RECENZIJA: Cijena istine (The Lincoln Lawyer, 2011)

Michael Connelly se može smatrati jednim od najuspješnijih autora kriminalističkog žanra u suvremenoj amerićkoj književnosti, barem ako je suditi po spremnosti hollywoodskih studija da ekraniziraju njegove romane. O tome svjedoči i serija romana o “tvrdokuhanom” losanđeleskom policijskom detektivu Hyeronimusu “Harryju” Boschu koja je imala čast da posluži kao predložak za Bosch, prvu dramsku seriju Amazona u samostalnoj produkciji. Romani o Boschu dijele isti fiktivni univerzum sa još jednom Donnelyjevom serijom, a čiji je protagonist odvjetnik i Boschov polubrat Michael “Mickey” Haller. The Lincoln Lawyer, prvi roman iz serije, je godine 2011. bio ekraniziran kao istoimeni igrani film, u Hrvatskoj prikazan pod naslovom Cijena istine.

Naslovni protagonist, kojeg tumači Matthew McConaughey, je nadimak “Odvjetnik u Lincolnu” stekao zato što svoj posao umjesto u uredu više voli obavljati na stražnjem sjedalu automobila kojeg vozi njegov vjerni pomoćnik Earl (Laurence Mason). Većina njegovih klijenata su dileri, bajkeri, ubojice, silovatelji, prostitutke i sličan šljam koje Haller iz zatvora izvlači tako uspješno da je stvorio veliki broj neprijatelja među čuvarima zakona, iako ga bivša supruga Margaret McPherson (Tomei), koja radi na suprotnoj strani kao javna tužiteljica, još uvijek smatra dobrim prijateljem. Hallerova reputacija mu na kraju dovede i za njegovu dotadašnju karijeru atipičnog klijenta – relativno mladog Louisa Rouleta (Philippe) koji se zajedno sa majkom Mary Windsor (Frances Fisher) obogatio trgujući nekretninama. Roulet je optužen za premlaćivanje i pokušaj silovanja Regine “Reggie” Campo (Margarita Levieva), mlade žene koju je jedne noći upoznao u klubu. Roulet odbija svaki pokušaj nagodbe sa tužiteljstvom, inzistirajući da je potpuno nedužan, odnosno da je žrtva namještaljke čija je svrha da mladoj ženi donese milijune u budućem građanskopravnom procesu. Haller se ozbiljno daje na posao te uz pomoć svog iskusnog istražitelja Franka Levina (Macy) počinje razmotavati klupko, ali s vremenom otkrije i neke neugodne istine koje se tiču njegove profesionalne prošlosti.

Scenarij Johna Romana ne donosi ništa naročito novo, pa gledatelji po pitanju zapleta ili relativno predvidljivog raspleta neće vidjeti ništa što već nisu mogli vidjeti u bezbroj drugih pravosudnih drama i trilera. Ono što Cijenu istine izdiže iznad prosjeka jest prije svega specifična atmosfera i stil, kojem je dosta doprinijela režija ne baš naročito razvikanog Brada Furmana. Film je u velikoj mjeri napravljen nalik na mračne i često depresivne krimi-trilere 1970-ih, gdje su na ulicama sunčanog Los Angelesa protagonisti vodili često sizifovsku borbu protiv korumpiranog sustava u kojem zločin ostaje nekažnjen. Tome doprinosi ne samo prilično efektan soundtrack kojim dominira glazba iz posljednjih desetljeća 20. stoljeća, nego i prilično dobra izvedba Matthewa McConaugheya, koji se po n-ti put pokušava i uspijeva dokazati da je ne samo lijepo lice, nego i vrhunski glumac. U ovom slučaju je ostvario prilično dobru transformaciju od moralno problematičnog antiheroja sa stereotipima odvjetničke “ljige” do istinskog borca za pravdu koji iskreno nastoji svijet očistiti od zla. Ryan Philippe, s druge strane, nije baš najbolje prošao u još jednoj ulozi WASP-ovskog negativca koja je od njegove karijere načinila klišej. S druge strane, ostatak glumačke ekipe u malim, ali upečatljivim ulogama, je napravio više nego dobar posao, pa Cijena istine, iako daleko od nečega što bi trebalo biti žanrovski klasik , predstavlja rijedak primjer cjelovečernjeg filma koji je svojom kvalitetom u okvirima na koje nas je u proteklom desetljeću naviklo Zlatno doba televizije.

CIJENA ISTINE

(THE LINCOLN LAWYER)

uloge: Matthew McConaughey, Marisa Tomei, Ryan Philippe, William H. Macy, Josh Lucas

scenarij: John Romano

režija: Brad Furman

proizvodnja: Lakeshore, SAD, 2011.

trajanje: 130 min.

