UMRI MUŠKI: DOBAR DAN ZA UMIRANJE
(A GOOD DAY TO DIE HARD)
uloge: Bruce Willis, Jai Courtney, Sebastian Koch, Julija Snigir, Radivoje Bukvić, Sergej Kolesnikov
scenarij:Skip Woods
režija: John Moore
proizvodnja: 20th Century Fox, SAD, 2013.
trajanje: 97 '

U filmu “Umri muški: Dobar dan za umiranje” se gledatelje nekoliko puta, a jednom čak i iz ustiju likova, nastoji podsjetiti da je Reagan umro i da su 1980-e odavno završile. No, i u ovom novom svijetu, gdje je hladni rat daleka uspomena, američki predsjednici dobivaju Nobelove nagrade za mir, a mahanje oružje i mačizam se smatraju oblicima društvene patologije, svejedno ima mjesta za one koji bi reaganovskom kaubojštinom trebali rješavati domaće i svjetske probleme. Ili barem u to publiku nastoje uvjeriti autori petog filma iz serijala “Umri muški”.

Četvrt stoljeća nakon što se po prvi put našao na pogrešnom mjestu i bio prisiljen spašavati svijet od dijaboličkih zlikovaca, skromni njujorški policijski detektiv John McClane (Willis) odlazi na još jedno putovanje koje će ga dovesti u hrpu nevolja. Ostarjeli McCLane, naime, ima odraslog sina Johna Juniora (Courtnay) s kojim nije razgovarao desetljećima. Mladić je u međuvremenu upao u loše društvo, otišao u Rusiju, ustrijelio lokalnog mafijaša te nakon uhićenja u zamjenu za slobodu tamošnjim vlastima ponudio svjedočenje protiv bivšeg tajkuna i političkog zatvorenika Komarova (Koch). McLane dolazi u Moskvu kako bi mu pomogao, i to upravo u trenutku kada je ona napadnuta; ubrzo se ispostavi da je Junior, zapravo, tajni agent CIA-e i da je sve dio plana da se Komarov oslobodi. McLaneova intervencija je to poremetila, te sada otac i sin moraju prebroditi svoje nesuglasice i pokušati izvući Komarova iz Rusije dok ih progone ubojice iza kojih stoji korumpirani političar i Komarovljev bivši partner Čagarin (Kostelnikov).

Kada je u pitanju franšiza započeta ostvarenjem koje se smatra jednim od najboljih akcijskih filmova svih vremena, sasvim je opravdano očekivati da će kasniji nastavci biti nešto lošiji, odnosno da će se “Umri muški” po stilu a i sadržaju bitno razlikovati od onog krajem 1980-ih. Poklonici McTiernanovog klasika, međutim, će teško moći sakriti svoje razočarenje petim filmom koji je od Willisovog “običnog čovjeka koji radi svoj posao” stvara superheroja koji spašava svijet. Još je iritantnije nastojanje da se franšizi umjetno produžava životni vijek preko junakovog sina, uvedenog s neba pa u rebra u najboljoj maniri jeftinih sapunica, a sve samo zato da novoj generaciji preda štafeta i tako preduhitri Willisovih “šest banki”. U tome se načinila kobna pogreška angažmanom Australca Jai Courtneya, publici poznatog kao zlosretni Spartakov kolega Varro iz popularne TV-serije; u ovom filmu je on uglavnom iritantan, a scene u kojima otac i sin u pauzi akcije nastoje riješiti vlastite razmirice – koje predstavljaju najbolji dio filma – funkcioniraju više zbog samoparodijskog konteksta nego zbog “kemije” između Courtneya i Willisa.

One, na žalost, prekratko traju, a scenarij Skipa Woodsa potrebi za demonstriranje CGI tehnologije, pirotehnike i budžeta za razbijene automobile žrtvuje svaku trunku zdravog razuma ili veze sa stvarnim svijetom. Ono što služi kao izgovor za zaplet je, doduše, inspirirano stvarnim sukobom Putina i Mihaila Hodorkovskog, ali teško da će itko ovaj film u Kremlju shvatiti previše ozbiljno s obzirom da izlizane hladnoratovne klišeje prati neobraćanje pažnje na sitne detalje o postojanju međunarodne granice između Rusije i Ukrajine, odnosno količini radijacije koje ljudsko biće, uključujući i holivudske superjunake, može preživjeti bez zaštitne odjeće. Publici spretnijeg uha će isto tako smetati i replike njemačkog glumca Sebastiana Kocha čiji izgovor ne odaje poznavanje ruskog kao maternjeg jezika. Iako ne predstavlja potpuno gubljenje vremena i ima poneki lucidni ili barem atraktivni trenutak (u slučaju muških gledatelja vezanih uz rusku manekenku i glumicu Juliju Snigir), jedna od boljih stvari u ovom filmu je ta što relativno kratko traje. Gledajući što su Woods i režiser John Moore napravili, nije ugodno zamsliti što bi bilo da je “Dobar dan” potrajao za franšizu standardnih dva sata i nešto.

OCJENA: 3/10