Kineske vlasti su jutros objavile šokantnu vijest o desetinama mrtvih u neredima koje su izbile na ulicama Urumqija, glavnog grada Ujgurske Autonomnne Oblasti Xinjiang na zapadu zemlje. Dok su jučer službeni podaci govorili o tri mrtva, taj broj je naglo skočio na čak 140, što ih čini najkrvavijim uličnim sukobom u NR Kini od vremena pokolja na Tjen An Menu prije dvadeset godina. Kineske vlasti također govore o 800 ozlijeđenih te nekoliko stotina uhapšenih.
Nerede je izazvalo nekoliko stotina demonstranata ujgurske nacionalnosti koji su, prema navodima kineskih vlasti, počeli napadati prolaznike kineske nacionalnosti, paliti i prevrtati automobile, razbijati zgrade te se sukobili s pripadnicima snaga reda.
U mnogo čemu ovi neredi podsjećaju na nerede koji su prošle godine izbili u Lhasi, glavnom gradu Autonomne Oblasti Tibet. Ujguri su, za razliku od budističkih Tibetanaca, muslimani, što cijeloj priči daje i međunarodnu dimenziju, s obzirom da se borba za ujgursku nezavisnu državu Istočni Turkestan može shvatiti i kao džihad, a kineske vlasti se već desetljećima suočavaju s terorističkim akcijama, uključujući povremene bombaške napade u samom Pekingu. Kineske vlasti su ujgurske ekstremiste optužili za šurovanje s al-Qaedom, a dokaze za to je svojevremeno pronašla i Bushova administracija, zarobivši nekoliko kineskih Ujgura u Bin Ladenovim logorima u Afganistanu. Dio tih ujgurskih zatočenika je, pak, Obamina administracija pustila iz Guantanama, pronašavši im utočište na Palauu, Albaniji i otoku Bermuda.
Kineske vlasti su, pak, za nerede optužili Svjetski ujgurski kongres, organizaciju koju iz SAD vodi poduzetnica Rebiya Kadeer, a koja tvrdi da s protestima nema ništa, kao i da je u pitanju “miran protest” koje su kineske vlasti ugušili u krvi.
Svjedoci koje citiraju neki zapadni izvori, uključujući New York Times, pak, tvrde da su demonstranti na ulice izašli naoružani s palicama i noževima, te da su se odmah sukobili s policijom.
Vjeruje se kako je nasilje u Urumqiju svoj povod imalo u neredima na drugom kraju zemlje – Shaoguanu u obalnoj provinciji Guandong – gdje su se u jednoj tvornici sukobili ujgurski i Han kineski radnici. Povod za masovnu tučnjavu je bila lažna dojava na internetskim forumima o tome da su ujgurski radnici silovali nekoliko lokalnih djevojaka. U sukobima su dva Ujgura ubijena, a nekoliko stotina ranjeno.
Kineske vlasti su pokušale hapšenjem osobe odgovorne za lažnu dojavu smiriti strasti, ali očito ne dovoljno za Xinjiang, oblast koja je daleko siromašnija i nerazvijenija od kineskih obalnih provincija, a gdje se Ujguri, osjećaju marginaliziranima i ekonomski ugroženima poplavom Han doseljenika koji su ih, slično kao i Tibetance, učinili manjinom u vlastitoj autonomnoj oblasti.
U svakom slučaju, otvaranje još jedne fronte u etničkim sukobima neće baš previše dobro “sjesti” kineskim vlastima. Amerikancima bi, pak, ujgursko-kineski sukob dobro došao kao sredstvo za destabilizaciju svog glavnog suparnika. Nije teško pretpostaviti što bi na sve to rekao Zbigniew Brzezinski, jedan od glavnih Obaminih savjetnika po pitanju vanjske politike, a čija je dugogodišnja opsesija instaliranje proameričkih vlada u Centralnoj Aziji kao sredstvo očuvanja američke hegemonije u današnjem svijetu.