Draxblog VI

Početna » Kultura » Film » RECENZIJA: Red Tails (2012)

RECENZIJA: Red Tails (2012)

Follow Draxblog VI on WordPress.com
Red Tails

Red Tails (izvor: Wikipedia)

RED TAILS
uloge:  Terrence Howard, Cuba Gooding Jr., Nate Parker, David Oyelowo, Tristan Wilds, Daniela Ruah
scenarij: John Ridley & Aaron McGruder
režija: Anthony Hemingway
proizvodnja: Lucasfilm/20th Century Fox, SAD, 2012.
trajanje: 128 '

Prije nekoliko godina je afroamerički režiser Spike Lee digao kuku i motiku povodom filma Zastave naših očeva, odnosno činjenice da među tisućama statista koji glume američke snage u napadu na Iwo Jimu nema nijednog crnca. Režiser Clint Eastwood je na to imao spreman, iako današnjim Amerikancima ne baš tako ugodan odgovor – film je nastojao biti autentičan, odnosno nije bježao od toga da su SAD u vrijeme “dobrog” antifašističkog rata bile pod režimom institucionalnog rasizma, uključujući segrerirane vojne postrojbe. Tada su crnci i u uniformi, kao i u civilu, bili u podređenom položaju, a za što je najbolji primjer odbijanje vojne vrhuške da ih prihvati kao pilote. Zrakoplovna postrojba čije je ljudstvo uspjelo savladati te predrasude je predmet ratnog filma Red Tails koji se odnedavno prikazuje u našim kinima.

Radnja počinje 1944. u Italiji gdje djeluje 332. lovačka grupa, sastavljena od pilota iz “eksperimentalnog” programa “zrakoplovaca iz Tuskeegeja”. Postrojba je opremljena zastarjelim letjelicama i prisiljena obavljati rutinske i ponižavajuće zadatke kao što je patroliranje duboko u savezničkoj pozadini, a jedinu pravu borbu njen zapovjednik, pukovnik Bullard (Howard), vodi u Pentagonu, nastojeći spriječiti njeno ukidanje. Njegovo lobiranje, kao i strahoviti gubici koji američke bombarderske snage trpe od njemačkih lovaca, vojno vodstvo konačno uvjere da crnim pilotima pruže priliku za pravu akciju. Nju predstavlja savezničko iskrcavanje kod Anzija, gdje Bullardove snage uspješno brane mostobran od njemačkih zračnih napada. 332. grupa nakon toga dobiva moderne aparate tipa “Mustang” i zadatak zaštite “letećih tvrđava” pri napadima duboko u teritorij okupirane Europe; pri tome se počinju isticati kako novom, efikasnijom taktikom, tako i po bojanju repova u crveno zahvaljujući čemu će steći svoj nadimak.

George Lucas, na čiji su opus bili značajno utjecali filmovi o zrakoplovcima drugog svjetskog rata, je film o 332. grupi pokušavao snimiti još od 1988. godine. Međutim, čak ni njegov utjecaj nije uspio razbiti nesklonost hollywoodskih studija za potencijalno skupi spektakl bez uloga za bijele zvijezde. Na kraju je nakon više od dva desetljeća bio prisiljen film platiti iz vlastitog džepa, a u međuvremenu je na istu temu snimljen TV-film u produkciji HBO. Lucasov novac se u Red Tails doima najbolje potrošenim na prilično dojmljive i realistične scene zračnih borbi, pri čemu se dobro snalazi Andrew Hemingway, režiser koji je prije toga uglavnom radio na televiziji.

Na žalost, čim se radnja spusti na tlo, s njome se spušta i kvaliteta filma. Glavni razlog za to je izuzetno loš scenarij Johna Ridleya i Aarona Magrudera, ispunjen klišejima, replikama i crno-bijelom karakterizacijom nakon kojih Mirko i Slavko zvuče kao književna klasika. U njega je utrpan i obavezni romantični podzaplet, odnosno veza obješenjačkog pilota (Oyelowo) s Talijankom (Ruah), a čije su socijalne i druge implikacije sasvim ignorirane; podzaplet sa zarobljenim pilotom (Wilds) koji bježi iz njemačkog logora je još besmisleniji, i doima se kao prepričavanje daleko boljih filmova. Nasuprot toga, ono što bi možda bilo zanimljivije od rutinerske akcije –mukotrpna politička borba s kojom su crni piloti izborili pravo da se u zraku bore za svoju zemlju – uopće nije iskorištena u scenariju. Dojam dodatno kvari i anakronistička glazba inače talentiranog Terencea Blancharda, koja Red Tails čini sličnim TV-filmu nego punokrvnom hollywoodskom spektaklu.

Lucasu teško da se mogu osporiti dobre namjere, ali one ipak nisu bile dovoljne da se ova, relativno nepoznata, epizoda američke vojne povijesti obradi na zbilja kvalitetan način.

NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 11. rujna 2012. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

OCJENA: 3/10


Odgovori

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava / Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava / Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava / Izmijeni )

Google+ photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google+ račun. Odjava / Izmijeni )

Spajanje na %s

Kategorije

Arhive

Postovi na Twitteru

Kalendar

Veljača 2013
P U S Č P S N
« sij.   ožu. »
 123
45678910
11121314151617
18192021222324
25262728  
%d bloggers like this: