RETRO-RECENZIJA: Zanimanje: špijun (Spy Game, 2001)

uloge: Robert Redford, Brad Pitt, Catherine McCormack, Stephen
 Dillane, Larry Brygmann, Marianne Jean-Baptiste, David Hemmings,
 Amidou, Charlotte Rampling
 glazba: Harry Gregson-Williams
 scenarij: Michael Frost Beckner & David Arata
 režija: Tony Scott
 proizvodnja: Universal, SAD/Britanija, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 126 '

Godine 1991. agent CIA-e Nathan Muir (Redford) se nakon tridesetogodišnje uspješne karijere sprema krenuti u mirovinu. Ali njegov posljednji dan na poslu bit će i najteži. Samo nekoliko sati prije, agent CIA-e Tom Bishop (Pitt) uhvaćen je pri pokušaju izvlačenja zatvorenika iz zloglasnog Su Chou zatvora u NR Kini. S obzirom da SAD i Kina upravo vode delikatne trgovinske razgovore, CIA-inim glavešinama je stalo da se maksimalno distanciraju od Bishopa, čak i ako to znači da će ga Kinezi pogubiti za manje od 24 sata. Zbog svojih veza s Bishopom, Muir je pozvan na ispitivanje od svojih pretpostavljenih prilikom čega se prisjeća svojeg partnerstva s Bishopom – od posljednjih dana vijetnamskog rata, preko regrutacije mladog idealista u CIA-u u Berlinu 70-tih godina te boravka u Bejrutu 80-tih, kada je njihovo prijateljstvo stavljeno na kušnju zbog Bishopove veze s idealističkom britanskom humanitarkom Elizabeth Hadley (McCormack). I dok ga glavešine ispituju, Muir smišlja plan kako da iskoristi sve svoje veze, talent i iskustvo kako bi prijatelju spasio život.

Zanimanje: špijun je imao nesreću da bude u američka kina lansiran nedugo nakon napada na WTC te je zbog toga priču o supersposobnim i etičkim dvojbama razdiranim agentima CIA-e bilo malo teško prodati publici. Još im je teze bilo progutati tezu da je u svrhu zaštite američkih nacionalnih interesa sasvim opravdano žrtvovati živote nedužnih ljudi, odnosno da su bombaši-samoubojice legitimno oružje u špijunskom ratu. No, možda je još teže progutati tezu da život jednog jedinog špijuna znači više od nacionalnih interesa, odnosno da je radi njega sasvim opravdano riskirati treći svjetski rat. Možda je to sve lakše progutati ako špijuna glumi zgodni arijevski dečko kao što je Brad Pitt, odnosno ako njegovog spasitelja tumči Robert Redford, tiha patnja bejbibumerica, čiji izgled bi, valjda, isto kao i u Nemoralnoj ponudi, trebao sugerirati nekoga za koga se treba navijati usprkos moralno dvojbene pozicije. Na pitanje zbog čega bi iskusni profesionalac kao Muir sve riskirao zbog kauboja kao što je Pitt bi odgovor vrlo lako dali svi oni kojima je hobi pronalaženje skrivenih homoerotskih konotacija u suvremenim filmovima, ali scenaristi Beckner i Arata (poznati po katastrofalnim promašajima kao što su Otok boje krvi i Palača s rešetkama) na to očito nisu mislili. Isto im je tako izmakla besmislenost ideje da sve najbolje akcijske scene prikazu u flash-backu, tako odriješivši gledatelje brige za sudbinu glavnih likova. Na to se previše nije obazirao ni profesionalac Tony Scott, koji je scenarij shvatio kao još jednu priliku za videospotovsko iživljavanje. Film ima relativno zanimljiv casting, ali zbog idiotske karakterizacije i neuvjerljivog zapleta Zanimanje: špijun predstavlja ništa drugo do tipično holivudsko rasipanje talenata.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 18. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

RETRO-RECENZIJA: Opasni stroj (Mean Machine, 2001)

uloge: Vinnie Jones, David Kelly, Jason Statham, David Hemmings,
 Vas Blackwood, John Forgeham, Jason Flemyng, Sally Phillips, Ralph
 Brown
 glazba: John Murphy
 scenarij: Charlie Fletcher, Chris Baker & Andrew Day (po
 originalnom scenariju Tracyja Keenana Wynna)
 režija: Barry Skolnick
 proizvodnja: Paramount/SKA Films, SAD/Britanija, 2001.
 distribucija: VTI
 trajanje: 101'

Danny Meehan (Jones) je nekoć bio jedna od najvećih engleskih nogometnih zvijezda, ali mu je ugled zauvijek uništen nakon afere s namještanjem utakmica. Da stvari mogu biti još gore uvjerit će se kada se napije, napadne policajca i zbog toga dobije tri godine zatvora. Na samom početku izdržavanja kazne će vidjeti kako upravnik zatvora (Hemmings) želi iskoristiti njegov talent kako bi poboljšao rezultate poluprofesionalne momčadi cuvara. No, upravnikov potčinjeni Burton (Brown), slično kao i svi čuvari, ne želi da mu zapovijeda zatvorenik. Nakon dosta komplikacija Meehan pronalazi bolju alternativu da sebi olakša zivot u zatvoru – uvježbat će tim zatvorenika i u posebnoj utakmici omoguciti čuvarima da testiraju svoje vještine. Realizacija tog plana ima dosta poteškoća, ali ce Meehan s vremenom uspjeti od zatvorenika napraviti prave nogometaše, najviše ih motiviravši s prilikom da na terenu čuvarima vrate za sva poniženja i premlaćivanja koja su morali trpjeti. No, uoči same utakmice ce se ispostaviti da upravnik, koji boluje od kockarske ovisnosti i duguje novac nekim sumnjivim tipovima, ima neke svoje motive za prirešivanje utakmice te je spreman od Meehana zatražiti da mu pomogne ishoditi točno određeni rezultat.

I dok većina holivudskih remakeova obično završi kao smeće, Opasni stroj, temeljen na popularnom Aldrichevom zatvorskom drami Posljednji pogodak (Zatvorski krug) predstavlja prijatno iznenašenje. S radnjom premještenom u Britaniju, u produkciji precijenjenog filmaša Guya Ritchieja (Snatch) i režiran od strane relativno nepoznatog Barryja Skolnicka, Opasni stroj je na prvi pogled gotovo nista drugo nego besramno kopiranje Aldrichevog klasika. No, s druge strane, scenaristički tim je napravio nekoliko sitnih prepravki u originalu Tracyja Keenana Wynna, što je bio dobar potez – film je lišen nepotrebnih političkih konotacija. Pun pogodak je predstavljalo angažiranje Vinnieja Jonesa, bivšeg nogometaša i filmskog grubijana, koji u ovoj filmu nema baš previše problema tumačiti lik koji je u mnogo čemu sličan samom sebi. Uz Skolnickovu videospotovsku režiju (koja film čini dvadesetak minuta kraćim od originala), tu je i sjajna ekipa britanskih karakternih glumaca koja će likove uciniti pamtljivijim od onih iz Aldrichevog originala. Najveće dostignuce filma predstavlja ipak završna nogometna utakmica – Skolnick ju je uspio učiniti neobično atraktivnom i filmogeničnom za sport na kojemu su mnogi filmski velikani slomili zube. Na kraju Opasnog stroja gledatelji neće imati nikakvog poticaja da razmišljaju o realizmu onoga sto su vidjeli ili o nekim važnim sociološkim i političkim pitanjima, ali će zato znati da su se dobro zabavili.

OCJENA: 7/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 13. svibnja 2003. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.