uloge: Nicole de Boer, Nicky Guadagni, David Hewlett, Andrew
Miller, Julian Richings, Wayne Robson, Maurice Dean Wint
scenografija: Jasna Stefanovic
kostimografija: Wendy May Moore
fotografija: Derek Rogers
montaa: John Sanders
glazba: Mark Korven
scenarij: Andre Bijelic, Graeme Manson & Vincenze Natali
režija: Vincenzo Natali
proizvodnja: Cube Libre/Telefilm Canada, Kanada, 1997.
distribucija: Blitz
trajanje: 90′
Nekolicina ljudi se jednog dana budi u zatvoru koji nema nikakvih prozora niti čuvara, odnosno sastoji se iz ćelija u obliku kocke, iz kojih se može slobodno izaći. Nitko od njih se ne sjeća kako je došao u zatvor, ali to nije osnovni problem s kojim su se suočili. Naime, čini se da iz zatvora nema izlaza – svi izlazi vode do identičnih prostorija, a jedini izuzetak su prostorije koje kriju smrtonosne klopke. Kako sati prolaze i zatvorenici počinju osjećati glad, zeđ i nedostatak kisika, prisiljeni su pronaći nekakav put do vanjskog svijeta. Pri tome će se ispostaviti da svatko od njih posjeduje jednu od vještina koja bi im u tome trebala pomoći. No, prilikom putovanja se pokaže da najveća opasnost u labirintu ne prijeti od klopki koliko od njihove vlastite prirode i nesposobnosti da izbjegnu sukobe.
Distributerska kuća Blitz prilično je ugodno iznenadila domaću publiku kada je ovaj relativno nepoznati niskobudžetni kanadski film dovela u kina. Kocka, koja je djelo Vincenza Natalija, dosada poznatog isključivo po scenografiji Johnnyja Mnemonica, predstavlja trijumf kvaliteta nad kvantitetom. Cijeli film je sniman na jednoj jedinoj lokaciji, sa šačicom glumaca i gotovo nikakvim specijalnim efektima, a usprkos tome predstavlja jedno od najzanimljivijih SF-ostvarenja iz prethodnog desetljeća. Natali je scenarij za ovaj film bazirao na vlastitom kratkometraznom debiju Elevated, isto kao i na čuvenoj Sartreovoj drami Bez izlaza. Taj jednostavni koncept, u kojemu mnoga pitanja ostaju neodgovorena, savršeno je poslućio za detaljan prikaz klaustrofobije, paranoje kao i potpunog rasapa svih vrijednosti koje bi se dogodile normalnim ljudima u nenormalnim okolnostima. Dodatni plus filmu jest i to sto su protagonisti prisiljeni koristiti se vlastitim poznavanjem matematike kako bi preživjeli, što je prilična rijetkost u suvremenoj kinematografiji. Na žalost, Natali nije imao baš neke velike sreće kod podjele uloga, tako da su glumci uglavnom razočarali, s izuzetkom Nicole de Boer (široj publici poznate po ulozi u TV-seriji Star Trek: Deep Space Nine) koja je napravila vrlo dobar posao u ulozi matematičarke Leaven. Ipak, kada se sve zbroji i oduzme, Kocka je, usprkos svih svojih nedostataka, više nego dobar film koji se može preporučiti čak i onima koji previše ne vole ovaj žanr.
OCJENA: 7/10
NAPOMENA: Ovo je moja recenzija originalno objavljena u Usenet grupi hr.rec.film 19. veljače 2002. Ovdje objavljena verzija sadrži sitnije korekcije.