PRIJE PONOĆI (BEFORE MIDNIGHT) uloge: Ethan Hawke, Julie Delpy scenarij: Richard Linklater, Ethan Hawke & Julie Delpy režija: Richard Linklater proizvodnja: Castle Rock Entertainment/Sony Pictures Classics, SAD, 2013. trajanje: 109 '
Kada se nastoji dati odgovor na pitanje koja je serija filmova najbolja, obično se pri tome kao kriterij uzima njena dugovječnost ili komercijalni uspjeh, a što u pravilu znači da se takve serije moraju sastojati od žanrovskih ostvarenja “za raju”. Ideja da bi netko radio serije filmova motiviran željom da njima osvaja festivalske nagrade i ulazi u filmske antologije se, barem na prvi pogled, doima apsurdnom. Pa, ipak, titulu tvorca serije filmova koja se po određenim kriterijima može nazvati najboljom se, barem u današnje doba, može udijeliti Richardu Linklateru, Amerikancu koji je reputaciju izgradio kao nezavisni filmaš, i to u ono pred-miramaxovsko vrijeme kada je riječ “nezavisni film” imala nekakvo značenje. Da stvar bude još neobičnija, serija filmova koju je napravio po svojim žanrovskim određenjima pripada drami, odnosno svijetu koji je prilično teško zamisliti u istoj rečenici s izrazom “franšiza”. Ne iznenađuje, stoga, što će se, zahvaljujući prema ne-komercijalnom filmu danas izuzetno opreznim distributeri, domaći gledatelji morati dosta pomučiti prije nego što u kinima uspiju pogledati Linklaterov najnoviji film “Prije ponoći”.
Radnja predstavlja nastavak sage koja je 1995. godine započela u filmu “Prije svitanja”. U njemu se upoznalo i zaljubilo dvoje protagonista – mladi Amerikanac Jesse (Hawke) i mlada Francuskinja Celine (Delpy) – a budućnost njihove veze namjerno ostala neodređena. Linklater je odgovor na to pitanje dao 2004. godine u filmu “Prije sumraka” gdje su se sada već zreliji Jesse i Celine ponovno sreli nakon višegodišnje razdvojenosti samo da bi otkrili da ipak osjećaju nešto jedno prema drugom. I tada je rasplet ostao neodređen, i tako sve do početnih scena filma “Prije ponoći” koje pokazuju kako su Jesse i Celine sada par sa dvoje blizanki. Idilično okružje grčkog Peloponeza i blagodati godišnjeg odmora, međutim, nije uspjelo sačuvati bračnu idilu. Jesse, koji se zbog Celine morao razvesti od svoje američke supruge, duboko je nesretan zbog razdvojenosti sa 13-godišnjim sinom, dok Celine, pak, razmišlja o tome hoće li prihvatiti posao koji će je razdvojiti od muža. Slično kao u prethodna dva filma, radnja prikazuje nekoliko sati u kojemu će njih dvoje kroz međusobne razgovore pokušati riješiti međusobne nedoumice.
Serije “ozbiljnih” filmova koji kroz više godina ili desetljeća prate jedne te iste protagoniste te prikazuju promjene u njihovim životima i karakterima, zapravo, i nisu previše originalan koncept. Uz antologijski TV-dokumetarac “7 Up” Michaela Apteda najbolji primjer je Truffautova serija o njegovom alter egu Antoineu Doinelu. “Prije sumraka” se oslanja na tu tradiciju nastojeći graditi likove koji su sazrijevali i starili slično kao glumci, odnosno kao publika koja ih je gledala. U tu je svrhu Linklater uglavnom zadržao svoj narativni model, ali ga upotpunio scenom večere s prijateljima koja odnosu dvoje protagonista daje jedan širi kontekst. U filmu “Prije ponoći”, slično kao i u “Prije sumraka”, je Linklater od svojih glumaca tražio ne samo improvizaciju, nego i da mu pomognu pisati scenarij. Zato se ovo ostvarenje može smatrati jednim od najosobnijih, a možda i najiskrenijih i najintimnijih koja su se mogla vidjeti na našem repertoaru.
“Prije ponoći”, za razliku od većine filmskih nastavaka, ne nastoji ponavljati formulu niti gledateljima ponuditi jeftini hepi end. Svijet u kome žive protagonisti je naš svijet; čak i u grčkom turističkom raju su Jesse i Celine prisiljeni raspravljati o ekonomskoj krizi, ali i o nekim prozaičnijim detaljima života, kao što su svakodnevne svađe životnih partnera koje mogu imati ubitačne efekte i na najstrastvenije ljubavne priče. Dvoje glavnih glumaca, kojima su ovo uloge života, to su dočarali na izuzetno efektan i uvjerljiv način. U današnjem svijetu je zbilja rijetkost vidjeti serije filmova koje stare poput vina i postaju bolje s godinama. Zbog toga “Prije ponoći” zaslužuje najtoplije preporuke.
OCJENA: 9/10
