RETRO-RECENZIJA: Bojno polje: Zemlja (Battlefield Earth, 2000)

uloge: Barry Pepper, John Travolta, Forest Whitaker, Kim Coates, Sabine
 Carsenti, Michael Byrne
 glazba: Elia Cmiral
 scenarij: Corey Mandell & J.D. Shapiro (po romanu L. Rona Hubbarda)
 rezija: Roger Christian
 proizvodnja: Morgan Creek/Franchise, SAD, 2000.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 117'

Bojno polje: Zemlja je u naše videoteke došao bez neke velike pompe, iako je svojevremeno izazvao dosta pažnje. Doduše, ne iz onih razloga koji bi tvorcima tog filma bili dragi. Iako je temeljen na romanu L. Rona Hubbarda iz 1980. godine, jednoj od najprodavanijih SF-knjiga svih vremena (i svojevremeno izdanoj na ovim prostorima), malo tko je očekivao da će ikada biti snimljen. Razlog nije toliko u samom tekstu, koliko autoru koji je najpoznatji kao osnivač Scijentološke crkve, kontroverzne organizacije koja je posljednjih nekoliko godina postala jednom od najmoćnijih holivudskih lobija. Popularni glumac John Travolta je jedan od njenih najzagriženijih članova, a istovremeno i veliki fan romana kojeg je već godinama pokušavao prenijeti na veliko platno. To mu je prije par godina uspjelo, ali su rezultati bili katastrofalni. Kao malo koji film prije toga, Bojno polje: Zemlja je provučeno kroz kritičarski “topli zec”, publika je ostala van kina, a na kraju su se Travolta, Christian i društvo mogli podičiti i sa sedam “Zlatnih malina”.

Radnja filma se odvija 3000. godine. Planet Zemlja je već nekih tisuću godina okupiran od strane Psychloa, rase vanzemaljaca koja pljačka prirodne resurse (uglavnom zlato) te šačicu preživjelih pripadnika ljudske vrste drži kao roblje. Postoji nekoliko enklava gdje ljudi žive u slobodi, ali to samo u krajevima pogođenim radijacijom, koja je za Psychloe smrtonosna. Iz jedne od tih enklava izlazi mladi Johnnie Goodboy Tyler (Pepper) kako bi istraživao svijet. Njega zarobljavaju Psychloi, čiji sef osiguranja Terl (Travolta) ima plan da se obogati na račun svojih sunarodnjaka. U tu svrhu bi mu dobro došla ljudska radna snaga koja ne bi postavljala suvišna pitanja. Zato on odlučuje Johnnieja i skupinu njegovih drugova obučiti i upoznati s tekovinama psychloske civilizacije, ne znajući da će Johnnie to novostečeno znanje iskoristiti kako bi spasio ljudski rod i uništio okrutne zavojevače.

Odmah se može reći kako Bojno polje: Zemlja nije onako loš film kao sto bi se dalo zaključiti od strane američke kritike, ali to ne znači da je riječ o nekom posebno dobrom ostvarenju. Zapravo, osim što su odlučili u dva sata filma strpati sadržaj samo prvog dijela romana (koji se odvija na Zemlji), teško da bi se moglo reći da su autori filma išta napravili dobro. S jedne strane su specijalni efekti dosta dobri, a kostimi Psychloa i njihov dizajn prilično upečatljivi, dok je s druge strane John Travolta prilično zabavan u svojim uglavnom neuspješnim pokušajima da Terla pokaže kao oličenje krajnjeg zla. Forest Whitaker je mnogo opušteniji i uvjerljiviji kao njegov pomoćnik Ker, dok je Barry Pepper (snajperist iz Spašavanja vojnika Ryana) prilično bljedunjav kao superjunak. Scenarij je, naravno, totalna katastrofa. Uz užasne dijaloge je tu i hrpa neuvjerljivosti, poput spiljskih ljudi koji u sedam dana uspiju naučiti upravljati nakon tisuću godina savršeno očuvanim “harrierima”. No, to nije ništa u usporedbi s Rogerom Christianom, bivšim scenografskim pripravnikom na setu Ratova zvijezda, koji je još jednom pokazao da nema pojma o režiji – kadrovi su pomaknuti, loše osvjetljeni, traljavo montirani tako da od početka do kraja gledatelji nemaju blage veze o tome što se zapravo događa na ekranu. Zbog svega toga se ovaj film može preporučiti samo onima koji su svojevremeno pročitali Hubbardovu knjigu (prilično ugodno iskustvo za one koji s vremena na vrijeme vole space operu i ne shvaćaju SF previše ozbiljno), dok će svima ostalima predstavljati mučenje.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 12. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

