili flop.

Dok je, na primjer, još 1990-ih bila sasvim normalna stvar da Jim Carrey naplaćuje desetke milijuna dolara za nastup u svakoj od holivudskih komedija, s obzirom da se “ona pretvarala u zlato”, danas to s njim, ali i većinom njegovih kolega definitivno nije slučaj. U klasičnom star-sistemu holivudski naslovi su postajali hitovi zato što su mogli računati na ogroman broj obožavatelja tumača glavnog lika. U današnjem sistemu filmovi postaju hitovi zahvaljujući marketinškim operacijama u kojima glavna “njuška” na plakatu tek djelić cjeline, a često i djelić bez koga se ne može.

Mnoge od analiza box officea u posljednje vrijeme tako pokazuju da najveći komercijalni uspjeh imaju crtići, u kojima se zvijezde uopće ne pojavljuju, odnosno, u najboljem slučaju, tek posuđuju glas. Avatar je postao prošlogodišnji i ovogodišnji megahit zbog mnogih razloga, ali Sam Worthington definitivno nije bio među njima. I histerija stvorena oko Sumraka pokazuje koliko su danas zvijezde nevažne – filmovi nisu postali hitovi zbog Stewart, Pattinson i Lautner; naprotiv, sve troje su danas zvijezde upravo zbog svog nastupa u Sumraku.

To, dakako, ne znači da u Hollywoodu nema projekata koji nastoje koristiti zvjezdanu paradigmu. Imenom na plakatu se uglavnom koriste romantične komedije (s ženskim zvijezdama), kao i pojedine komedije kao što su one u kojima glavnu ulogu tumači Adam Sandler. No, u pravilu je riječ o žanrovski predefiniranim proizvodima kojima je glavna zvijezda već ustanovljeni brand. Pokušaj zvijezde da izađe iz tih predefiniranih okvira je u pravilu osuđen na propast.

Zbog svega toga treba biti prilično skeptičan prema najnovijem holivudskom spektaklu koji opisuje život posljednje egipatske kraljice Kleopatre, a kome bi glavna atrakcija trebala biti Angelina Jolie. Glumica koja je izjavila da je umorna od glume se u ovom konkretnom slučaju doima prestarom za ulogu tinejdžerske zavodnice. Hollywood, kao i mnoge druge institucije u današnjem svijetu, ima ozbiljnih problema da uči na svojim greškama.

Kleopatra pala kao žrtva droge?

[picapp align=”left” wrap=”true” link=”term=Cleopatra+Egypt&iid=2388645″ src=”http://view4.picapp.com/pictures.photo/image/2388645/queen-the-nile/queen-the-nile.jpg?size=500&imageId=2388645″ width=”234″ height=”291″ /]

Život ponekad kopira umjetnost, a u posljednje vrijeme se može reći da i arheolozi i povjesničari kao istinu (ili “istinu”) otkrivaju nešto što je donedavno izgledalo kao mašta previše razigranih umjetnika. Takav dojam je teško izbjeći nakon najnovijeg “otkrića”, ili, da budemo precizniji, hipoteze koju je postavio Christoph Schaefer, profesor sa Sveučilišta u Trieru.

Schaefer tvrdi da je priča o tome da je posljednja kraljica drevnog Egipta skončala svoj život davši da je ugrize otrovna zmija samo priča. Schaefer je, konzultirajući antičke tekstove, došao do zaključka kako se kraljica, koja je ulagala veliki trud da održi vlastitu ljepotu, odabrala drukčiji način odlaska s ovog svijeta. Po njegovom mišljenju, ugriz zmije bi sadržavao neprihvatljivi rizik dugotrajnih patnji i unakaženja, a Kleopatra je nastojala “održati vlastiti mit”.

Kao mnogo suvisliju alternativu Schaefer nudi rješenja koja su stajala na raspolaganju antičkim vladarima u sličnim situacijama. U slučaju Kleopatre bi to bila mješavina opijuma, kukute i jedića koja bi izazvala pad u san, a potom komu i bezbolnu smrt.

Moglo bi se reći da Schaeferova teza ima smisla. Slika crne guje kako plazi po bijelim grudima najpoznatije zavodnice u svjetskoj povijesti nekako izgleda previše egzotično, odnosno previše dobro da bi bila istinita. Prije se čini da je u pitanju mašta nekog od grčko-rimskih povjesničara koji su, po običaju, opisivali događaje s vremenske distance od nekoliko stoljeća i nisu mogli ili znali razlučivati pouzdana svjedočanstva od propagande i mita.

Ipak, kada se vidi naslov jednog od članaka koji opisuje te događaje (“Kleopatra umrla od overdosea”) teško se ne sjetiti vizije Kleopatre u TV-seriji Stari Rim, u kojoj je egipatska kraljica prikazana kao crack whore. Izgleda da “razigrani” autori te serije nisu baš previše promašili, barem kada je u pitanju uobičajeni izgled osoba koje okončaju na način na koji je, prema Schaeferovoj hipotezi, skončala egipatska kraljica.