BUNTOVNIK (YOUTH IN REVOLT) uloge: Michael Cera, Portia Doubleday, Jean Smart, Steve Buscemi, Ray Liotta scenarij: Gustin Nash (po romanu C.D. Paynea) režija: Miguel Arteta proizvodnja: The Weinstein Company/Dimension Films, SAD, 2009. trajanje: 91'
Brutalna distributerska računica, temeljena na holivudskim blockbusterima, čini repertoar većine domaćih kino-dvorana dosadno predvidljivim poput sastava budućeg saziva Sabora. Ponekad se, međutim, dogodi da na velike ekrane zaluta naslov koji nije ljetna uzdanica velikih studija, pa čak ni ostvarenje iz ove ili prošle godine. Jedan takav primjer, koji samim svojim dolaskom (iako pomalo zakašnjelim) predstavlja svojevrsno osvježenje je Buntovnik, romantična komedija koju je režirao Miguel Arteta, portorikanski filmaš koji je u posljednje desetljeće i pol stekao reputaciju ljubimca američke nezavisne scene. Kada se u obzir uzme da je riječ o romantičnoj komediji temeljenoj na pikarsko-egzistencijalističkom romanu C. D. Paynea koji u SAD uživa kult-status i brojne usporedbe s Lovcem u žitu, lako je shvatiti zašto bi Buntovnik trebao biti jedan od najzanimljivijih naslova godine.
Protagonist je Nick Twisp (Cera), 16-godišnjak koji živi u Oaklandu i sa svojim vršnjacima dijeli opsjednutost seksom – čiji su praktični efekti sugerirani za romantične komedije prilično eksplicitnom početnom scenom – te frustraciju zbog toga što na tom planu nije stekao praktična iskustva sa svojim vršnjakinjama. Ono što Nicka razlikuje od većine njegovih vršnjaka jest ljubav prema popularnoj kulturi kasnih 1950-ih, oličenoj u Sinatrinim pjesmama te Fellinijevim i Godardovim filmovima. Kada s disfunkcionalnom obitelji ode na odmor u kamp, Nick s oduševljenjem otkriva kako njegove kulturne sklonosti dijeli i Sheeni Saunders (Doubleday), lijepa lokalna djevojka. Dvoje mladih se ubrzo sprijatelje i zbliže, ali Nickovo nastojanje da takvo zbližavanje stekne fizičku dimenziju nailazi na niz ozbiljnih prepreka – od Sheenih roditelja, škole, dečka i, na kraju, stava da je u pitanju tek prolazna i neozbiljna avantura. Nick bi u takvoj situaciji završio kao još jedan “šmokljanski” gubitnik, ali tada u priču ulazi njegov alter ego po imenu François Dillinger koji, poput davnih idola na posterima Nickove sobe, nimalo ne mari za društvene konvencije. Nick pod njegovim utjecajem počinje planirati ponovni susret sa Sheeni, pri čijem ostvarenju neće prezati ni od spektakularnih kaznenih djela.
Michael Cera, mladi kanadski glumac koji se istakao ulogama flegmatičnih “šmokljana” u filmovima kao što su Juno i Superbad, vjerojatno je Buntovniku bio privučen scenarijem koji još jednom takvom liku daje prilično zanimljiviju varijaciju u obliku “zločestog” sociopatskog dvojnika. Filmu ga je mogao privući i redatelj, koji je u Dobroj djevojci pružio Jennifer Aniston jednu od najzanimljivijih uloga karijere i tako pomogao da razbije stereotipove stvorene Prijateljima. S druge strane se Arteta u tom istom ostvarenja pokazao jednako velikodušnim prema sporednim glumcima, koji su također ostvarili niz zapaženih epizoda. Takva se velikodušnost u slučaju Buntovnika, pak, nije pokazala najzahvalnijom.
Problem s Buntovnikom je u tome što sadrži previše “otkačenih” likova, što je možda dobra stvar za impresivnu glumačku postavu (koja uključuje imena poput Raya Liotte, Stevea Buscemija i Zacha Galfianakisa), ali ne i za gledatelje koji jednostavno nemaju “normalu” prema kojoj bi mogli baždariti buntovništvo glavnog junaka. Prema mnogim od tih likova Nick, pa čak i u svojoj alternativnoj verziji, izgleda prilično prozaično. Još veći problem je i u scenariju Gustina Nasha koji je, po svemu sudeći, malo previše “kidao” predložak zbog čega se Buntovnik doima zbrzanim i nedovršenim. Dojam dodatno kvari i korištenje animacija kao svojevrsnog komentara radnje; ono što je nekada bila šarmantna inovacija, ovdje izgleda kao larpurlartistički kliše.
Ono što koliko-toliko spašava Buntovnika jest nekoliko lucidnih, i to uglavnom crnohumornih, trenutaka, ali i vrlo dobra gluma, pri čemu posebno valja istaći šarmantnu Portiu Doubleday. Iako još treba čekati Scott Pilgrim protiv svijeta da se vidi pravi glumački raspon Michaela Cere, ovo ostvarenje ipak predstavlja osvježenje, makar samo u ustajaloj blockbusterskoj sezoni.
OCJENA: 5/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija za Aktual, objavljena u broju od 9. kolovoza 2011. Ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)