RETRO-RECENZIJA: Bourneov identitet (The Bourne Identity, 1988)

uloge: Richard Chamberlain, Jaclyn Smith, Peter Vaughn, Denholm
 Eliott, Anthony Quayle, Yorgo Voyagis, Shane Rimmer
 glazba: Laurence Rosenthal
 scenarij: Carol Sobieski (po romanu Roberta Ludluma)
 režija: Roger Young
 proizvodnja: Warner, SAD, 1988.
 distribucija: Intercom Issa
 trajanje: 181'

Autor špijunskih bestselera Robert Ludlum je u svojoj plodnoj (i unosnoj) karijeri predstavljao zanimljivo vrelo inspiracije za filmaše s obzirom na veliku kolicinu akcije, nasilja i seksa u svojim romanima. No, s druge strane, taj je materijal čitateljima obično dostavljan u obliku neobično složenih zapleta za koje je medij televizijske mini-serije bio daleko zahvalniji od cjelovečernjeg filma. Slično se može reći i za njegovu najpopularniju i najpoznatiju knjigu, Bourneov identitet iz 1980. godine. Četrnaest godina prije nego što će postati predloškom prilično popularnog holivudskog ljetnog hita, taj je roman već obrađen u trosatnoj mini-seriji s Richardom Chamberlainom u naslovnoj ulozi. S obzirom da se film nedavno pojavio u našim kinima, tvrtka Intercom Issa je napravila dobar poslovni potez lansiravši DVD sa mini-serijom u naše videoteke.

Radnja filma počinje prilikom oluje na Mediteranu. Tajanstveni stranac (Chamberlain) završi na francuskoj obali s rupama od metaka u tijelu. Geoffrey Washburn (Eliott), lokalni liječnik koji ga je uspio pokrpati, otkriva da dotični ima još veće rupe u glavi – zbog šoka se više ne može sjetiti tko je. Jedini trag predstavlja broj računa u švicarskoj banci koji je bio kirurpki implantiran u njegovo tijelo. Nakon što se malo oporavio, anonimni junak će otići u Zürich i tamo otkriti da se zove Jason Bourne, da ima 15 milijuna US$, ali i da ga progone neki opasni tipovi. Stjecajem okolnosti, Bourne je prisiljen oteti kanadsku ekonomisticu Marie St. Jacques (Smith), koja bi mu trebala pomoći da pobjegne u Pariz. Tamo će mu se s vremenom početi vraćati sjećanja, a na temelju njih, kao i vlastitih ubilačkih sposobnosti, Bourne pocinje sumnjati kako je u prošlom životu bio nitko drugi do zloglasni super- terorist Carlos.

Svi oni koji su pročitali roman će vrlo brzo uvidjeti kako se scenarist Carol Sobieski prilično vjerno držao predloška (što mu, s obzirom na tri sata trajanja, i nije bilo tako teško). To se ne odnosi samo na događaje u samom filmu, nego i na glavnog negativca – Carlosa, neuhvatljivog ljevičarskog terorista kojemu su 70-tih i 80-tih pripisivane gotovo nadljudske sposobnosti (a koji danas trune u francuskom zatvoru). Vjernost predlošku, s druge strane, nije film učinilo previše dosadnim – režiser Roger Young je prilično vješto kombinirao dramsku ekspoziciju s brojnim scenama oružanih obračuna. Njih ovdje ima sijaset, a egzotične evropske lokacije su dobra kompenzacija za nedostatak eksplozija, auto-jurnjava i svega onoga što se danas podrazumijeva pod akcijskim filmom. S obzirom na količinu prolivene krvi, zatamnjenja koje je montažer ostavio za reklame su jedina stvar koju Bourneov identitet razlikuju od tipične akcijade iz tog razdoblja.

Richard Chamberlain, koji je najpoznatiji kao zvijezda sapunskih opera (Dr. Kildaire, Ptice umiru pjevajući) se čini pomalo neobičnim izborom za ulogu ubilačkog stroja. No, on se ovdje prilično dobro snašao u ne baš tako jednostavnoj ulozi čovjeka koji je ne samo lišen identiteta, nego i mučen sumnjama o vlastitoj moralnoj određenosti. S druge strane, američka televizijska zvijezda Jaclyn Smith (iz originalne postave Charliejevih anđela) nije baš najbolji izbor za ženu koja će stjecajem okolnosti postati Bourneova poslovna (i romantična) partnerica. Također, filmaši su Bourneov identitet doveli na granicu parodije prikazavši CIA-inu supertajnu “vladu u sjeni” kao hrpu bezazlenih staraca. No, kada se sve zbroji i oduzme, ljubitelji dobrog špijunskog trilera će imati više nego dovoljno razloga da budu zadovoljni ovim pomalo neobičnim primjerom američke televizijske produkcije.