OCJENA: 7/10

Oglasi

RECENZIJA: Kockanje (2013)

KOCKANJE
(RUNNER RUNNER)
uloge: Justin Timberlake, Ben Affleck, Gemma Arterton, Anthony Mackie, John Heard
scenarij: Brian Koppelman & David Levien
režija: Brad Furman
proizvodnja: 20th Century Fox, SAD, 2013.
trajanje: 92 '

Zamislimo da je jednom filmašu na raspolaganju “noirovski” scenarij koji se bavi aktualnom društvenom tenom, da može računati na egzotične i atraktivne lokacije, kao i prilično iskusnu i talentiranu glumačku ekipu. Što može krenuti krivo? Mnogo toga, a u što smo se uvjeriki mnogo puta. Međutim, malo kada se ta naizgled dobitna kombinacija pretvori u spektakularni fijasko kao u slučaju “Kockanja”, najnovijeg filma Brada Furmana.

Protagonist filma je Richie Furst (Timberlake), bivši mešetar koji nakon burzovnog kraha 2008. godine karijeru pokušava obnoviti magisterskim studijem na Princetonu. Usprkos njegovog neospornog talenta, studij ne ide dobro, i to prije svega zbog financijskih problema, odnosno nemogućnosti da se plati astronomski visoka školarina. Richie taj problem rješava tako da svojim bogatim kolegama posreduje kod online  kockanja i, kada zagusti, i sam igra poker na Internetu. U posljednjoj partiji je ostao bez novca i poslije na temelju statističke analize zaključio kako u pitanju nije loša sreća, nego ga je netko prevario. S obzirom da je online kockanje u SAD zabranjeno, takvi se poslovi vode u inozemstvu, uključujući Kostariku, gdje Ivan Block (Affleck), američki vlasnik online kockarnice, uživa u tome da tamošnje vlasti nemaju ugovor o izručenju sa njegovom domovinom. Richie dolazi kod Afflecka kako bi mu se osobno požalio na svoj slučaj, a na što tajkun reagira tako da ga, impresioniran mladićevom drskošću i detektivskim sposobnostima, angažira za svoju tvrtku. Richie stječe novac i donedavno nezamislivi luksuz, ali njegov rajski život kvari agent FBI Shavers (Mackie) koji ga nastoji privoliti da surađuje u operaciji Blockovog hvatanja.

Scenaristi David Koppelman i David Levien su prije petnaest godina zajedno surađivali na filmu “Kockari”, filmu čiji su protagonist i tema u mnogo čemu bili slični protagonistu i temi  “Kockanja”. Oba filma dijele i motiv kocke kao fenomena koji nije stran ni intelektualcima ili”stupovima društva”, odnosno koliko je lako “skliznuti” iz legalnih u ilegalne vode, odnosno iz “normalnog” života u polusvijet kriminala i ovisnosti. Na žalost, te je scenarističke ideje slabo iskoristio režiser Brad Furman, režiser poznat uglavnom po sudskoj drami “Cijena istine”. Film, u kome Portoriko “glumi” Kostariku (čiji se dužnosnici u stvarnom životu vjerojatno neće složiti s prikazom svojih kolega kao korumpiranih nasilnika) pruža set lijepih i spektakularnih prizora, koji uključuju bazene, hoteleske sobe, jahte i oskudno odjevene mlade žene. Problem je u tome što Furman od njih ne može sastaviti suvislu priču niti je učiniti naročito zanimljivom i uzbudljivom, pogotovo pred kraj kada u filmu počnu nicati iritantni klišeji (uključujući lik protagonistovog oca koji je ovisan o kocki i tako u rukama negativaca). “Kockanje” je još iritantnije kada se uzme u obzir da su gotovo sve “jake” replike ili scene potrošene u traileru, koji je, po “dobrom starom” hollywoodskom običaju, manje-više prepričao cijeli film. Međutim, najveći problem je uvođenje lika Blockove suradnice/djevojke Rebecce Shafran koja tu uglavnom služi da ispuni kvotu ženskih likova, ali čiji su motivi i karakter potpuno neuvjerljivi; talentirana britanska glumica Gemma Arterton sebi može pribilježiti još jednu nezahvalnu ulogu u filmografiji.

Ni ostatak glumačke ekipe nije pružio naročiti dojam. Justin Timberlake, oko čije mogućnosti da “nosi” film još uvijek postoje velike sumnje, izgleda najbolje, ali je potpuno sputan lošim scenarijem. Stvar je još gora s Benom Affleckom, koga možda zabavlja zamisao da tumači negativca, ali to čini tako loše da če gledatelji imati problema ozbilno shvatiti njegov lik. Affleck je ovime u mnogo čemu potrošio kredite prikupljene oskarovskim “Argom” i potvrdio sumnje onih koji ga ne mogu zamisliti kao novog Batmana. Kada se sve zbroji i oduzme, “Kockanje” predstavlja veliki promašaj.

OCJENA: 3/10