Oznaka: Catherine Zeta-Jones

RETRO-RECENZIJA: Ljubimica Amerike (America’s Sweethearts, 2001)

uloge: John Cusack, Julia Roberts, Catherine Zeta-Jones, Billy Crystal,
 Hank Azaria, Christopher Walken, Stanley Tucci, Alan Arkin
 glazba: James Newton Howard
 scenarij: Billy Crystal & Peter Tolan
 režija: Joe Roth
 proizvodnja: Revolution Studios/Columbia, SAD, 2001.
 distribucija: Blitz
 trajanje: 102 '

“Jeste li čuli… šmrc… Rastali su se Tom Cruise i Nicole Kidman… šmrc… A bili su savršeni par… šmrc… Kako ću sada moći gledati ikoga od njih, a da se… šmrc… ne rasplačem?” Vjerojatno je te riječi čula supruga jednog od “Columbijinih” glavešina kada je svoju pudlicu vodila kod pedikera. To i ne bi bio problem da anegdotu nije prenijela svom suprugu koji je došao na ideju da od toga napravi film. I naravno, taj film je morao biti ništa drugo nego romantična komedija s nikim drugim do Juliom Roberts u glavnoj ulozi. S obzirom da dotična tumaci ulogu Kathleen “Kiki” Harrison, ružnog pačeta koje radi kao pomoćnica svoje sestre, holivudske superstarlete Gwen Harrison (Zeta-Jones) svatko tko primijeti raspored imena na špici će bez problema zaključiti kako će se dotična iz ružnog pačeta pretvoriti u superljepoticu i završiti s Gweninim bivšim suprugom Eddiejem Thomasom (Cusack). Za sve one koji imaju neke sumnje u taj ishod pobrinuo se foršpan koji je sažeo sva važna zbivanja od početka do kraja filma. A svi oni koji misle da bi ovo trebala biti komedija to trebaju shvatiti prilično uvjetno, jer scenarij Billyja Crystala (koji se pojavljuje u ulozi holivudskog publicista koji Gwen i Eddieja treba “spojiti” za potrebe propagiranja blockbustera u kojem se zajedno pojavljuju) naprosto nije smiješan. Jedini tračak humora pojavljuje se na kraju, kada se uvijek pouzdani Christopher Walken pojavljuje u briljantnoj epizodi “umjetnički” orijentiranog režisera. Na žalost, taj trenutak (koji je trebao ismijavati “arty-farty” luftbrenzere, a zapravo ismijava “službeni” Hollywood) traje prekratko da bi Ljubimicu Amerike spasio od zasluženog potonuća u zaborav.

OCJENA: 2/10

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 11. travnja 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.

 

RECENZIJA: Zauvijek rock (2012)

ZAUVIJEK ROCK
(ROCK OF AGES)
uloge: Diego Boneta, Julianne Hough, Russell Brand, Paul Giamatti, Catherine Zeta-Jones, Tom Cruise
scenarij: Justin Theroux, Chris d'Alenzio & Allan Loeb
režija: Adam Shankman
proizvodnja: Warner Bros/New Line Cinema, SAD, 2012.
trajanje: 123 '

Teza da rock glazba predstavlja najprecijenjenije kulturno dostignuće 20. stoljeća danas možda i ne zvuči kao neoprostiva hereza. Fenomen koji se desetljećima slavio kao katalizator stvaranja jednog boljeg, ljepšeg i pravednijeg svijeta pretvorio se u sredstvo za punjenje džepova bogatih korporacija, odnosno onaj isti establishment kojeg je navodno trebao srušiti. A s vremenom je rock postao sve manje originalan, odnosno – barem sudeći po onome što nam serviraju masovni mediji – sveo se na sve iritantniju reciklažu desetljećima starog materijala. Možda najbolje u prilog tom, rock-nostalgičarima neprihvatljivoj, stavu može poslužiti Rock zauvijek, filmski mjuzikl koji se upravo pojavio u našim kinima.

Rock zauvijek je u svom originalnom obliku je nastao prije tri godine kao kazališna predstava, odnosno mjuzikl gdje su kao glazbeni brojevi poslužili najveći hitovi američke top-liste 1980-ih, odnosno ono što se tada smatralo suvremenom rock glazbom. Kao inspiracija za ovakav “džuboks mjuzikl” je svakako poslužio uspjeh Mama Mie, još jednog kazališnog mjuzikla gdje su priča i likovi napravljeni od najvećih hitova Abbe. U svojoj kazališnoj verziji, Rock zauvijek je također bio prilično uspješan, zaradivši nekoliko “Tonyja” i još uvijek neprekinute izvedbe na Broadwayju. Za neumitnu filmsku adaptaciju je, pak, angažiran Adam Shankman, režiser koji je uspješno adaptirao brodvejsku mjuzikl-verziju kultnog filma Lak za kosu, kao i režirao nekoliko epizoda TV-serije Glee.

Radnja je smještena u 1987. godinu, a protagonistica je Sherrie (Hough), mlada, naivna djevojka iz Oklahome koja dolazi u Los Angeles u nadi da će započeti pjevačku karijeru. Put je odvede na Sunset Strip, gdje pronalazi posao konobarice u legendarnom Bourbonu Clubu, jednom od najpopularnijih okupljališta rock glazbe. Jedan od uposlenika je i Drew (Boneta), mladić koji također sanja o karijeri rock-pjevača, a koji će joj postati dečko. Klub, koji vodi veteran Dennis Dupree (Baldwin) je, međutim u financijskim problemima koje dodatno pogoršava moralizatorska kampanja gradonačelnikove supruge (Zeta-Jones) protiv rockera koji kvare nedužnu losanđelesku dječicu. Dennisa od propasti može spasiti samo veliki koncert koji bi trebao održati legendarni, ali pomalo “izgubljeni” rocker Stacee Jaxx (Cruise).

“Džuboks mjuzikli”, bez obzira bili na pozornici ili na ekranu, pred svoje tvorce stvaraju ozbiljan izazov – kako od pjesama čiji tekstovi obično nemaju međusobne veze stvoriti čvrstu priču i likove. U slučaju kazališne verzije, Zauvijek rock je taj problem rješavao samoironičnim pristupom, pa su se tako glumci neposredno obraćali publici komentirajući radnju i glazbu. Filmska verzija je mnogo konvencionalnija, pa scenaristički odbor Justina Therouxa, Chrisa D’Arienza i Allana Loeba koristi klišeje o “dečku koji pronalazi curu” i zločestim moralizatorima koji klinčadiji nastoje pokvariti zabavu. Shankman se, pak, trudi desetine milijuna dolara uloženih u produkciju pokazati kroz prilično spektakularne, ali često nenadahnute i razvučene glazbeno-plesne brojeve, koji tek na trenutke odišu lucidnošću i zabavom.

Filmu ne pomaže ni glumačka postava vrlo raznolike kvalitete. Najbolju ulogu je odigrao Tom Cruise, savršeno utjelovivši arhetip autodestruktivnog i samoživog rock-idola. Njegov se lik, međutim, pojavljuje prekratko da bi popravio dojam koji daju izgledom impresivna Julianne Hough (pobjednica američkog “Plesa sa zvijezdama”), ali čije vokalne sposobnosti nisu na razini originalnih izvođača. Slična je stvar i s njenim partnerom Diegom Bonetom, koji je najuvjerljiviji u segmentima kada glumi člana bezličnog boy benda. Da je rock glazba onakva kakvom je ovaj film predstavlja, vječnost kojoj teži će kratko trajati.

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 3. srpnja 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

OCJENA: 2/10