uloge: Miguel Ferrer, John Livingston, Mos Def, Dante Beze, John Slattery, Allison Dean, Clayton Rohner, Elizabeth Schofield, Miguel Sandoval, Barbara Howard, Wendy Crewson, Lisa Jane Persky, Wendy Benson scenografija: Garreth Stover kostimografija: Mary Zophres fotografija: Greg Gardiner montaza: Les Butler glazba: Michael Convertino scenarij: Daniel Pyne & John Mankiewicz rezija: Daniel Pyne proizvodnja: Paramount, SAD, 1999. distribucija: VTI trajanje: 101'
Wilt Crawley (Def) i A.J. Edison (Livingston) su dva mlada njujorška filmasa čiji je posljednji projekt – ambiciozni epski dokumentarac o njujorškom vodovodu – festivalsku kritiku ostavio ravnodušnom. U očajničkom nastojanju da snime nešto originalno i zanimljivije za temu svog slijedećeg dokumentarca odlučuju uzeti život privatnih detektiva u Južnoj Kaliforniji. Osoba koja bi im u tome trebala pomoći jest John Boone (Ferrer), privatni detektiv koji pristaje da u svrhu snimanja filma kamera prati njegovu svakodnevnicu. I dok Boone, čiji se posao svodi na rutinsko uhođenje preljubnika, pronalaženje nestale djece i kućnih ljubimaca, sa zadovoljstvom pristaje sudjelovati u projektu, njegov partner Murphy (Beze) je daleko manje oduševljen. No, ubrzo nakon toga rutinski slučaj se pretvara u nešto vise kada Murphy najednom nestane. To predstavlja ne samo novi izazov za Boonea, nego i za dokumentariste koji su stjecajem okolnosti prisiljeni sudjelovati u istrazi i kao takvi dovesti u pitanje svoj objektivni status dokumentarista.
Iako Gdje je Marlowe? na prvi pogled izgleda kao ništa drugo do još jedan niskobudžetni nezavisni filmić koji koristi u posljednje vrijeme prilično popularnu tehniku “lažnog dokumentarca”, riječ je o punokrvnom holivudskom proizvodu iza kojeg stoje etablirani scenaristi Pyne i Mankiewicz. Njihov projekt je zapravo trebao biti pilot za TV-seriju koja nikada nije snimljena. Razlog za to se djelomično može naći i u humoru koji nije ujednačenog kvaliteta, kao i tome da glumci i događaji previše sliče na holivudski film da bi stvorili iluziju pseudodokumentarca. Možda je sve to posljedica toga sto je istovremeno parodiranje dokumentaraca i filmova o “tvrdokuhanim” privatnim detektivima predstavljalo preveliki izazov za Pynea i Mankiewicza. To je zbilja šteta, jer je ideja bila vrlo dobra, a i Miguel Ferrer je više nego izvrstan u ulozi detektiva. Ostali glumci i nisu baš toliko na visini, iako ima izuzetaka, među kojima je i Miguel Sandoval u ulozi nasilnog tipa iz susjedstva. Sve u svemu, riječ je o razočaravajućem filmu kojemu je ipak malo trebalo da postigne zadovoljavajuću razinu. Mozda će TV-serija, ako ikada bude snimljena, ovoj ideji dati tretman kakav zaslužuje.
OCJENA: 4/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 6. listopada 2001. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.