Oglasi

RETRO-RECENZIJA: Operacija Swordfish (Swordfish, 2001)

uloge: John Travolta, Hugh Jackman, Hale Berry, Don Cheadle, Vinnie
 Jones, Sam Sheppard, Camryn Grimes
 glazba: Christopher Young
 scenarij:  Skip Woods
 režija: Dominic Sena
 proizvodnja: Warner/Village Roadshow, SAD, 2000.
 distribucija: Intercom Issa
 trajanje: 99'

Operacija Swordfish je u povijest trebala ući kao film u kojem je Halle Berry, ovogodišnja dobitnica “Oscara”, pokazala svoje grudi. No, taj film nudi mnogo više, u što će se gledatelji uvjeriti već na samom početku, kada u briljantnoj sceni upoznajemo Gabriela Sheara (Travolta), odmetnutog tajnog agenta koji je unajmio usluge bivšeg hakera Stanleya Jobsona (Jackman) kako bi s tajnog računa DEA odnio milijarde dolara. Jobson na taj posao prilično nevoljko pristaje, a razlog za to je činjenica da je Shear, bez obzira na svoju karizmu, potpuno beskrupulozan tip koji ne preže od ubojstava da postigne svoje ciljeve. Da stvar bude gora, za njega nije jasno je li riječ o obicnom banditu, odmetnutom tajnom agentu ili se iza svega krije zavjera američkog obavjestajnog podzemlja i s njima povezanih političara.

Nakon sto je prije godinu dana Jerryju Bruckheimeru bio odradio Nestali za 60 sekundi, Dominic Sena je svoje vještine stavio na raspolaganje Joelu Silveru, još jednom holivudskom producentu specijaliziranom za spektakularne akcijade (Smrtonosno oružje, Prljavi igraju prljavo). Silver, koji je po pitanju kvaliteta svojih proizvoda daleko superiorniji od svog kolege, uobičajenu formulu “pucnjave + jurnjave + eksplozije + cool soundtrack” i ovaj put osvježava korištenjem u današnjem sve puritanskijem Hollywoodu rijetke erotike, ali je najveća vrijednost filma prilično zanimljivi scenarij Skipa Woodsa koji do posljednjeg trenutka gledatelja ostavlja da razmišlja o moralnom određenju protagonista i njihovim pravim motivima. Režisera Senu, pak, to nije zanimalo koliko prilika da demonstrira svoje umijeće i da koristi vrhunske specijalne efekte (pogotovo u početnoj sceni, ali i na kraju, kada nam servira prilično originalan završni obračun). Što se glumaca tiče, oni su na visini – Travolta je nakon Čovjeka bez lica još jednom pokazao potencijal za negativca, tako da su u usporedbi s njim Hugh Jackman (X-Men) i Hale Berry prilično bljedunjavi. Na žalost, sama završnica filma je prilično slabašna, a za Operaciju Swordfish se ispostavlja da je problematična i s političkog stajališta. Autori kroz usta svog “protagonista” iznose prilično neuvjerljivu tvrdnju da su “radi zaštite američkog načina života” sva sredstva dozvoljena te da se “terorizam može uništiti jedino još brutalnijim aktima terorizma”. Samo tri mjeseca nakon premijere dogodilo se nešto zbog čega će ove tvrdnje, a možda čak i sam film, ostavljati prilično gorak okus u ustima.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 20. svibnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.