OCJENA: 5/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 12. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RECENZIJA: Bourneovo naslijeđe (2012)

Jeremy Renner
Jeremy Renner (izvor: Eva Rinaldi Celebrity and Live Music Photographer)
BOURNEOVO NASLIJEĐE
(THE BOURNE LEGACY)
uloge: Jeremy Renner, Rachel Weisz, Edward Norton, Louis Ozawa Changchien, Oscar Isaac
scenarij: Tony Gilroy & Dan Gilroy
režija: Tony Gilroy
proizvodnja: Universal, SAD, 2012.
trajanje: 118 '

 

Kada je prije više od tri desetljeća objavio Bourneov identitet, Robert Ludlum se mogao pohvaliti s jednim od najuspješnijih, ali i najutjecajnijih špijunskih romana. Zaplet o vrhunskom obavještajcu pogođenom amnezijom je kasnije korišten mnogo puta, a za što je možda najbolji primjer znameniti belgijski strip XIII. Kada je na red došla hollywoodska filmska adaptacija, iskustvo je ukazivalo da osnovna ideja neće biti najbolje iskorištena. Istini za volju, slično bi se moglo reći i za Ludluma, koji je kao glavnog negativca uzeo Carlosa, stvarnu ličnost koja je u njegovo vrijeme bila vodeća svjetska babaroga, a danas je ne pretjerano aktualan zatvorenik. Filmska trilogija, čiji je glavni scenarist bio Tony Gilroy, je tu ulogu povjerila korumpiranim i beskrupuloznim dužnosnicima CIA-e. Taj stari hollywoodski klišej je dobro funkcionirao u doba Bushovog rata protiv terorizma, i Gilroy ga koristi i u filmu koji franšizu o Jasonu Bourneu nastavlja i nakon odlaska glavne zvijezde Matta Damona.

 

Radnja Bourneovog naslijeđa počinje upravo kada Bourneov ultimatum završava, odnosno u trenutku nakon što je odmetnuti agent CIA-e Jason Bourne raskrinkao tajni program ilegalnih likvidacija i izazvao sveopći skandal u Washingtonu. Bojazan da bi se mogle raskrinkati slične prljave rabote drugih vladinih agencija dijeli i pukovnik Eric Byer (Norton), čiji je zadatak prekid svih “problematičnih” tajnih programa i “čišćenje” svih dokaza o njihovom postojanju. To, između ostalog, uključuje i Aarona Crossa (Renner), tajnog operativca koji se u vrijeme izbijanja skandala nalazi na vježbi u planinama Aljaske. Nakon što je uspio preživjeti spektakularni pokušaj likvidacije, Cross dolazi u Maryland, gdje u biokemijskom laboratoriju radi dr. Marta Shearing (Weisz), znanstvenica zadužena za preparate koje su primali Cross i njegovi kolege. Njih dvoje se udružuju kako bi preživjeli, te su prisiljeni otići na drugi kraj svijeta.

 

Slično kao i u prethodna dva filma, Gilroyev scenarij osim naslova nema ništa zajedničkog s romanima o Jasonu Bourneu; potreba da se uvede novi glavni lik koji će zamijeniti Bournea je, pak, omogućila malo više kreativne slobode. Ona je uglavnom dobro iskorištena, i scenarij je jedan od najboljih elemenata Naslijeđa, barem ako se zanemari to da će film biti dosta nerazumljiv svima koji nisu gledali prethodna tri nastavka. Cross je, zapravo, mnogo kompleksniji i zanimljiviji lik od Bournea, a veteran Renner ga, za razliku od Damona, prikazuje sa dosta humanosti i simpatija. Relativno mladoliki Norton također izgleda kao osvježenje u usporedbi ostarjelim WASP-ovskim negativcima iz prethodnih filmova. Čak se i Rachel Weisz dobro nosi s nezahvalnom ulogom, a dobra je stvar što njen lik nije opterećena neuvjerljivom romansom s protagonistom.

 

Gilroy, na žalost, pokazuje daleko manje vještine kao režiser. To se može vidjeti u flashbackovima koji se pojavljuju na pogrešnom mjestu i uglavnom zbunjuju gledatelje, ali posebno upada u oči u drugoj polovici filma. Tada je misterij o tome što se događa s likovima riješen i ostaje tehničko pitanje kako dovršiti priču. Gilroy to pokušava riješiti spektakularnom jurnjavom motociklima na zagušenim gradskim ulicama; međutim, ma koliko se trudio, on nije William Friedkin, i Bourneovo naslijeđe definitivno nije Francuska veza. Scena je preduga, ponavljajuća i, na kraju, prilično dosadna. Dojam o propuštenim prilikama izaziva i neiskorišteni, i na kraju posve suvišni lik ubojice koga glumi Louis Ozawa Changchien. Najiritantniji je sam kraj koji je namjerno ostavljen otvorenim kako bi se opravdao nastavak. Ako do njega dođe, Gilroyu bi bilo najbolje da posao iza kamere ostavi nekom drugom te tako omogući da preporođena franšiza ostvari svoj pravi potencijal.

 

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 4. rujna 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

 

OCJENA: 4/10